Plesna scena.hr

Tijelo koje pleše

Liberdance, Zagreb: Mala plesna priredba, kor. Rajko Pavlić

• 
  
  Novi autorski rad Rajka Pavlića (jedan od onih koji su započeti u proljeće, a realiziran tek 25. i 26. rujna 2020.) duhovitog pavlićevski samoironičnog naslova Mala plesna priredba na neki je pročišćeni, sublimirani način sukus njegovih koreografskih, umjetničkih stavova. Pavlićeva duboka prožetost folklorom, osjećaj za tradicionalne obrasce društvenih rituala koji se, duboko zapreteni, uvijek ponovno javljaju i izvirući iz nutrine rezoniraju u novim preoblikama suvremenih urbanih formi nešto je što se nimalo ne potire s apstraktnim prostorima tijela suvremenog plesa.
  
  Iz mraka izranjaju plesači koji stoje mirno, u pravilnoj liniji uz stražnji zid scene, sabrano čekajući svoj trenutak izlaska u svjetlo. Uredni kostim, narodski svečane crne hlače i bijela, dolično zakopčana košulja posreduju skromnost, unutarnju koncentriranu posvećenost. I onda kreće prva plesačica, Anika Cetina: odlučno, izravno prodire u prostor tijelom, da bi se onda otvorila prihvaćajući energiju prostora, usklađujući unutarnji i vanjski prostor u mekoj energetskoj interakciji. Pri ulasku sljedeće plesačice, Lare Frgačić, Anika Cetina se malo povlači, utišava pokret prepuštajući joj središnji prostor; zatim se negdje njih dvije usklađuju da bi prepustile centar Dori Šesto; u taj pokrenuti prostor na kraju ulazi Endi Schrotter ne remeteći uspostavljenu harmoniju. On samo usložnjava uspostavljeni, sada četverostruki, propusni tjelesni mehanizam pretakanja energije podržan neumornim ritmom suvremene inačice plemenskog tam-tama.
  
  Elektronska glazba, ritam mašina finskih autora, je dramatična, meditativna, zavodljiva ili zaigrana u pet repetitivnih ritmički raznoliko razvijenih brojeva koji se jednostavno, nakon kratke pauze nadovezuju jedan na drugi. Ritmovi se uvlače u prostor i tijela, i prepliću ih, motiviraju, a istovremeno čine okvir plesnog zadatka. Plesači prikazuju sebe, ali dijele zajedničku osjetljivost i preciznost. Kroz sebe puštaju pokret: fokusirano a slobodno u osobnim obrascima igrivosti. (Iako je koreografija u većem dijelu posvećeno ozbiljna, Pavlić je ubacio i jedan vrlo duhovit zgubidanski solo koji je mladi Schrotter izvrsno preuzeo i prenio.)
  
  Rajko Pavlić je izložio svoju poetiku u opet novom ruhu i predstavio novi, mladenački, kvartet izvrsnih plesača (koji stasa na zagrebačkom plesnom odsjeku na ADU) u polusatnom činu plesanja. Mala plesna priredba je najavljena kao „proslava tijela koje pleše, posveta njegovoj inventivnosti i njegovoj sposobnosti da omogućuje izravnu komunikaciju instinkta i djelovanja“, i nema ni veće ni manje ambicije. I iako ni to nije malo, rekla bih da ima veće potencijale. Možda u neka malo bolja vremena?
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 25. studenoga 2020.
  
  Mala plesna priredba
  koreograf Rajko Pavlić
  izvedba: Anika Cetina, Lara Frgačić, Endi Schrotter, Dora Šesto
  kostimografija Nikolina Ribarić, oblikovanje svjetla Mario Vnučec, fotografija Eva Šustar

Piše:

Maja
Đurinović