Plesna scena.hr

Priča lovranske lanterne

Tanac z ovcu 2020., autorica Senka Baruška

• 
  
  U okviru Festivala umjetnosti plesanja (FUP) Lovran 2020. realizirana je i „plesna videografija“ na lokaciji lovranskog svjetionika, tzv. lanterne. Autorica je Senka Baruška, plesna umjetnica koja već godinama djeluje u okviru Plesnog art laboratorija promovirajući jednako urbanu i ruralnu baštinu svoga kraja. Kad sam prije dvije i pol godine s njom razgovarala o plesu na Kvarneru (razgovor možete pročitati ovdje) rekonstruirajući početke, korijene i umjetničke i pedagoške osobnosti upletene u njegov razvoj, Senka mi je ispričala svoj stari san koji se tada već počeo ostvarivati. „Sanjala sam da će se plesati u Lovranu na rivi!“ I počelo se plesati. Od 2017. u Lovranu se održava Festival umjetnosti pokreta (FUP) koji, kao i veći dio Senkina koreografskog angmažmana, u prvi plan stavlja plesače u prirodnom ambijentu. Istražujući harmoniju tijela i prostora i otkrivajući prirodne pozornice starih gradića i naselja, Senkini radovi interveniraju u kamene ulice, zidiće, trgove i terase; ne samo u smislu arhitekture i geometrije prostora nego i, u duhu Bachelardove Poetike prostora, sanjareći svoju prošlost. Riječ je o suvremenom plesnom izrazu, ali i osluškivanju etno motiva kojima regionalna arhitektura njezinog rodnog Kvarnera, zrači.
  
  Duboka prožetost tradicijom i transparentan umjetnički stav i poslanje djelovanja na senzibilizaciji zajednice povezali su Senku s istomišljenicima te je u okviru jednog šireg projekta o životu na Kvarneru još 2007. kreirala Tanac z ovcu koji je tijekom dvije sezone izvođen u različitima inačicama na Cresu, u Kršanu, Opatiji... Projekt vezan uz baštinu, a nije riječ o stilizaciji nekog tradicionalnog plesa nego o slavlju tradicije koju simbolizira ovca (koja osigurava i održava života zajednice u smislu hrane, topline, odijevanja itd.) lani je obnovljen i izveden u više različitih transformacija i prostora. Tako je nastao i plesni video rad Tanac z ovcu na lovranskoj lanterni, koreografija za plesačicu (Iva Katarinčić), dva plesača (Zvonimir Kvesić i Danon Vrlić) i harmoniku (Mihalj Ivković).
  
  Uvod je napravljen u par kratkih rezova. Pogled žive, znatiželjne kamere fokusira se na pusti svjetionik naspram olovnog neba, i ona kao da u naglom potezu kista prizove jednu staru fotografiju iz ormara. Na njoj, toj živoj fotografiji, je četvero ljudi, jedan zreliji i dvoje mladih, i harmonikaš. Njihove kostime čine jednostavne crne hlače i bijele košulje (muški imaju i crne prsluke). Oslonjeni su o svjetionik; muškarac i djevojka gledaju u istom smjeru, prema kopnu, kućama na rivi (bivšem, sadašnjem ili zamišljenom domu), drugi mladić, prkosno sam, u profilu u odnosu na djevojku, zagledan je u kameni parapet. Pored njih ali sa znakovitom distancom, na željeznoj biti sjedi harmonikaš. Nakon što nam se slika usjekla, i naglog reza, slijedi odlučan ulazak izvođača na rivu, u prostor izvedbe (muškarac nosi djevojku na leđima, unosi je na mjesto koje pamti odlaske muškaraca i čekanje žena).
  
  Plesači zauzimaju pozicije, svjesni svjetionika, mora i kamena; a harmonikaš sjeda na stolac ispod parapeta, kao stari pripovjedač lovranske lanterne o odlasku ljudi u emigraciju, u obećanu zemlju Ameriku (slobodna obrada pjesme Lidije Percan Mamma Mia Dammi Cento Lire). I priča počinje: bilo dvoje mladih… Izvođači su okruženi s dva beskraja, neba i mora, zarobljeni na tom uskom dijelu produženog kopna, koji nosi čežnju za daljinama, ali i čuva svjetlo za povratnike iz tih daljina. Pokreće ih zavodljivo tugaljivi zvuk brbljave harmonike, uz koji se nižu scene, dinamični dueti s ponekim tercetom koji bude asocijacije različitih odnosa, rastanaka, očekivanja, želja, sukoba, nade...
  
  Na kraju, nakon ubrzanog i uzburkanog zajedničkog finala, smirenje; troje plesača i svjetionik ostaju kao četiri okamenjene vertikale na rivi okrenuti dalekom horizontu a živa kamera odlazi na pučinu, u daljine.
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 26, veljače 2021.
  
  Tanac z ovcu 2020.
  umjetnički projekt i koreografija Senka Baruška
  ples i kreacija: Zvonimir Kvesić, Iva Katarinčić, Danon Vrlić
  glazbena kreacija i izvedba Mihalj Ivković, fotografija i videografija Fani Tutek-Hajnal
  produkcija Plesni art laboratorij i Zoe Marie Baldo

Piše:

Maja
Đurinović