Dva mjeseca nakon premijere u produkciji Plesnog kolektiva d_lc, Maja Drobac plesnim solom Lada gostovala je na 37. Tjednu suvremenog plesa. Naslov rada otkriva lik jedne od najpoznatijih božica slavenske mitologije Lade, koja simbolizira ljubav, blagostanje, ljepotu. Multimedijska plesna predstava pokazuje putovanje ženskog kroz autorsku interpretaciju mitološke prošlosti, koristeći digitalne projekcije autorice Majde Džanić. One uz izvođačicu i jednostavnu, ali asocijativnu, glazbu na trenutke stvaraju dojam digitalne verzije prostora kolektivne svijesti.
Izvođačica na samom početku gotovo savršeno statično, paralizirajuće prisutno, sjedi. Nakićena kostimografskim elementima, poput višeslojne čipke i nakita, punim skrivenih i manje skrivenih elemenata nagomilavanja tradicijske simbolike, ostaje nedostupna, put do njezine osobne vanjštine kostimom postaje neprobojan, a ona svojim ponosnim i uzemljenim sjedećim položajem smješta publiku u prostore svoga bivanja. Kreće u pokret nakon što se gledatelji naviknu na prostorno zajedništvo s njom, odnosno postanu sunositelji istoga prostora. Božanstva se u mnogim svjetskim predajama nalaze u poziciji gdje dolaze narodu, jer su njihovi prostori smrtnicima nedostižni do trenutka objave. Njezino mirovanje prekida gradacija prostorne razine, ona se iznimno kontrolirano spušta, hodajući prema središtu plesnog poda.
S vremenom izvođačica skida mnoštvo slojeva ukrasnih tkanina i nakita te ostaje djevojka u suvremenoj, jednostavnoj odjeći. Svojim geometriziranim pokretom prati projekcije, a tjelesno se smješta u međuprostore na koje pristaje, prihvaćajući pravila koje joj svjetlo projekcije zadaje. Igrajući na nacrtnoj i tlocrtnoj razini s projekcijama, dobiva se dojam izolacije i izmještanja u dimenzije fantastičnog, mitskog. U trenucima kada projekcije postaju potpuno interaktivne s izvođačicom, ona anticipira njihovo kretanje i tada se njezin lik kreće razrađivati. Upravlja li ona stvarima oko sebe ili je samo u savršenom skladu s njima pa se time stvara iluzija njezine moći kreacije?
Pitanje božice tada postaje pitanje svakoga od nas, granica naših mogućnosti upravljanja situacijom i manipulacije svega što nas okružuje, svega onoga što nazivamo našim životom. Lada je utjelovljeni božanski prikaz zbog svoje osjetilne svjesnosti svijeta oko sebe, ne zbog uzvišenog stava, snažnog pokreta ili dubine emocije – ona se time ne bavi – nego zbog smjelosti uranjanja u svaku promjenu svijeta (izvedenu kroz animirane projekcije). Solo nije romantizacija indoeuropskog mita, čija se personifikacija kod nas naziva Lada (a drugdje pak Afrodita, Venera, Freya ili Izida…), nego je i pristajanje na igru s digitalnim, apstrahiranim poligonom koji je ipak, u konačnici, samo svjetlosna iluzija.
© Nikolina Odobašić, PLESNA SCENA.hr, 25. studenoga 2020.
(Realizirano kroz projekt Kritički parkour.)
autorice Majda Džanić i Maja Drobac
koreografija i izvedba Maja Drobac
vizualni identitet Majda Džanić
dramaturgija Maja Sviben, glazba Marko Grbac Knapić, Jan J. Močnik i Ivan Tregub, kostimografija Diana Mihalić
produkcija: plesni kolektiv d_lc
koprodukcija: Zagrebački plesni centar
Financijska potpora: Ministarstvo kulture RH i Gradski ured za kulturu, Grad Zagreb
