Kako uhvatiti svjetlo

Dječje kazalište Dubrava, Zagreb: Li, li, linija, kor. Maja Marjančić, Sandra Banić Naumovski

  • Dječje kazalište Dubrava, Zagreb: Li, li, linija, kor. Maja Marjančić, Sandra Banić Naumovski

    Krajem 2018. Dječje kazalište Dubrava produciralo je neverbalnu predstavu za djecu Li, li, linija autorica i koreografkinja Maje Marjančić i Sandre Banić Naumovski, a u izvedbi Eleonore Magdalene Vrdoljak. Od tada predstava je odigrana možda desetak puta, a ja sam je konačno vidjela u sunčanu, pandemijsku subotu 10. travnja 2021. Predstava je nadahnuta nezaboravnim crtićem La Linea talijanskog autora Osvalda Cavandolija, Ne znam koliko ga nove generaciju poznaju, ali taj linijom oblikovani nosati čovječuljak (kao neka kroki inačica Pulcinelle), duhoviti i dirljivi lik krajnje iživciran preprekama na svom putu neodvojivom od tijela, u stalnom emotivnom dijalogu sa svojim tvorcem, autorom prisutnim kroz olovku (koji put i šaku koja drži tu olovku) prenosi cijelu paletu prepoznatljivih ljudskih doživljaja. On se i glasa, odnosno talijanski temperamentno sinkronizira svoje radnje i situacije srdžbe, iznenađenja, veselja, sumnje, radoznalosti, oduševljenja…
    Dječje kazalište Dubrava, Zagreb: Li, li, linija, kor. Maja Marjančić, Sandra Banić Naumovski
    Plesačica je preuzela izražajni jezik La Linee koji uz geste nepogrešivo komunicira s publikom prenoseći kako problem tako i sjajna rješenja kojima se intenzivno i transparentno domišlja. No, što muči Plesačicu? Ona nije zatočena u dvodimenzionalnom svijetu linije na papiru; ona je grozničavo fokusirana na hvatanje svoje linije – svijetla. Jer kako će izvesti ono što je pripremila i što želi pokazati publici u mraku? Svjetlo je ovdje pravi partner, zaigran, nestašan i pomalo pakostan, čas je tu čas tamo, kad god plesačica misli da ga ima, da ga je uhvatila, uvjerila, ono promijeni mjesto. Eleonora Magdalena Vrdoljak je razigrana i duhovita, i suvereno drži pozornost izazivajući veseli angažman i reakcije u publici.

    Predstava se lijepo i duhovito gradi i razvija u toj igri hvatanja svjetla, i lucidnih rješenja plesačice. S vremenom ona uvodi različita pomagala u nadmudrivanju i savladavanju neugodno nestalnih linija (paravan, špagu, periskop, selotejp) i u skladu s njima mijenja kvalitete pokreta i način kretanja. U jednom trenutku, poslije niza neuspjeha, Plesačica će, baš poput protagonista crtića, ljutito prozvati Onoga-koji-upravlja-svjetlom, gospodara scene u čijoj je moći dati i sakriti svjetlo, a koji se skriva – u tehničkoj kabini! Nakon što se izborila za tri stalne paralelne linija svjetla, Plesačica otkriva problem uskog dvodimenzionalnog izvedbenog prostora: njezin nastup treba cijelu osvijetljenu scenu inače veći dio nastupa ostaje u mraku, nevidljiv. No, Plesačica nikad ne gubi vjeru i upornost!
    Dječje kazalište Dubrava, Zagreb: Li, li, linija, kor. Maja Marjančić, Sandra Banić Naumovski
    Cijela ta priča podsjetila me na jednu tako slatku, znakovitu zgodu iz autobiografskih zapisa Isadore Duncan. To je bilo još u doba kad je pokušavala zaraditi novac za put u Europu, te je u New Yorku angažirana u jednoj kazališnoj skupini na Snu ljetne noći. Pristala je na ulogu vile, čak i na dva mala krila koja su joj izgledala prilično glupo, ali je dobila prostor da prije susreta Titanije i Oberona otpleše Mendelssohnov Scherzo. Presretna što se dočepala velike pozornice i publike, plesala je tako zanosno da je publika reagirala burno i oduševljeno. Rezultat toga je bio da joj je sljedeće večeri ukinuto svjetlo! Na mračnoj pozornici se samo naslućivala bijela lepršava pojava…

    © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 16. travnja 2021.

    Li, li, linija
    autorice i koreografkinje Maja Marjančić i Sandra Banić Naumovski
    izvodi: Eleonora Magdalena Vrdoljak
    premijera 17. studenoga 2018.
    dramatizacija Maja Marjančić, glazba Hrvoje Klemenčić, oblikovanje rasvjete Dominik Lenac Sanković, dizajn promotivnog materijala Alma Vragović, tehničar tona Dino Čosić, tehničar rasvjete Dominik Lenac Sanković, scenska tehnika Marko Zeba i Zdravko Kovačević

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji