Site specific predstava Danas je jučer od sutra, izvedena 19. i 20. rujna u Lipi izvukla je ono najbolje, materijalno i nematerijalno, fizičko i imaginarno, od tog prekrasnog malog mjesta u općini Matulji. Povijesno, Lipa nosi jako tužni znamen; mjesto su 30. travnja 1944. spalili nacisti i fašisti pritom ubivši 269 mještana. Sjećanje na stradale kao i „ukazivanje na razorne posljedice rata te nepoštivanja temeljnih ljudskih prava“ potaknuli su umjetnički program Prepoznavanje odsustva (u organizaciji Memorijalnog centra Lipa pamti) koji već četvrtu godinu u Lipu dovodi umjetnike iz različitih disciplina koji svaki na svoj jedinstven način interpretiraju povijest mjesta. Ove godine je angažirana riječka plesačica i koreografkinja Ivana Kalc (koja trenutno djeluje kroz umjetničku organizaciju Kabinet i udrugu Prostor plus; vidi ovdje) te se prvi put fokus projekta „usmjerava ka promišljanju tijela“. Kalc je sa svojim izvođačicama prenijela tjelesni doživljaj Lipe, kako povijesnu memoriju prostora, tako i moć sadašnjeg trenutka odnosno ljudske svakodnevice. Mjesto je pokretački mehanizam, narativna baza, zvučna potpora i scenografija.
Na trenutke bi izvedba toliko zaposjela prostor da sam se i ja sama osjećala kao njen izvođač ili bi pak plesačice svojim tijelima, što ekipno što individualno, formirale slike, kompozicijski se stopile s kućom, ogradom, cestom, zidićem stvarajući ugodu spram njihove moguće konstantne postojanosti na tom mjestu; utjelovile su potencijal prostora i postale dio arhitekture mjesta. Zanimljiv je osjećaj uzbuđenja kojeg stvara novo uprizorenje i istovremeni mir njegove savršene postojanosti. Jedan od prvih prizora, izvrstan mali fragment predstave koji jasno reprezentira odnose, posebno mi se urezao u sjećanje: izvođačice su frontalno od publike posjednute na dugačku ogradu; lupkaju nogama o nju postepeno gradirajući zvuk i ritam; jedna krene, dvije se naknadno uključe, neke odstupe od ograde pa se ponovno vrate u sistem osluškujući potrebe grupe, da bi se na kraju usuglasile i uskladile u unisonom ritmu.
Ples je potaknut ali i podržan prostorom izvođenja odnosno scenom. Promjena scene sa sobom nosi novu strukturu izvedbenog rješenja prostora, odnosa između plesačica i plesnog vokabulara, drukčiju rasvjetu i rekvizite. Pješački pokret uklopio se u arhitekturu mjesta, funkcionalne namjene specifičnog prostora (kao autobusna stanica), odgovorio je na sveprisutne zvukove (lavež pasa, motori automobila) i spretno se odnosio prema publici koja nije bila fiksirana na jednom mjestu.
Tjelesno poznavanje, prepoznavanje i osluškivanje krajolika, pokret i odluke kao dogovor između svake pojedine izvođačice s cijelim kolektivom i sa samom sobom glavnice su ovog rada temeljenog na improvizaciji. Ti čimbenici, u plesu često prisutni, u ovom radu samo naglašeni i svjesnije korišteni, proizveli su uistinu jedinstven plesni performans kojem toplo priželjkujem još nekoliko izvedbi.
© Katarina Barešić, PLESNA SCENA.hr, 4. prosinca 2020.
Danas je jučer od sutra
autorica i koreografkinja Ivana Kalc
izvode: Tina Perić, Tereza Korošec, Sanda Hunjak, Kristina Žuvela, Tajči Čekada, Nika Krajnović, Željka Rupčić, Morena Scotti Andrić i Tihana Naglić
asistentica koreografkinje Mila Čuljak, autori glazbe Enver Krivac i Endi Oblak, kostimografkinja Tajči Čekada, fotograf / snimatelj Karlo Čargonja, producentice Ivana Kalc i Vana Gović
