Izravna, energična i potpuno ekscentrična

Izložba Beskompromisno svoja – kostimografkinja Ika Škomrlj Ajki, organizator ULUPUH, Tehnički muzej Nikola Tesla, Zagreb, 8. – 29. travnja 2021.



  • U Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu od 8. do 29. travnja u tijeku je retrospektivna izložba kostimografkinje Ike Škomrlj, poznatije kao Ajki, pod naslovom Beskompromisno svoja. Autorice izložbe su Ivana Bakal, kostimografkinja i predsjednica ULUPUH-a (koji je organizator izložbe), i teatrologinja Martina Petranović, autorica nedavno objavljene monografije o Iki Škomrlj. Kako je, povodom smrti umjetnice, a na našu zamolbu Martina Petranović napisala izvrstan, stručan tekst pod naslovom Ajki i plesna scena fokusiran na taj dio njezina stvaralaštva (vidi ovdje) ovaj je osvrt drukčije koncipiran i više satkan od doživljaja i sjećanja. Naime, kad uđete u relativno veliki izložbeni prostor, prepun kreacija Ike Škomrlj, grupiranih od dramskih, preko glazbeno-scenskih (opera, opereta i mjuzikl) do baletnih djela, pojačanih skicama i crtežima te fotografijama i snimkama predstava, po bojama i linijama i specifičnoj duhovitoj humoreski detalja osjećate jedinstvenost Planete Ajki.

    Skica za kostim Pertunjele u predstavi Dundo MarojeJedna od tih specifičnosti su kostimi i odjevni detalji koji gledaju, jer imaju oči! Kao djevojčica sam gledala Dunda Maroja '72 u Kazalištu Komedija i pogled na skicu kostima i fotografije nezaboravne Petrunjele me baš razgalio. Koliko je živ, duhovit, provokativan (taj drugi par očiju je na istaknutom mjestu ženskog tijela s kojim mladići rado komuniciraju) i koliko ima animacijskih elemenata: kao da kroz to drugo lice smješteno ispod onog prvog usložnjava osobnost i otvara prostor nove, suptilne igre.

    S druge strane crvena haljina Dame u crvenom iz Šparemblekovih Pjesama ljubavi i smrti (iz obnove 1991.), ovako izložena čini se uvenula, sprešana kao cvijet iz herbarija. Kad se sjetite te moćne vertikale fatalne žene koja objedinjuje eros i thanatos, snažnih, prelijepih mišića, onda shvatite koliko su uz ovakve artefakte važne i dobre snimke kao otpor zaboravu. Jer ta haljina živi uz kožu napetog tijela s kojim će se sljubiti mijenjajući mu obrise.

    Kostim Mačke iz baleta Trnoružica, HNK u Zagrebu, 1990.Uz te oprečne dojmove tijekom šetnje između aktivnih veselih kostima koji samo što se ne pokrenu (poput Mačke iz Trnoružice i ljupko raskošnih princeza i vila), ili uz dostojanstveno asketske ogrtača s ušivenim kabalističkim znakovima, „mudrih staraca“ iz Šparemblekove Muke po Faustu – koji su upravo shvatili da im mudrost izmiče a da su propustili Život, odlučila sam za ovaj osvrt zamoliti za neka osobna, tjelesna sjećanja plesačica iz Ajkinog fan cluba i tako sačuvati sjećanja upisana u prizvane kostime. (Nadam se, sačuvane za budući Kazališni muzej.)

