Otvaranje novog prostora

Pet godina Performing Arts Programa (PAP)

  • 5. Performing Arts Program, naslovnica publikacije

    Performing Arts Program – PAP
    , krenuo je u novu sezonu, nakon što je ove godine, 24. i 25. lipnja, dvodnevnim programom pod nazivom PAP tijela#5, obilježio pet godina djelovanja u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Povodom obilježavanja godišnjice izdana je i tiskana publikacija zanimljivog sadržajnog formata, urednice i autorice tekstova dr.sc. Josipe Bubaš koja uključuje sudionike programa, suradnike i djelatnike MSU-a koji iz svoje perspektive, odgovaraju na pitanja što je PAP, koje su njegove vrijednosti, što je izvedba i slično. Osim autorskih radova i gostujućeg programa suradnika, PAP tijela#5, sadržavala su i simpozij pod nazivom Između formalnog i neformalnog, podcrtavajući samim nazivom ono što PAP zapravo jest – platforma neformalne izvedbene edukacije, razmjene, susreta i eksperimentiranja u području izvedbenih umjetnosti u prostoru Muzeja suvremene umjetnosti kao formalnog institucionalnog prostora.
    PAP tijela#5, foto: Tamara Barešić
    Zasluga za otvaranje ove platforme kao i njezin kontinuitet pripada Žaku Valenti, voditelju PAP programa, izvođaču i koreografu, koji je cijeli projekt temeljno postavio kao suradnički i nehijerarhijski otvarajući, zajedno s nekolicinom suradnika, prostor djelovanja i prezentiranja autorskih radova umjetnika iz različitih područja, kako izvedbenih, tako i likovnih i književnih, ali i drugih različitih profesija koje kroz rad pojedinca donose u područje umjetničkog izričaja i neke svoje interese. Kroz eksperimentiranje i suradnju u prostoru prihvaćanja drugih i drukčijih izraza, pojedincu se pruža, kako podrška u smislu otkrivanja i razvijanja vlastitih potencijala, tako i mogućnost pružanja podrške drugima te upravo takvi procesi, koji su sve samo ne jednosmjerni, donose uvid o potrebi preuzimanja osobne odgovornosti za vlastiti rad.

    Upravo to je ono što me je od samog početka zadržalo u PAP-u, a privukla me objava na koju sam slučajno naletjela: poziv na otvoreni sat koji vodi Žak Valenta, pod nazivom Upoznajte fizičko kazalište i nove izvedbene prakse. Kao cilj novopokrenutog programa navedeno je da je to program koji omogućava „afirmiranje izvedbenih praksi koje nisu prisutne u hrvatskoj kazališnoj edukaciji, a koje premošćuju prostor plesnog i dramskog kazališta“, te da su to i „suvremena mima, fizičko kazalište, inovativne izvedbene prakse (performans, site specific performans i dr.), te vokalne tehnike“. Tu nedjelju, 27. rujna 2015. bila sam na oglednom dvosatu i ostala – kao polaznica programa koji se sastoji od redovitih satova kroz cijelu sezonu i dodatnih intenzivnih radionica i predavanja koje ih komplementarno nadopunjuju, a osim edukativnog dijela programa, otvoren je i prostor za autorsku suradnju i participaciju u kreiranju zajedničkih autorskih radova, ali i za stvaranje vlastitog autorskog rada. Iznimno poticajna bila je mogućnost da se i skupni i pojedinačni autorski radovi realiziraju u samom Muzeju suvremene umjetnosti kao prostoru koji omogućuje site specific formu, a koja je bila zona mog osobnog interesa. Iz pozicije nekoga tko više od tri desetljeća radi s djecom i mladima kroz edukacijske plesne programe u okviru plesnog studija, bilo je zanimljivo osvijestiti i vlastitu potrebu da djeluješ (ponovo) i kao autor i da vratiš sebe, na taj način, natrag u tu vrstu izloženosti pod stručnim mentorstvom Valente i Vilima Matule.
    PAP tijela#5, foto: Sellena Beram
    Kroz sljedećih pet godina, stvorila se zajednica izvođača-autora, koja je formirala svoj način funkcioniranja unutar zajednice, a rezultati tog djelovanja u samoj premisi njegove otvorenosti, imali su i imaju značajan utjecaj i na širu zajednicu, kako u smislu razvoja publike, tako i razvoju suradnje formalnog i neformalnog. Po svemu tome PAP je nesumnjivo otvorio neki posve novi prostor na hrvatskoj izvedbenoj sceni u kojem svoje mjesto pronalaze oni, koje primarno ne zanima prilagođavanje postojećim okvirima koje definira sustav u smislu formalne edukacije, formalnih kriterija programa i projekata u kulturi kroz financiranje istih po kriterijima definiranim natječajima i slično, nego oni koje primarno zanima stvaranje radi same esencije stvaranja. U vremenu koje u sustavu tretira umjetnički sadržaj kao proizvod koji je produkt kulturne industrije, paralelno egzistiraju i neformalne platforme kroz koje djeluju umjetnici koji su izvan takvih sadržaja i formi. Jedna od tih platformi je i PAP. U praksi, PAP se neprestano mijenja unutar i/ili oko svoje osnovne premise, koja je u ovom slučaju definirana isključivo osobnim doživljajem.

