Nevidljivi (ples) je predstava u kojoj se autorica i koreografkinja Irma Omerzo nastavlja baviti jednom od svojih čestih preokupacija, preispitivanjem suvremenog plesa u site specific uvjetima. Ovaj put je za otvorenu pozornicu izabrala dva različita zagrebačka kvarta te su izvedbe započinjale u parkovima Petra Krešimira IV i Stara Trešnjevka. Autorica u tekstu najave navodi kako „u novom projektu postavlja pomalo utopističko pitanje koliko malo odnosno koliko puno je potrebno da suvremeni ples postane vidljiv u javnom prostoru, da se iz svakodnevne situacije dogodi izvedba, da netko tko nije dio uobičajene plesne publike najednom to postane.“ No unutar same predstave autorica otkriva i daleko dublja i neugodnija pitanja polu-ilegalnosti plesa naspram drugih umjetničkih vrsta poput „nevidljivosti plesa i nedostatka prostora za rad kao konstanti koje neminovno prate kulturni rad na domaćoj nezavisnoj sceni“
Promjenjivi vremenski uvjeti ipak su dopustili da predstava 13. svibnja započne okupljanjem publike u šarmantnom Parku kralja Petra Krešimira IV. Prisutni su pomalo smušeno pokušavali prepoznati tko je izvođač a tko publika, da bi se polako otkrila tajna kodificirane kostimografije – jarke beretke, crne naočale, kišni mantil i tenisice počinju otkrivati izvođačice koje se tajanstveno kreću, klizeći prostorom formiraju parove pa se ponovo raspršuju u nove formacije. I taman kada se pitate što dalje, koreografkinja će vam krišom tutnuti u ruku minijaturni plan koji otkriva nove lokacije na koje će (u tajnosti!) izvođačice povesti publiku. Uz to, papirić također sadrži i neobične tajne poruke vezane uz povrće. Na putu do slijedeće destinacije u izvedbu se sjajno uklopila policijska patrola koja je došla provjeriti prijavljeno događanje. Nakon (također tajnovitog) razgovora s koreografkinjom policajci su se udaljili.
Slijedeća destinacija u pokrajnjoj ulici razvukla je kolonu posjetitelja na međusobnu propisanu udaljenost, dok su pokušavali sagledati plesačice koje su kreirale plesne niše: puštajući glazbu iz džepova kišnih kaputa svaka je u svom ulazu ponavljala svoju plesnu sekvencu. One bi ponekad zamijenile svoje pozicije dok bi pritom njihove glazbe interferirale. Kako je svaka u sebi imala vlastiti repetitivni kod (u kasnijem razgovoru s autoricom otkrivamo da se on sastoji od Morseovih znakova neke od tajnih poruka) njihove su glazbe, preklapajući se, stvarale jedinstvenu kompoziciju. Skladatelj, a kasnije i sam izvođač na violončelu, Stanko Kovačić, napravio je izvrstan posao skladajući glazbu koja je pomalo sjetna, ponekad zamrljana preklapanjima, a opet stilski jedinstvena i prikladna zamisli predstave.
Neuobičajena pojava većeg broja ljudi u pandemijsko vrijeme izazvala je pozornost stanara iz okolnih kuća i gimnazije koji su dragovoljno postali dodatna publika. Nakon nekog vremena kreće se na novu lokaciju gdje se plesačice zbijaju u veću grupu i zauzimaju kolni ulaz dvorišta, intenzivirajući time plesnu izvedbu, pojačanu naglim istrčavanjem i vraćanjem u zaklon. Naposljetku vraćamo se u ulicu nasuprot parku po kojoj se plesačice ponovno rašire izvodeći stiliziranu baletnu kombinaciju. Oni koji su odlučili ostati na početku ulice propustili su odličnu scenu u kojoj Stanko Kovačić svira na malom trokutu nasred raskršća nadovezujući se na glazbu plesačica. U toj najdinamičnijoj sceni, plesačice su dio publike, protrčavaju kroz nju izmjenjujući se na pozicijama i u sekvencama. U jednom trenutku krene se dalje i plesačice iznenada nestaju kako su se i pojavile. Pritom, plesom sjajno iskorišteni urbani prostori skreću pozornost na dobro osmišljenu arhitekturu tog dijela grada. Predstava je duhovita, lucidna i višeslojna, čemu je zasigurno pomogla dramaturgija Jasne Žmak. Nesumnjiva je aluzija na članice pokreta otpora iz kultne serije Allo, Allo, a jedna od čudnih poruka: „Mrkve su kuhane“ – uistinu je originalna šifra iz vremena Drugoga svjetskog rata.
Dinamičnu, uvjerljivu i stilski ujednačenu izvedbu začinjenu francuskim espritom i blagim sarkazmom Irme Omerzo iznijele su odlične Viktoria Bubalo, Anđela Bugarija, Ema Crnić, Una Furač Štalcar, Tea Maršanić i Ariana Prpić.
© Jasna Čižmek Tarbuk, PLESNA SCENA.hr, 11. lipnja 2021.
Nevidljivi (ples)
autorica projekta i koreografkinja Irma Omerzo
izvođačice i autorice pokreta: Viktoria Bubalo, Anđela Bugarija, Ema Crnić, Una Furač Štalcar, Tea Maršanić, Ariana Prpić
skladatelj: Stanko Kovačić, dramaturginja Jasna Jasna Žmak, kostimografkinja Zdravka Ivandija Kirigin, suradnica za balet Andreja Jeličić, fotograf i snimatelj Jasenko Rasol, nevidljiva izvođačica Iskra Bugarija
produkcija Marmot
