Plesna scena.hr

Brze i žestoke

Zagrebački plesni ansambl: Revel Revel, kor. Roser López Espinosa

• 
  
  Čitajući naslov nove predstave Zagrebačkog plesnog ansambla (premijerno izvedene 11. prosinca 2020. u ZKM-u) teško je ne zapjevušiti ga u ritmu i tonu starog glazbenog hita Davida Bowiea Rebel Rebel, pa je za pretpostaviti da je to i bila autoričina namjera: Revel kao Rebel. A revel znači: party, pirovanje, plesna terevenka kao oblik pobune, kao poziv na zaumni ispad tijela, prekoračenje racionalno funkcionalnog kontroliranja utroška energije, sladostrasno prepuštanje cijelog bića zajedničkom pulsu koji sve prožima. To je svjesna odluka, taj odlazak na psihofizičko pražnjenje, koje u zajednici istomišljenika postaje mali osobni pokret otpora svim mogućim tjelesnim ograničenjima i psihičkim opterećenjima koja stišću. Ono se dešava noću, u zamračenom prostoru koji daje neku sigurnost sakrivanja, brisanje rubova tijela, kao neka vrsta pračežnje za plemenskim plesom oko vatre, koji bi u konačnici trebalo pročistiti biće od nagomilane frustracije i negativne energije.
  
  Zagrebački plesni ansambl je na revel izašao u spremnoj, od lani pomlađenoj postavi koja ustrajava na jakom fizikalitetu. Predstava započinje laganim ritmičkim pulsiranjem koje mami iz mraka. Pojavljuje se slabo svjetlo (koje središte scene pretvara u plesni podij) u koje ulazi plesačica Andreja Jandrić i prepušta se ritmu. Pridružuju joj se jedna po jedna Margareta Firinger, Jovana Zelenović, Gendis Putri Kartini i na kraju Petra Valentić. Plesačice puštaju van ono divlje, potisnuto, nekultivirano. Žestoko izbacivanja energije traje dugo, a ako se i osjeti potreba za predahom uvijek makar jedna preuzme inicijativu i vrati tonus; očito je krajnje iscrpljivanje tijela; kratki predah kroz slow motion je samo priprema za novu eksploziju podivljalih tijela i razigranog svjetla, jedan opći crescendo koji će završiti padom posve iscrpljenih plesačica na pod.
  
  Nakon te potpune opijenosti i zajedništva slijedi otrežnjenje jedne plesačice (Jovana Zelenović), naspram teškog tjelesnog mamurluka ostatka grupe. Jovana Zelenović je jedina u kombinezonu i to kostimografsko rješenje uz njezin silan trud na podizanju, pomicanju izmorenih, uspavanih tijela partijanerica (u elegantnim haljinicama, bluzicama i sl. odjeći za večernji izlazak) unosi dašak društvenog, klasnog diskursa. Višu nisu jednake, u prvom je planu pojedinac naspram grupe. Njezina svježa energija i napor da ih pomakne postaje proces manipulacije, tehnički i koreografski vrlo spretno proveden tako da se bezvoljna tijela ulančavaju i grupiraju na različite hrpice. U jednom trenutku isprepletena tijela čine pravo čudovište, koje postaje neartikulirana masa koje se prelijeva prostorom. Jovana Zelenović se i dalje izdvaja kao protagonistica ovog dijela. Dok druge spavaju, ona je aktivna, snažna, angažirana.
  
  Treći dio se pali s dnevnim svjetlom. Zvuk vreve, moving po sceni i zastoji u koje plesačice unose pokret pranja ruku, simboličnog čišćenja od noći ili jednostavnom današnjom logikom: dezinfekcije. Susreti, uparivanja i grupiranja donose novu nejednakost, ne-zajedništvo. Ovaj put iz grupe je izolirana rasno drukčija egzotična Gendis Putri Kartini. Četvorka se zatvara u čvrsti zagrljaj uskog kola, u koji Gendis pokušava provaliti, ugurati se. Ali svaki njezin, duhovito riješen pokušaj uvlačenja ili proboj u središte grupe završava izbacivanjem. Sve do završne situacije ponovnog umrežavanja, hvatanja u matisseovsko kolo plesačica koje pulsira u beskonačnim prostornim preoblikama dinamičnog organizma. Radosno zajedništvo raste pred uzbuđenjem novog partyja spektakularno najavljenog zlatnom kišom.
  
  Premijera je izvedena pred društveno uskraćene blagdane, na kraju godine neobilježene pedesete obljetnice djelovanja Zagrebačkog plesnog ansambla, s mladenačkom energijom, strašću i nekom vrstom prijeko potrebnog optimizma. Pa bez obzira na opće usporavanje života i svakodnevni rad na osobnoj strpljivosti i ustrajnosti, završimo sa stihovima Davida Bowiea (ovih dana se obilježavala godišnjica njegove smrti) i njegovim pobunjenicima: „We like dancing and we look divine / You love bands when they're playing hard / You want more and you want it fast.“
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 21. siječnja 2021.
  
  Revel Revel
  koncept i koreografija Roser López Espinosa
  u suradnji i izvedbi: Andreja Jandrić, Margareta Firinger, Jovana Zelenović, Gendis Putri Kartini, Petra Valentić
  premijera 11. prosinca 2020.
  dramaturgija Katarina Pejović, glazba Mark Drillich, kostimografija Ana Fucijaš, scenografija Zdravka Ivandija Kirigin, oblikovanje rasvjete Vesna Kolarec

Piše:

Maja
Đurinović