Serpentine su instalacijska izvedba na rubu plesa i performansa Daine Ashbee zamišljene kao sažetak njezina tri prethodna djela u kojima se bavi tabuima i mračnim temama ženstvenosti i ekologije. Djelo preispituje zauzimanje prostora, vremena i pozornosti. Predstavu čini solo osmišljen za meksičku plesačicu Areli Moran, koja ga koncentrirano i ozbiljno ponavlja tri puta zaredom u precizno identičnoj izvedbi, s tek neznatnim promjenama na samom kraju svakog djela. Sama autorica kaže: „Ponekad treba ustrajavati na nečemu, a ja vjerujem da je ponavljanje moćno jer ustrajava na tome da pamtimo i upijamo. Tijelo je snažno a Serpentine omogućava tijelu da govori – zauzima prostor – i našu pažnju, uvijek iznova ustrajno otkrivajući neizmjernu snagu interpreta.“
Prvo što opažamo ulaskom na pozornicu na kojoj je smještena i publika je nauljeno tijelo plesačice čiji se odraz zrcali na jednako tako nauljenoj pozornici te naglašava skulpturalnost tijela u položaju žabe. Vrlo polako plesačica će se ispružiti, okrenuti na leđa, preći u vijugavo četveronožno kretanje na laktovima, podići u luku te nastaviti do ruba pozornice gdje će ponovo leći i iznenaditi silovitim trzajima, sličnim tuljanovom valovitom kretanju. Svaki dio završava sve silovitijim i nasilnijim udarcima u prsa i stidnu kost prilikom kojih plesačica ispušta nerazumljive glasove; nešto između nečujnog krika i šaputave molitve. Nakon toga se podiže, opušteno vraća na početnu poziciju, skida sa sebe zalijepljenu prašinu pokupljenu tijekom izvedbe i verziranim pokretima plete pletenice. Taj funkcionalni, banalni pokret – ustvari demonstracija kulturnog identiteta plesačice i simbol pobune protiv tretiranja autohtonih žena u Kanadi, ostaje upečatljiv u svijesti gledatelja.
Cijelu tu ritualnu instalaciju sačinjenu od jednostavnih ali snažnih gotovo skulpturalnih slika čija se vizualnost povećava odrazom s plesnog poda prati kontrastno vibrantna, snažna i uznemirujuća kompozicija za električne orgulje Jean- Françoisa Blouina.
Daina Ashbee je umjetnica čiji je rad međunarodno prepoznat; bila je dvostruka dobitnica nagrade Prix de la danse de Montréal, osvojila je Prix du CALQ za najbolju koreografiju u sezoni 2015./2016. Prestižni njemački magazin Tanz uvrstio ju je na popis od trideset perspektivnih umjetnica za 2017. godinu, a američka publikacija Dance navodi je kao jednu od 25 plesnih umjetnika čije radove treba pogledati. Također 2019. godine je osvojila New York Dance and Performance Award (znanu i kao Bessie Award) za iznimnu koreografiju, a njezina iskrena i izravna koreografija zanimljiv je uvid u kretanja suvremenog plesa u Kanadi.
© Jasna Čižmek Tarbuk, PLESNA SCENA.hr, 3. prosinca 2020.
