Plesna scena.hr

Kako se dijeli bol?

Tranzicijsko-fikcijsko kazalište (TRAFIK), Rijeka: Situacija u tijelu / No More Body, autor Žak Valenta

• 
  
  Krajem 2020., točnije 28. i 29. studenoga u Velikoj dvorani Pogona Jedinstvo, izvođač, koreograf i redatelj Žak Valenta izveo je svoj solo rad Situacija u tijelu / No More Body. Ograničeni broj gledatelja razmještenih po velikom prostoru, tamno, hladno doba godine i osjećaj sveopće malaksalosti slijedom događaja 2020., potencirali su doživljaj ovog rada, koji govori o samoći i o boli.
  
  Žak Valenta, u brojnim svojim radovima, solo ili grupnim, poseže za duboko intimnim iskustvima, koje pak postavlja na scenu komunikativno i emocionalno otvoreno, tako da se publika s lakoćom može identificirati s temama, odnosno pristupiti sadržaju. Situacija u tijelu / No More Body performativni je odgovor na autorovo iskustvo ozljede koja je zahtijevala dugotrajno mirovanje i polagani oporavak. Za umjetnika koji ovisi o svom tijelu i pokretljivosti, osim boli, straha i izolacije što je zasigurno univerzalno iskustvo, ova situacija donosi i duboko promišljanje o plesu i izvedbi, o utjelovljenju, o suštini tjelesne ekspresije. Taj proces proučavanja pitanja poput – Što je tjelesni izričaj bez tijela?, Što je tjelesna imaginacija bez kretanja?, Kako se dijeli bol, a kako samoća?... Valenta razmata u nekoliko slika ili (scenskih) situacija, u ovom teatarski jednostavnom, ali vrlo emocionalnom i dojmljivom radu.
  
  Kao osnovnu referencu, štoviše kao poetski okvir iz kojeg predstava izlazi, filmska je filozofska romantična fantazija Nebo nad Berlinom Wima Vendersa iz 1987. godine, točnije lik anđela Demiela, koji ostavlja svoju anđeosku produhovljenu egzistenciju i za ljubav materijalnosti i tjelesnosti postaje čovjekom. Valenta u predstavi rekreira pojavnost te prepoznatljive figure, melankoličnog muškarca toplih očiju i mirna lica, koji u dugačkom kaputu s bijelim krilima promatra ljude i osluškuje njihove misli.
  
  Stanje ne-materijalnosti tijela koje je u filmu praćeno anđeoski istančanom osjetnošću na tuđe energetske i emotivne signale, Valenta ovdje prisvaja i pretvara u koreografsko-izvedbeni modus u kojem, potpuno nestajući sa scene, samo glasom poziva publiku da zamišlja koreografski slijed koji opisuje riječima. Njegova je pojavnost na početku predstave moćna i silovitog energetskog prijenosa za publiku, a u tom se dijelu opušta i postaje prisna i duhovita. Dok slušamo ples, ukoliko neposlušno otvorimo oči koje nas je autor pozvao da zatvorimo, pogled nam može zastati na stražnjem zidu na kojem je, na samom početku predstave Valenta ispisao kredom „Listu umjetnika koje volim“ – tu se nalazi široki spektar imena od Pine Bausch, preko Meg Stuart, Jérômea Bela pa sve do Barbare Matijević. Tako s jedne strane svoju verbalnu koreografiju Valenta smješta u eteričnost vendersovske imaginacije, a s druge identitetski sidri u razne eksperimentalne koreografske i performativne prakse kraja 20. i početka 21. stoljeća. Što će svaki pojedinac/ka u publici u svojem unutarnjem prostoru zatvorenih očiju sklopiti od ovih informacija, ostaje na njemu/njoj.
  
  Slijedeći snažan segment predstave je tekst koji Valenta čita, jednostavno sjedeći bez ikakve druge izvedbene intervencije: „Težina naše boli je u tome što je ne možemo drugom prenijeti onako kako ona u nama postoji i živi. Bol je nekomunikativna. Zatvorena u sebe…“ (U privatnom razgovoru s autorom saznajem da se radi o dijelu teksta O boli Olivera Jurišića, mada u popratnim materijalima predstave nije naveden). Iako taj tekst sasvim točno prati autorovu temu i širi je, način izvedbe je, u kontekstu cjeline predstave prejednostavan, ili preizravan, i kao da poziva na određeni pomak ili prožimanje tijela, glasa i teksta.
  
  Na kraju predstave, autor otvara zonu, koju nismo očekivali, a to je zona čistog plesa. Idući kontra vlastitog naslova No More Body, Valenta ulazi u tijelo, i u neposrednom, jednostavnom kontinuiranog kružnom kretanju, nošen glazbom, mekih oglazbljenih ruku, zavrti izvedbeni prostor. Iako vidno oprezan, bez naglih pokreta, skokova ili trzaja, u ovom plesu ponovno spaja tijelo, imaginaciju i izvedbu, ostavljajući dojam produhovljenosti i krhkosti, ali vladanja tijelom, prostorom i energijom.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 29. siječnja 2021.
  
  Situacija u tijelu / No More Body
  autor i izvođač: Žak Valenta
  produkcija TRAFIK, Muzej suvremene umjetnosti Zagreb, Festival Improspekcije Zagreb
  Projekt su financijski podržali Ministarstva kulture i Županija Primorsko-goranska.

Piše:

Iva Nerina
Sibila