Iskustva i refleksije povijesnih avangardi

Intervju: Maja Bosnar (Fakultet likovnih umetnosti, Beograd) i Josip Zanki (Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb), Uz projekt Zenit 21/21, Zagreb – Beograd

  • Maja BosnarObilježavanje stote obljetnice početka izlaženja revije Zenit zenitozofa Ljubomira Micića, Projekt Zenit 21/21, povezao je zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti i beogradski Fakultet likovnih umetnosti. Autori i autorice navedenoga projekta su Maja Rožman i Josip Zanki (Akademija likovnih umjetnosti) i Maja Bosnar i Vladimir Veljašević (Fakultet likovnih umetnosti).

    Josip Zanki: Inicijatori projekta su Maja Bosnar i Vladimir Veljašević. S hrvatske strane projekt je oduševljeno prihvatio dekan ALU Tomislav Buntak koji je za provedbu i osmišljavanje našeg dijela projekta pozvao mene i Maju Rožman. Projekt smo započeli u studenom prošle godine i odučili smo ga organizirati u formatima izložbi, javnih čitanja, teorijskih radova, umjetničkih istraživanja, realizacije novih umjetničkih radova koji za referentne točke uzimaju istraživačka pitanja, okruglih stolova, predavanja, terenskog rada i zenitističkih uprizorenja. Struktura projekta je da studenti i profesori rade dijelom odvojeno u Zagrebu i Beogradu a dijelom zajedno u rezidencijalnim boravcima unutar kojih se i prezentiraju određeni segmenti projekta.

    Maja Bosnar: Izbor partnerskog umjetničkog fakulteta/akademije iz regije dogodio se spontano ali ne i sasvim slučajno. Suradnica sam Akademije likovnih umjetnosti sada već dugi niz godina te sam stekla pozitivna iskustva u zajedničkom radu s više kolega profesora. Iznimno motivirajući razlog suradnje je i moja privatna vezanost za Zagreb koji mi je također dom. Suradnja s ALU-om, te moj matični FLU i konstanta kretanja između dva značajna kulturna prostora, upućivao me na traganje za tematskom umjetničkom poveznicom, kako bi rezultat suradnje imao puni smisao. Naše dvije visokoškolske institucije su u području likovnih umjetnosti, programski i sadržajno srodno strukturirane, s dugom tradicijom i ugledom. Obljetnica avangardnog pokreta Zenit, te art book Slobodan pad kolege Vladimira Veljaševića su bili više nego dovoljni da iniciram zajednički rad. I tako je sve krenulo na obostrano zadovoljstvo a tijekom rada, nizale su se nove ideje i perspektive kreativnog rada koje će obuhvaćati i nove teme i sudionike.

    Josip ZankiKoji su studenti/ice uključeni u navedenu spomen-obljetnicu i s kojim radovima? Imala sam prigodu pogledati posvetni performans o zoni simulacije „junaka/inje novog doba“ Elene Štrok 21. ožujka na Cvjetnom trgu kojemu su se posebno razveseli beskućnici s obzirom na to da je umjetnica-junakinja dijelila zenitističke, supersonične kolačiće koje je za tu prigodu sama i ispekla.

    Zanki: Svako od zagrebačkih i beogradskih studenata tematizira obljetnicu na različiti način. Zagrebački studenti radili su temeljem istraživačkih pitanja i u svoje su radove morali integrirati tekst u tiskanom obliku. Josipa Škrapić istraživala je pojam Barbarogenija unutar svog rada Škrapa koji se sastoji od videa i knjige umjetnice. Tin Samaržija je svojim radom (kolažima) evocirao tipografiju i dizajn Zenita. Željko Beljan je kreirao zastave pretvarajući dijelove Manifesta zenitizma u neodadaističke parole. Elena Štrok je kreirala zenitistički proglas oblikovan u dva pisma latinici i ćirilici, te je isti pretvorila u individualnu mitologiju putem performativnih radnji.

