Plesna scena.hr

Mnogostruki talenti Lane Hosni

12. Monoplay – festival plesnog sola, Zadar, 24. – 28. kolovoza 2020.: LSLSLS, autor Matej Kejžar

• 
  
  Slovenski plesač i koreograf Matej Kejžar jedno je od intrigantnijih imena europskog suvremenog plesa barem kada je riječ o njegovoj sklonosti prema miješanju žanrova, medija i eksperimentiranjem s jukstaponiranjem različitih, često i antitetičkih izvedbenih formi. Radom u grupi Rosas Anne Terese de Keersmaeker Kejžar je izborio vidljivost i prepoznatljivost na vrlo kompetitivnom polju europskog suvremenog plesa. Posebice ističem projekt Rave iz 2015., naručen i premijerno prikazan na festivalu u Avignonu koji je spojio Kejžara i španjolskog opernog/hip-hop pjevača Niña de Elchea. Metodički je Kejžar već u Raveu posegnuo za jukstapozicijom i spajanjem opere, body-arta i suvremenog plesa, a upravo je na tom tragu kreirao i još jednu inačicu svog procesnog i varijabilnog projekta LSLSLS čijoj smo posljednjoj verziji mogli svjedočiti na 12. Monoplayu, festivalu solo izvedbe u Zadru.
  
  Kejžar je LS - language-sausage (jezik-kobasica) projekt igrao i varirao u puno varijanti, a ovu posljednju realizirao je u suradnji s dramaturginjom Petrom Veber i s pjevačicom i plesačicom Lanom Hosni. Sam naslov projekta sugerira lanac množitelja materijala koji se može ostvariti gomilanjem jezičnih, vokalnih, zvučnih i tjelesnih radnji i stoga sausage/kobasica i simbolički i operativno označava format i strukturu izvedbe koja se ostvaruje na različite načine. Izvedba je realizirana u dvorištu Kazališta lutaka pod dnevnim svjetlom i u koliziji s radom obližnjeg restauranta čija je pozadinska muzika i čavrljanje gostiju na kraju postala dodatna kulisa izvedbe, posebice u dijelovima u kojima je tišina i fizička izvedba Lane Hosni kontrastirana glasnim smijehom ili naručivanjem hrane.
  
  Sama Lana Hosni izvedbu započinje odjevena u casual odjeću (tenisice, kratka majica i traperice) i čitajući dijelove prerađenog teksta Vivaldijeve kantate Cessate omai cessate koja je zanimljiva po kontrastima između prpošne melodije i gorko-frustrirajućeg teksta (E il fier martoro e le mie pene Solo la morte può consolar / I to teško mučenje i moju tugu Samo smrt može utješiti). Kontrastni dijelovi i jukstapozicija postaju kod Kejžara metoda rada pa tako Lana Hosni izvodi niz ikonografski neočekivanih radnji: pjeva arije dok je sagnuta s glavom naslonjenom na zvučnik, koristi taj isti zvučnik za analitičke tjelesne radnje poput okretanja sa zvučnikom oko svoje osi u stilu bacanja kladiva. Kejžar često u raznim inačicama LS projekata propituje i suodnose tehnoloških i tjelesnih parametara izvedbe, što je u ovoj izvedbi minimalizirano na međuigru za zvučnicima i kablovima.
  
  Lana Hosni vrlo opušteno i suvereno mijenja i tjelesne i vokalne registre miješajući arije, narodne melodije i krikove s višeslojnom koreografijom koje je satkana gotovo kao agregat atletskih, rutinskih, ali i začudnih i namjerno dekonstruiranih tjelesnih radnji. Iako izvedba na mahove može zavarati gledatelja svojom hinjenom nasumičnošću ipak se prepoznaje metodičan rad koji počiva na gomilanju, filtriranju i dekonstrukciji, a ne na aleatorici i improvizaciji. LSLSLS možda ne osvaja sirovošću izvedbe i često vrlo naglašenim detachmentom na relaciji Lana Hosni-publika (vidljivo je to i u sporoj sceni u kojoj se izvođačica vrlo opušteno i dugo preoblači u novu odjeću i u niti jednom trenutku ne prelazi interaktivnu granicu) no, s druge strane upravo je ta sirovost u kombinaciji sa jukstaponiranjem i mnogostrukim talentima Lane Hosni, po meni, i forte same izvedbe.
  
  Kejžar, koji je na festivalu Monoplay već gostovao 2016. godine s projektom Senser pokazuje iznimnu raznolikost iskaza i nakana i stoga je njegov rad vrlo zanimljiv upravo u neprestanom propitivanju izvedbenih i izvođačkih okolnosti koje su često usmjerene na inkluzivnost raznorodnih materijala koji mogu tvoriti koreografiju/izvedbu. Kako je Monoplay posljednjih nekoliko godina bio okrenut širenju priče s klasičnog plesnog sola na solo izvedbu u širem smislu tako se i LSLSLS dobro uklopio u takav koncept.
  
  © Mario Županović, PLESNA SCENA.hr, 23. listopada 2020.
  (Realizirano kroz projekt Kritički parkour.)
  

Piše:

Mario
Županović