Ples nije samo za znalce

Razgovor: Zorana Mihelčić, umjetnička ravnateljica Šibenik Dance Festivala

  • Zorana Mihelčić, foto: Dragan Kolombo

    Zorana Mihelčić je plesno obrazovanje stekla u Beogradu kod Smiljane Mandukić, umjetnice koja je u Beogradu postavljala temelje modernog plesa i čiji su umjetnički stav, djelovanje i sudbina bliski onom Ane Maletić u Zagrebu. Krajem 1980-ih djelovala u plesnom kazalištu Nele Antonović MIMART, a onda se povratkom u Šibenik i osnivanjem Plesnog teatra Sjene, posvetila plesnoj pedagogiji i koreografiji, i uopće razvoju plesne umjetnosti u svom gradu. Od 2011. je organizatorica i umjetnička ravnateljica Šibenik Dance Festivala (ŠDF).

    Šibenik Dance Festivala ove se godine trebao održati jubilarni deseti put. 

    Deseto, jubilarno izdanje, za koje sam se vrlo ambiciozno pripremala moralo je biti re-programirano. Od velikog scenarija, zbog pandemije, došla sam do scenarija B koji se do zadnjeg trena prilagođavao situaciji i okolnostima. Stoga je to bio 9,5. Festival: prilagođen uvjetima, skraćen na dva dana, ali i dalje kvalitetan. Gostovanje jedne izraelske kompanije, Baleta SNG Maribor i još niz drugih imena, prebacili smo na 2021. I to će biti deseto izdanje festivala.
    Prepuno gledalište na jednom od proteklih izdanja Šibenik Dance Frativala, foto: Dragan Kolombo
    Kako je došlo do takvog Šibenik Dance Festivala?

    Punih deset godina put mu je utirao i vrata otvarao Plesni teatar Sjene, prvo kao grupa za moderan balet pri baletnom studiju Collegium Musicum, onda kao udruga u kulturi koju sam osnovala 2007. godine. Sve se razvijalo postupno i raslo nekim normalnim, prirodnim slijedom. Šibenik se kroz Sjene i kroz moj rad kao koreografkinje i promotorice suvremenog plesa, kroz pedagoški rad s djecom i mladima, profesionalnu suradnju sa šibenskim HNK-om, ulaganjem u edukaciju polaznika, radom sa domaćim i inozemnim plesnim pedagozima, spontano upoznavao sa suvremenim plesom. Grad Šibenik je plesno sazrijevao usporedo sa Sjenama i danas smo svi ponosni na zajedničke rezultate. Kao plesna pedagoginja, koreografkinja i bivša plesačica, a ponajviše kao strastvena zaljubljenica u kazalište i plesnu umjetnost, imam privilegiju živjeti u Šibeniku, gradu koji u sebi ujedinjuje idealne preduvjete za ovakav projekt, a to su festivalska tradicija, jedinstvena arhitektura, zaštićeni spomenici graditeljstva, naslijeđena i obnovljena kulturna baština i na kraju – umjetničko ozračje koje skoro da možete rukom opipati…

    Xie Xin Dance Company, Šibenik Dance Festival, 2019., foto: Dragan KolomboKoji je koncept festivala? Krenuli ste s nekom vrstom presjeka plesne scene, koja je uključivala jake edukativne plesne centre, poput Plesne radionice Ilijane Lončar iz Požege, ili zagrebačkih Kelkopa istovremeno s Baletnima nacionalnih kazališnih kuća.

    ŠDF njeguje u prvom redu umjetnost. A zatim govor tijela u svakom obliku. Kad se postavljao okvir festivala nisam željela djelovati diskriminatorno, opredijelivši se samo za suvremeni izričaj ili bilo koju drugu estetiku… Naš je festivalski koncept da svatko traži za sebe ono što želi pogledati. Šibenik Dance Festival poseban je zbog svojih lokacija na kojima se izvode predstave, a koje opet postavljaju svoje uvjete. Tako je Šibenik u deset godina ugostio u više navrata HNK Split sa predstavama Igora Kirova, koje plivaju od neoklasičnih pa do potpuno modernih tijekova. Ili Xie Xin, kinesku suvremenu umjetnicu koja izlazi iz čuvene Tao Dance Company, s prepoznatljivim pismom nove kineske plesne scene, sve do Baleta riječkog teatra i predstavama velikih svjetskih koreografa (Mauro Bignozeti, pa Andonis Foniadakis i naša Maše Kolar). Festival je poseban zato što ne favorizira nijednu plesnu estetiku nego samo slavi ples kao takav u različitim formama...