    Bosnar: Naš rad smo koncipirali od tradicionalnog prema suvremenom i to je bila glavna ideja našeg okupljanja. Studenti koje smo odabrali su na završnoj (četvrtoj) godini diplomskog studija različitih studijskih grupa: Dragana Lukić i Sonja Lundin (Grafika), Luka Višnjić (Slikarstvo) i Lazar Stojić (Kiparstvo). U prvom dijelu rada analizirali smo i „vizualno iščitavali“ sadržaj umjetničke knjige Slobodan pad prof. Veljaševića. Temu knjige o zenitizmu proširivali smo i putem prikupljene relevantne dokumentacione građe u kojoj smo detektirali sve fenomene tradicionalnog nasljeđa koje bi transferirali u suvremeni i konkretan umjetnički praktičan rad. Cilj našeg rada je vođenje studenata kroz umjetničko istraživanje u kojem je zadatak isticanje obljetnice Zenita te nova refleksija o avangardi početka 20. stoljeća i afirmacija zajedničkog kulturnog nasljeđa prema akademskoj zajednici i široj javnosti-publici.

    Kao početnu točku projekta odredili ste grafičku novelu Vladimira Veljaševića Slobodan pad koja tematizira elemente životopisa urednika Zenita zenitozofa Ljubomira Micića, a koja je postavljena u zagrebačko galeriji Canvas. Na kojim se posebno biogramima zadržala navedena grafička novela?

    Bosnar: Slobodan pad je uzbudljiva grafička novela, piktogramskog narativa profesora grafike i likovnog/vizualnog umjetnika Vladimira Veljaševića. Priča o Zenitu je slikovno strukturirana vrlo detaljno i ujednačeno. Točno povijesno i kronološki uzbudljivo te stilski duhovito opisuje glavnog zenitistu Ljubomira Micića i njegove suradnike i sljedbenike uvezujući ih s događajima i kretanjima na mapi regije, Europe i svijeta. Ideja knjige je ispričati priču o avangardnom pokretu u formi stripa, suvremenim grafičkim znacima-piktogramima koji se uočavaju u svakodnevici javnog prostora te su tako na prvo gledanje/čitanje vrlo razumljivi. Ideja „vizualnog čitanja“ art booka je pozicionirana na izložbi u Galeriji Canvas gdje su postavljeni segmenti grafičkih tabli; s minimalno kratkih didaktičkih tekstova usmjeravali su publiku u prostoru listanja knjige, ali i ne detaljnog pojašnjenja priče. Profesor Veljašević je inicirao da publika gleda, čita i tumači stripovske grafičke prikaze, što je rezultiralo novim interpretacijama priče o zenitizmu ali i dešifriranje slikovnog jezika. Interakcija koja je uspostavljena između autora i publike je bila kreativna, zanimljiva i dinamična, te dala nove vizualne percepcije u uspostavljanju vizualnog dijaloga. Na izložbi je potencirana suština zenitizma kao pokreta koji suprotstavlja ideje akademskog i avangardnog umjetničkog pristupa, ali bez namjere pukog predstavljanja povijesti umjetnosti.
    Performans Elene Štrok, Preradovićev trg/Cvjetni trg, Zagreb
    U nedjelju 11. travnja 2021. obilježili ste navedeni projekt nizom performansa na temelju filma Karpa Godine i scenarija Branka Vučićevića Splav Meduze, koji je Branimir Donat odredio kao svojevrsnu varijaciju „na temu življenje kao poezija i poezija kao život“? Koje ste sve lokacije odabrali za scensku rekonstrukciju, odnosno transfer navedenoga igranoga eksperimentalnoga filma posvećenom zenitstičkom pokretu?

    Zanki: Performativnu šetnju uz zenitistička uprizorenja organizirao sam sa studentima ALU-a. Šetnja se sastojala od izvedbe tri uprizorenja na tri lokacije: Alkemičar na Jurjevskom groblju (posvećen Pucnju iz Splava Meduze); Rat je mir ispred Kule Lotršćak (hibridni rad koji povezuje Marinu Abramović, Šafraneka iz Tko pjeva zlo ne misli i Orwellovu 1984.); Dada ispred Hrvatskog društva likovnih umjetnika (novo čitanje Cabaret Voltairea). Uprizorenja su bila povezana šetnjom koja se odvija u distopijskom totalitarnom Zagrebu u kojem vlast radi na mijenjanju povijesti (referenca na poljsku distopijsku seriju 1983). Rad na ovom projektu bio je participativan, u scenariju i tekstovima mi je pomogla studentica Helena Birin. Studentice Novih medija Monika Miloševski, Paula Kovačić i Mia Marinić kreirale su fotografije i video. Studenti i studentice Luka Tomić, Ante Dujmović, Lea Ješovnik, Ana Marković i Lara Kraš te još brojni drugi kreirali su fascinantne izvedbene minijature, ples, kostime. Da, Splav Meduze nam je bio početna točka i zahvaljujem Vladi Gudcu da me podsjetio na taj izvrstan film. Uprizorenja su nastala u tri dana, improvizirali smo u svakom trenutku, nastojeći slijediti duh Dade ali isto tako smo bili svjesni da recitirati danas Gadji Beri Bimbu Huga Balla podrazumijeva sjećanje i na izvedbu Talking Headsa, a dramska struktura Dade za mene evocira i opscena kabaretska uprizorenja na način Narcissister.

