Aktualno i duhovito
Nije bolest sve što boli, autorica Mia Štark
-
U Galeriji Slavko Kopač u Vinkovcima od 8. ožujka do 23. travnja 2021. održana je natječajna izložba One su tu na kojoj je nagrađena mlada osječka likovna i plesna umjetnica Mia Štark za videorad Nije bolest sve što boli o čemu nas je izvijestila Ines Matijević Cakić, jedna od članica žirija. „Riječ je o nacionalnoj izložbi natječajnog tipa proizašloj iz lokalne izložbe kojom se tijekom nekoliko godina obilježavao Dan žena, a za koju su inicijativu preuzele dvije mlade umjetnice: Ana Čolaković i Iva Muškić. Iako je osnovni cilj ove izložbe poticati i uvažavati različitosti, koje se očituju u specifičnim kreativnim umjetničkim ostvarenjima kroz različite medije i područja umjetničkog izražavanja, predstavljeni radovi iznjedrili su nekoliko većih tematsko-problemskih cjelina poput propitivanja identiteta kroz bivanja ženom (Maja Rožman, Tanja Dabo) i osobnog prostora (Ivana Bajcer, Iva-Matija Bitanga, Iva Čukelj) suptilnih knjiga umjetnica koje se kao intimni dnevnici otkrivaju postupno stranicu po stranicu (Dajana Radoš, Celestina Vičević, Ana Vivoda), umjetnosti majčinstva (Ivana Barišić Tomšić, Jelena Kovačević), reakcije na društveno-političke stvarnosti (Mirela Blažević, Mia Štark, Zorica Gojkov), formalne analize prostora i vremena (Nina Iris Bešlić, Dajana Džafo, Antonia Magdić) te oblikovanje kritičkih motiva iglom i koncem kao tradicionalnom ženskom tehnikom (Ivana Ognjanovac, Nevena Živić).
Ove je godine ocjenjivački sud dodijelio nagradu mladoj osječkoj umjetnici Miji Štark za video rad Nije bolest sve što boli. Mia je u aktualnom, duhovitom i kritičnom videoradu ujedinila svoje dvije umjetničke prakse, vizualno i izvedbeno umjetničko područje. Članice žirija (Čolaković, Miškić i Matijević Cakić) je zaintrigirao rad koji interdisciplinarno promišlja i problematizira društveno-ekonomske okolnosti u kojima smo se tijekom korona epidemije kao društvo našli, stavljajući u fokus nova pravila ponašanja i nove rutine svakodnevne higijene koje nas dovode do apsurda.“ (Više o samoj izložbi pogledajte ovdje.)
Uistinu, Nije bolest sve što boli je plesna satira na temu ekstremnih uvjeta života i delikatnog pitanja: što slobodni umjetnici mogu i trebaju poduzeti u takvom, pomaknutom, distopijskom svijetu koji se iz SF žanra pretočio u svakodnevicu? Formirana je gerilska skupina mladih plesnih umjetnica (Ivana Bojanić, Viktoria Bubalo, Anna Javoran, Dora Kokolj i Tessa Ljubić) koja se odlučila za djelovanje. Naime, shvatili su da im preostaje samo borba: „Stvarati, boriti se, stvarati, plesati, stvarati i samo stvarati, ali dokad?“ Stoga ekipirani, dobro zaštićeni i uvježbani odlaze na ključna mjesta obrane struke. Plesno-borilački impro s nevidljivim, i utoliko neugodnijim neprijateljem, koji se odvija u više nastavaka na ugroženim mjestima grada (na Europskom trgu, ispred Zagrebačkog plesnog centra, pred ulazom u Frankopansku 22, pred Multimedijalnim centrom) izmjenjuje se s trenucima oporavka na zraku, jačanjem imuniteta u prožimanju s prirodom. Mia Štark duhovito se poigrava i s temom i sa suvremenim dokumentarnim žanrom; uvodi i komentatora i glazbu, a u montaži kombinira različite lokacije, pokret u realnom vremenu i slow motion; gradsku borbu u sivom tonu i predah u prirodi u koloru. Ukratko, nakon što smo dobili uvid u tešku situaciju i neizvjestan ishod, ipak je, pogotovo na kraju, uz prikaz odmora hrabrih ratnica koje se obnavljaju na suncu pod starim stablom prožete svetim poslanjem, razvidan optimizam. Nesumnjivo su, sa zadnjim kadrom, otišle dalje stvarati, znači plesati i boriti se…
© Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 14. svibnja 2021.
Nije bolest sve što boli
koncept i koreografija Mia Štark
izvode: Ivana Bojanić, Viktoria Bubalo, Anna Javoran, Dora Kokolj, Tessa Ljubić
kamera Ivan Tripar, Mia Štark, montaža Mia Štark, umjetnička podrška Ivana Bojanić i Damir Bralić, posebna zahvala Ivi Magušić-Dumančić i Dori Kokolj, glazba Franz Liszt Mađarska rapsodija br. 2 // You Tube Audio Library
Piše:
Đurinović