    Ponosna sam i na Art Cube dio Festivala, svojevrsni Fringe program namijenjen mladim nadarenim plesačima, od kojih će neki za nekoliko godina uplivati u vode profesionalnog plesa. Za taj dio plesača svake godine organiziramo i edukacijski program, od dječjih kreativnih radionica do onih za plesače s iskustvom za koje dovodimo pedagoge s međunarodnom reputacijom. Najveće pohvale dobivamo od tih istih polaznika workshopova zbog jedinstvene mogućnosti koje im Festival pruža da, osim učenja i odmora, uživo pogledaju predstave profesionalnih kazališta i plesnih kompanija. Nekima će opet ostati samo lijepe uspomene, ali i čvrsto opredjeljenje da sutra pohode plesne predstave i kupe kartu za naše programe. Ima li boljeg načina educiranja i privlačenja publike? One od koje umjetnost treba živjeti. Ljepotu plesne umjetnosti želimo približiti što širem gledateljstvu, ali pritom ne radimo kompromise oko kvalitete predstava. Pažnju posvećujemo izboru vrhunskih ostvarenja, jednako profesionalnih umjetnika i mladih pred-profesionalaca, iza kojih stoje začudna kreativnost i besprijekorna tehnika.
    Carmen, Balet iz Pečuha, Mađarska, Šibenik Dance Festival, 2018
    Kako je bilo pripremati Šibenik Dance Festival u ovakvim uvjetima, ustrajati u kontinuitetu? Koje su posljedice pandemije?

    Pripremati Šibenik Dance Festival uvijek je kombinacija zadovoljstva i stresa. U ovakvim uvjetima bilo je posebno teško. Zasluge su uvijek zajedničke, malog festivalskog tima kojeg sam okupila i moje suradnje sa dijelom šibenskih kulturnjaka i kreativaca koji uz ljubav prema umjetnosti savršeno vladaju festivalskom vještinom, već upisanom u povijest grada. U svoj nevolji, zahvalna sam što živim na ovom prostoru, gdje unatoč svemu, umjetnost još diše i nije na aparatima. U velikom dijelu svijeta ona je potpuno na stand by.

    Prateći cijelu situaciju, brzo sam morala reprogramirati prvi nacrt programa i gledat kako da sav dosad uloženi trud i rezultate ne ugrozim. Odlučila sam iskoristiti situaciju i prilagodit se. Uz glavni program, uvela sam, polako opipavajući teren, i on-line sadržaje. Došla sam do zaključka da novonastala situacija nije u svemu tragična. I ne bi trebala obeshrabriti ljubitelje umjetnosti ni umjetnike koji od nje žive. Novo normalno, a to je davanje prioriteta programima na otvorenom, neobično se lijepo nastavilo na dijeljenje znanja širokoj publici koje su započeli plesači ovog proljeća pozivima na zajedničko vježbanje od kuće i drugim on-line programima. S druge strane, koliko god digitalna sezona bila ambiciozna, izvedbe uživo su nezamjenjive. I zato tolika upornost. 

    Moramo zadržati prisutnost, vidljivost, pokazati s da smo ovdje za našu publiku, pružiti povratak u staro normalno i pomoći u izlječenju. Festival plesa je jednako važan za mentalno zdravlje i publike i plesača. 
    Balcan Dance Project: Što te nema, kor. Igor Kirov, Šibenik Dance Festival, 2018., foto: Dragan Kolombo
    Koje ustanove i/ili zaklade pružaju podršku Festivalu? Tko su pokrovitelji, sponzori i kako je u Šibeniku doći do njih?

    Podršku pružaju oni kojima je ovaj projekt važan, a uspjeh Festivala je rezultat ulaganja mog vremena, iskustva i komunikacijskih vještina. Prvenstvenu zahvalu dugujem gradu Šibeniku i svim suorganizatorima, a u svakom slučaju, bila bi dobrodošla značajnija pomoć Ministarstva kulture Hrvatske. Javna ustanova Tvrđava kulture je glavni partner i suorganizator Festivala. Festival Plesa Šibenik polako se upisuje na mapu svjetskih plesnih festivala, što je dobro za promociju ne samo hrvatskog plesa nego i države. Interes Grada i Županije tu je jasan: velik broj turista danas u Šibenik dolazi pratiti kulturnu ponudu Županije i predstave u okviru Festivala. Sretna sam što su prepoznali vrijednost našeg projekta.

    Gdje vidite Festival u sljedećih desetak godina?

    Sigurna sam da idem dobrim putem, da uz priznanje publike uskoro dolaze i priznanja struke i resornih ministarstava. Svakako bih željela da Festival raste. Želja mi je produžiti edukacijski dio Festivala i pojačati sa više renomiranih svjetskih pedagoga različitih plesnih tehnika. Jedan od za sad neostvarenih ciljeva je također i uloga Festivala kao koproducenta projekata manjih plesnih kompanija, gdje bi se za vrijeme festivala kreirala nova predstava koja bi doživjela svoju premijeru na ŠDF-u. Plan je i dovesti menadžere svjetskih plesnih festivala u Šibenik da pogledaju i odaberu neku od hrvatskih plesnih produkcija za svoje festivale.

    Osobno, moj je pokretač samo jedna vizija: srušiti auru oko suvremene plesne umjetnosti kao nečeg nejasnog, sadržaja rezerviranog samo za ograničenu skupinu ljudi, za znalce. Treba pobijediti onu nebitnu potrebu dokazivanja koja je vrsta plesne umjetnosti ona prava!? 

    © Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 5. listopada 2020.

Piše:

Sanja
Petrovski

kritike i eseji