Plesna scena.hr

Emotivan oproštaj

TALA /za-jedno/, red. Aleksandra Janeva Imfeld

• 
  
  Obljetnički projekti znaju biti nezgodni. Zahtijevaju sveobuhvatna nabrajanja, što je rijetko kome zanimljivo i neizbježno se svode na hvalospjeve, a to je pak rijetko kome korisno. Aleksandra Janeva Imfeld, ovdje u funkciji redateljice, scenaristice, montažerke te koautorice, nije to u potpunosti mogla zaobići u dokumentarnome filmu TALA /za-jedno/, nastalome u povodu 20. obljetnice Plesnog centra TALA. Ali je uspjela nešto što većina istovrsnih projekata nije – ispričati ljudsku priču. Film je premijerno prikazan 10. siječnja na Trećem programu Hrvatske televizije u emisiji Art à la carte, a sada ga je moguće besplatno gledati putem platforme HRTi.
  
  Kroz Plesni centar TALA prošli su brojni mali i veliki plesači, a gotovo da je teško pronaći profesionalnog plesnog umjetnika u Hrvatskoj koji u proteklih dvadeset godina nije na neki način bio u doticaju s tom organizacijom. Osim što je PC TALA prije svega održiva organizacija koja se financira iz vlastitih edukativnih programa za različite uzraste, ona je svojim brojnim aktivnostima te materijalnim i nematerijalnim kapitalom dala značajan doprinos razvoju plesne scene, a nerijetko je, kako to u filmu kaže Sonja Pregrad, plesnim umjetnicima pružala utočište. Sve je to, kao i neke činjenice koje su manje poznate čak i stručnoj javnosti, ovaj film uspio obuhvatiti kroz razgovore, arhivske snimke i fotografije.
  
  No TALA su prije svega Tamara Curić i Larisa Lipovac Navojec, koje uz Aleksandru Janevu Imfeld koautorski potpisuju film. Vezivno tkivo filma je tako njihova osobna ispovijest, a čini se i svojevrstan oproštaj od PC-a TALA kakvog smo ga do sada poznavali. Fokus su dvije osobnosti koje su neodvojivi dio centra: poduzetne, hrabre, uporne, kreativne, nesebične, intuitivne i one koje okupljaju. To su odlike liderica i ovaj ih film uspješno reflektira. Tako smo dobili inspirativnu ljudsku i poduzetničku priču, a ne samo priču o suvremenom plesu, žilavom, upravo zahvaljujući ovakvim snažnim pojedincima. Osim razgovora s njima dvjema kao okosnicom, u filmu se pojavljuju i brojni drugi plesni umjetnici različitih generacija, plesni pedagozi, novinari, suradnici, prijatelji i članovi obitelji.
  
  Već sâm početak, u kojemu ulazimo u domove Tamare i Larise i pratimo njihove jutarnje rituale, daje naznaku da slijedi nešto intimno, što je iz njih pred kameru mogla izvući samo bliska prijateljica poput Aleksandre. A kako se film bliži kraju i emocije probijaju kroz ekran, paralelno ubrzava ritam i ostaje samo ono neizrecivo – ples. U tom se plesu isprepliću kadrovi iz arhive, sa zaista raznovrsnim plesačkim angažmanima Tamare i Larise, od ekstremno komercijalnih do ekstremno eksperimentalnih, ali i jedan simboličan duet, odnos u kojeg kamera sve krupnijim planovima vrši invaziju.
  
  Iako su knjige, časopisi, simpoziji i različite stručne publikacije važne, film i video imaju jednu prednost, a to je pristupačnost najširoj publici – ne kaže se bez razloga video content is king. Zato, iako ovo nije prvi takav projekt, nadam se da nije posljednji. Treba nam više plesnih filmova, bilo da su promotivni, umjetnički ili dokumentarni, jer postoji još osoba i organizacija koje su zadužile hrvatsku plesnu scenu i treba ispričati i njihovu priču.
  
  © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 21. siječnja 2021.
  
  TALA /za-jedno/
  autorice Tamara Curić, Larisa Lipovac Navojec, Aleksandra Janeva Imfeld
  scenarij, režija i montaža Aleksandra Janeva Imfeld
  glavni snimatelj Oliver Imfeld, snimatelj i dizajner Hrvoje Jelinčić, tonska obrada Predrag Bobić, fotografije Slavica Subotić MacCormick, Maja Kljaić, Tomislav Sporiš, Krunoslav Marinac, Đuro Gavran, arhiva Plesnog centra Tala
  produkcija Plesni centar TALA

Piše:

Jelena
Mihelčić