    Prvotno su se svi programi PAP-a održavali u MSU, pa tako i sve izvedbe autorskih radova. Za mene je bio zanimljiv osjećaj mogućnosti utjelovljenja tog za nas egzistencijalnog prostora, istovremeno kao prostora i slobode i utopije. Slobode u mogućnosti odbacivanja klasičnog kazališnog instrumentarija te mapiranje prostora u smislu konceptualne reanimacije postojećih vizura, u često utopijskoj porazi za mogućim interpretativnim utjelovljenjima i performativnim alatima.

    "Početak radova" – Knežija brani park, foto: Veljko Armano LintaNakon nekog vremena, programi PAP-a, prirodno izlaze i izvan prostora MSU-a. Rezultat je to suradnji, interakcija i različitih potreba, a jedna od tih suradnji ove godine u srpnju, rezultira i pokretanjem festivalskog programa u Karlovcu pod nazivom Performing Picnic Park Festival, na koji dolaze različiti umjetnici sa svojim malim autorskim formama, od kojih je veći dio s PAP-ove platforme, a u koji se prirodno uključuju i lokalni umjetnici, glazbenici, pjesnici, plesači…

    Nakon kratke ljetne stanke, ova nova sezona PAP-a započela je pozivom na uključivanje u konkretnu građansku inicijativu Knežija brani kvart na koju se odazvala većina umjetnika koja djeluje u okviru PAP-ove platforme, stvorivši site-specific rad pod nazivom Početak radova, a koji je izveden 10. i 18. listopada u prostoru parka na Knežiji kao umjetnička intervencija i podrška upravo građanskom aktivizmu koji djeluje lokalno u isticanju potreba stanovnika jednog kvarta pred općim zanemarivanjem tih potreba. (Važno je istaći da se PAP ne definira kroz sintagmu kulturnog aktivizma; to je samo potvrda otvorenosti spram različitih smjerova koji nemaju pretenciozni, elitistički i zatvoreni stav u pogledu umjetničkih vrijednosti, u koje djelovanje pojedinca može otići u datom trenutku determiniranom određenim okolnostima.)

    PAP je to posve specifično mjesto edukacije, istraživanja, umrežavanja i promoviranja suvremenih kulturno umjetničkih praksi, mjesto koje ima otvorenost platforme na kojoj se kontinuirano djeluje kroz medijaciju na relaciji sadržaja i formi. Bivanje i djelovanje u PAP-u, iskustveni je i osobni doživljaj, otvoren za sve koji osjete da sve ovo, na neki način s njima rezonira i gdje mogu, za sebe, provjeriti gdje ih to može dalje odvesti.

    © Vera Mitrović Vrbanac, PLESNA SCENA.hr, 6. studenoga 2020.