    Ljiljana Gvozdenović: „Prvi susret s Ajki – krojačnica HNK, skučeni sobičak za probe kostima, golemi špigl odražava istinitost plesačeva tijela. Špigl odražava a Ajki komentira. Ona odmah vidi prednosti i nedostatke figure. Mane voli više jer ih njezina umješnost može pretvoriti u vrlinu. Špigl, klajda, obleka, tako govori Ajki, purgerica nepopravljiva. A koji kostim Ike Škomrlj pamtim kao najdraži? Bilo ih je puno, ali odlučujem se ipak za kostim labuda. Plešem Smrt labuda za koncertnu večer 1980-ih... Formu je Ika napravila po uzoru na kostim Pavlove ali izbjegla je perje koje se obično stavlja na veliki tuttu. Umjesto toga radila je lažno perje od tila sa efektnim crvenim kamenom na sredini torza. Oglavlje je ipak bilo od perja. Kada ruke izrone iz bijelog oblaka tila osjeća sam se doista nestvarno… Tako su Ajkini kostimi uvijek dodavali onaj posljednji potreban dodir koji očarava plesača a i publiku.“
    Izložba Beskompromisno svoja – kostimografkinja Ika Škomrlj Ajki, foto: Tomislav Marić, ULUPUH
    Mihaela Devald Roksandić: „Ajki sam prvi puta susrela na probi kostima za balet Kraljevo 1990. U šnajderaj sam ušla s nelagodom jer mi uopće nije bilo svejedno kako ću biti odjevena u toj predstavi. Naime, imala sam devetnaest godina, a plesala sam ulogu Margit, dakle ulogu prostitutke. Iako je iskorak u tematski drugačiju ulogu za mene kao mladu balerinu bio izuzetno zabavan i inspirativan, strepila sam od toga kako ću biti odjevena. Dok su krojačice na meni pribadačama sklapale iskrojene komade materijala, Ajki me znatiželjno promatrala i postavljala pitanje za pitanjem. Bila je izravna, nevjerojatno energična i potpuno ekscentrična. U tom isprekidanom razgovoru ona je saznala sve o mojem slavonskom podrijetlu, a ja sam saznala da ukras od čipke koji je postavila preko mog torza, mora otići ,,u zgubeče“. Bavila se svakim detaljem i malim intervencijama mijenjala kostim u potpunosti. Nije bilo lakih ni brzih rješenja i tridesetak malih crnih gumbića bilo je pričvršćeno duž kostima zato što je smatrala da točno tako treba biti. Imala sam osjećaj da se u svemu tome beskrajno zabavlja... Rezultat je bio jedan od meni najdražih kostima u karijeri. Odgovarao je ulozi, ali i mojoj mladosti. Dao mi je uporište u izvedbi, putokaz u interpretaciji, kreativni oslonac i inspiraciju. Dao mi je samopouzdanje.
    Izložba Beskompromisno svoja – kostimografkinja Ika Škomrlj Ajki, foto: Tomislav Marić, ULUPUH
    Almira Osmanović: „Tijekom svoje karijere puno sam nastupala, putovala, upoznavala nove ljude... Nosila sam kostime mnogih kostimografa, ali nikada i nigdje nisam susrela takvu nevjerojatnu osobnost: ludu, otkačenu, pozitivnu. Njezina kreativnost nije imala granica. Spajala je nespojivo, doslovno je svaki kostim gradila na licu mjesta… trgala, dodavala, rezala, nadoštuklavala, vikala, psovala, svađala se, smijala, dijelila komplimente... izgledalo je kao da radi neku skulpturu, neko veliko umjetničko djelo koje će biti izloženo u najprestižnijem svjetskom muzeju. Savršeno je znala skenirati svako tijelo i sve (samo nama poznate) velike mane, ona bi spretno skrivala. Kostimografi uglavnom donesu svoje skice i slijepo se toga pridržavaju, ali Ajki ne... Naša posljednja suradnja je bila na baletu Trnoružica u Splitu. Ja sam bila vila Carabosa. Raspravljale smo bi li ona trebala biti stara, ružna i zločesta kao uostalom svugdje na svijetu ili možda potpuno suprotno? I tako sam ispala lijepa i zločesta vještica. Kostim je doslovno gradila na meni....uživala sam svaki put kad sam ga odijevala za predstavu. U njemu sam se osjećala baš nekako moćno!“

    © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 21. travnja 2021.

Piše:

Maja
Đurinović