    Dan kasnije, 12. travnja 2021., imali ste terensku nastavu u Rijeci i Opatiji gdje vam se pridružio Vladimir Gudac. Koji su sve toposi zenitističkih kretanja u Rijeci koja je avangardno obilježena futurističkim izvedbama o čemu su pisali npr. Daina Glavočić, Darko Glavan, Krešo Kovačiček? Odnosno kao što piše Galvočić, što se tiče pak avangarde gostovanja – tzv. „revolucionarni turizam" talijanskih intelektualaca i politički obojenih futurista u D'Annunzijevoj Rijeci započinju 1919. godine kratkotrajnim boravkom pokretača futurizma – Filippa Tommasa Marinettija, a ubrzo nakon Marinettijeva dolaska u Rijeku dolazi i pjesnik Mario Carli, koji odmah uspostavlja fascio futurista fiumano te u komunalnom kazalištu Teatro Verdi organizira dvije futurističke predstave – tzv. sintesi teatrali, koje, kako je to bilo uobičajeno, završavaju negodovanjem publike, sveopćim naguravanjem te napuštanjem prostora uz zvižduke i osudom gradske uprave.
    Terenski rad Rijeka - Opatija
    Zanki: Vlado Gudac koncipirao je svoj rad iz dva djela: predavanja koje se odvijalo po kiši na pustoj terasi besprizornog opatijskog kafića i od zenitističke akcije na Veprincu. U predavanju je predstavio povijest Opatije i vlastitu umjetničku biografiju kroz povijest fotografije; kao dokumenta vremena, kao bilježenja umjetničkih akcija i kao dijela Svijeta spektakla, od snimanja hollywoodske B produkcije u Opatiji do svakodnevnog spektakuliziranja lovorova lišća. Na Veprincu nam je prezentirao izradu opatijskih metli temeljenih na majstorskom nauku Davorića i zajednički rad (objekt) s Silvesterom Urlichom posvećen ptici, crvendaću, koja čini značajan dio nutricionističkog djetinjstva autora. Što se tiče šetnje i vodstva po Rijeci moram naglasiti da sam iskustvo Slobodne države Rijeka ali i zenitističkog pokreta nastojao prikazati kroz koncept piratskih država odnosno privremenih autonomnih zona Hakima Baya. Naravno moramo ovdje i jednom i u drugom slučaju; kako D' Annunzija tako i samog Micića naglasiti transformaciju iz avangardnog i internacionalnog u konzervativno i nacionalističko. Do čega je i kod jednog i kod drugog došlo nakon piratskog eksperimenta; u riječkom je slučaju isti uključivao i teritorij odnosno oprostorenje dok je u zenitističkom slučaju isti bio disperziran kroz vrijeme i svijest. Zbog svega toga sam svoje vodstvo kroz Rijeku počeo na Delti, kao mjestu koje je u vrijeme između dva rata dijelilo grad na talijanski i hrvatski dio ali koje je isto tako predstavljalo i meku granicu dvije Kraljevine preko koje je Micić uz pomoć Marinettija mogao pobjeći put Pariza.

    Dan kasnije ste, među ostalim, organizirali okrugli stol Zenit 100 godina poslije. Koje su ključne postavke navedenoga posvetnoga okrugloga stola?

    Zanki: Unutar okruglog stola, koji je moderirao Tomislav Pletenac, istaknuli smo kako je došlo do suradnje i što je sve ista uključivala. Ključne postavke o kojima smo raspravljali bile su: odnos između povijesnih avangardi i političkih ideologija (narativa) u vrijeme Zenita, razlike u društvenoj ulozi umjetnika na početku 20. i 21. stoljeća te načini kako se iskustva povijesnih avangardi mogu koristiti u teorijskoj nastavi na umjetničkim školama.

    Bosnar: U okviru okruglog stola prezentiran je cijeli program rada u travnju u Zagrebu i svibnju Beogradu tijekom 2021. godine. Sumirali su se prvi istraživački rezultati teorijskog, umjetničkog i terenskog rada. Predstavile su se sve obrađene teme tijekom rada od studenog 2020. godine koje su u određenom vremenskom intervalu rađene u online režimu rada na platformi Teams, koja je svakodnevno bila aktivna i dostupna članovima tima ALU i FLU. Rezultate teorijskog istraživanja sa studentima FLU sam predstavila u definiranju teme našeg rada, a to je njegovanje kulturnog nasljeđa i povezivanje sa suvremenim umjetničkim praksama, s ciljem promjene paradigme u umjetničkom obrazovanju, formalnom i informalnom poučavanju i učenju, s jasnom strategijom stvaranja nove i njegovanjem postojeće publike. Cilj ovakvog rada je kultiviranje javnog prostora prema avangardi i visokoj umjetnosti kao protuteži masovnoj i komercijalnoj umjetničkoj produkciji. Poticanje likovne/vizualne kulture ne samo u formalnoj nastavi na satovima likovnog u učionicama, nego značaj istraživanja u projektnoj nastavi u svim etapama učenja. Cilj istraživanja u segmentu teorijsko-praktičnog rada je potvrđivanje hipoteze da likovni/vizualni umjetnici u ulozi edukatora u raznim programima galerijske i muzeološke prakse mogu točnije i jasnije publici tumačiti i pojasniti ne samo povijesne već i suvremene teorije i prakse, jer njihove vještine su razvijane kroz teorijska učenja ali i praktičan umjetnički rad.
    Okrugli stol ALU Zagreb i program teorijskog rada projekta Zenit 21_21
    U radu smo eseje tematski fokusirali prema zenitizmu, dovodeći ga u komparativni odnos s dadaizmom, futurizmom, kubizmom i konstruktivizmom, te markirali posebnost avangardnog umjetničkog nasljeđa. Refleksije avangarde spomenutih pokreta pretraživali smo u lokalnim i internacionalnim suvremenim umjetničkim praksama. Rezultate istraživanja u sljedećim naslovima izlaganja predstavili su Dragana Lukić Časopis Zenit: Mesto susreta kroz povijest kulture, Luka Višnjić je istraživanje pozicionirao u kontekst Fenomena dispozicije grafičkog dizajna časopisa „Zenit“, Sonja Lundin je filozofski diskurs primijenila u temi Religija i mehanika, dok je Lazar Stojić istraživao poveznice avangarde u kiparstvu Kubistička skulptura i njen uticaj na stvaralaštvo savremenog umetnika Martina Boycea. U drugom segmentu projekta koji se nastavlja u Beogradu, teorijski radovi će se prevoditi u umjetničke vizualne koncepte.

    Drugi dio zenitozofske obljetnice održat ćete u Beogradu (16. -21. svibnja 2021), gdje ćete, među ostalim, posjetiti i redakciju – mjesto sjećanja časopisa Zenit. Nažalost, Grad Zagreb se nije sjetio obilježiti spomen-pločom ni redakciju u Hatzovoj ulici broj 9 (1. kat) kao ni tiskaru na Starčevićevom trgu broj 10 jer očito je da se često zaboravlja da su pamćenju potrebna mjesta, kao što to navodi kulturolog Jan Assmann.

    Zanki: Slažem se s Assmannom, i dodajem da smo mi ti koji upisujemo značenja u mjesta svojim djelovanjem ili samo utjelovljenjem. Tako da bez obzira na nedostatak spomen ploče u Zagrebu, kulturno sjećanje u Hrvatskoj na Zenit ipak postoji.

    Bosnar: Upravo će mjesta naših susreta i kretanja u Zagrebu i Beogradu 2021. godine biti reminiscencija u nekoj sljedećoj obljetnici. Naše koordinate iscrtavaju mapu uma pojma zenitizam za nezaborav.

    © Suzana Marjanić, PLESNA SCENA.hr, 23. travnja 2021.

Piše:

Suzana
Marjanić

kritike i eseji