Plesna scena.hr

Teme se otvaraju same od sebe

Intervju: Maja Njirjak, urednica na Hrvatskoj televiziji

• Maja Njirjak je vrlo važna urednica na Hrvatskoj televiziji, koja s puno kreativnog žara u programima za kulturu pronalazi prostor za suvremeni ples. I sama se bavila plesom te su joj sudionici hrvatske plesne scene i njihovi interesi i problemi bliski. Tako je krajem 2019. u ciklusu Art a la carte preuzela uređivanje emisija s temama suvremene plesne umjetnosti, i ondje u petnaest izdanja ugostila i već predstavila mnoge sudionike hrvatske plesne scene.
  
  Možete li nas podsjetiti koje ste sve teme obradili? Emisije su i dalje dostupne?
  
  Prvu emisiju, simbiozu plesa i televizije posvetili smo prigodno – filmu, točnije plesnom filmu, koji se nerijetko naziva „eksperimentalnim filmom“ (a s tim se nazivom ne bih složila). Imali smo divne goste Lillianu Resnick (Lijljanu Mikulčić), Danijela Rafaelića i Martinu Nevistić, a gledali smo film Pulsar. Tako je nastala ideja da u studiju uvijek imamo autora plesnog djela koje gledamo u cijelosti unutar emisije, a u razgovoru i kritičare (teoretičare ili profesionalce) na zadanu temu. Teme su se otvarale same od sebe, jer toliko ih ima i svaki put mi se čini da nismo sve rekli i da treba još i još… Ples i književnost, Plesni EPK – site specific, Ples u dijaspori (gdje ste nam i Vi bili gošća u studiju, hvala Vam), Inkluzija i ples, Ples i zvuk, Ples i TV, Vertikalni ples, a onda nam je živote, ali i način rada promijenila ta nesretna korona te smo zbog mjera bili prisiljeni imati manje gostiju, ili čak i jednog – pa se i koncept emisije tomu prilagodio – te smo emisije posvetili umjetnicima Vesni Mačković, Matiji Ferlinu, Studiju za suvremeni ples i Plesnom centru Tala. Emisije su dostupne na HRTi, a one koje nisu – bit će. Većina ih je na YouTubeu, koliko stignemo i gdje su riješena prava.
  
  Vaš novi, čini mi se, pravi poduhvat, koji treba zabilježiti, je ples unutar emisije Sunčana strane Prisavlja. S tim ste počeli već prošlo ljeto, ali ove godine to je pravi i vrlo ambiciozni projekt koji između ostalog uključuje snimanje sedamnaest plesnih brojeva!
  
  Kako sam bila ohrabrena entuzijazmom i dobrom voljom Vlatke Kolarović, i našeg tada glavnog rukovoditelja Programa Renata Kunića te Brune Kovačevića, a uz potporu Lidije Špiranec – predložila sam da ove godine svaka Sunčana strana Prisavlja sadrži i ples. Samo je bilo pitanje kako? Voljeli bi da je uživo, ali kako su se stvari značajno promijenile morali smo naći kompromis. Iz logističkih i tehničkih razloga: ne možete ostaviti 5-10 minuta u live programu kao možda. Taj možda znači da nitko od plesača nema koronu i nije u samoizolaciji, da su tu tijekom ljeta na odabrane datume i da tog dana ne pada kiša! Previše je tu bilo uvjeta da bi se njima kockali, a efekt bi bio gotovo isti. Stoga smo odlučili snimiti sedamnaest plesnih brojeva, točno toliko koliko je emisija Sunčane strane Prisavlja 2021., i odlučili otvoriti vrata HRT-a svim plesačima.
  
  Pretpostavljam da se plesači jedva dočekali priliku. Kako ste dogovarali program i mjesto snimanja? Je li riječ o dijelovima već postavljenih koreografija ili su se rodile ideje za neke nove radove?
  
  Mjesec dana prije no što je projekt počeo pozvani plesači su obilazili prostore HRT-a i birali svoju scenografiju. Ideja je bila da uđu u prostore u kojima borave zaposlenici HRT-a, a javnosti su nepoznati. Tako smo svi imali izazov: i plesači i mi tv djelatnici – snimiti plesni broj na što zanimljiviji način za gledatelje. Voljela bih da smo mogli ugostiti ama baš svakog plesača u Hrvatskoj, no to je nemoguće u tako kratkom roku i prvoj sezoni. S idejom da će projekt nastaviti dalje ili će makar utabati put ostalim projektima koji će uključiti ples – vjerujem da će svi doći na red. Plesni brojevi su uglavnom isječci iz već postojećih djela, prilagođeni izvedbi u novom atipičnom prostoru HRT-a, poput Spektakla koji je Studio za suvremeni ples izveo na krovu HRT-a, ili netom izvedene premijere poput one Pala s konja na glavu i ozlijedila leđa Maje Drobac, a koju je izvela na glavnom ulazu u zgradu na Prisavlju, ili pak Jovana i Margareta s dijelom iz Imam te koje je izvedeno na Trgiću – popularnom nekadašnjem okupljalištu (kafiću) djelatnika HRT-a, a danas tek mjestu prolaza između svih katova zgrade. Vesna Mimica je sa svojim ansamblom iz djela Mjesto našla pravo mjesto na hodniku koji spaja dvije zgrade, Larisa Lipovac dala je novo značenje radionici scenografije, a Roberta Milivoj pak samom ulazu u najveći studio, dakle ne u studiju, nego u onom dijelu koji nitko ne vidi…
  
  Koliko sam vidjela, koncept plesnih tema unutar emisije je uvijek širi. Nije samo riječ o plesnoj snimci nego je uvijek i neki razgovor, prilog…
  
  Projekt Sunčana strana Prisavlja premijerno je počeo prošlo ljeto, kada većina kulturnih ustanova i prostora nije mogla raditi, a konzumenti kulture su ostali na suhom. Taj hvale vrijedan projekt otvorio je i posjetiteljima i gledateljima vrata našeg vanjskog prostora; volimo se našaliti i zvati to našom Livadom iz sna (ili Studio Livada). To je najprije emisija kulturnog sadržaja, u kojoj brojni gosti otvaraju važna kulturna pitanja i teme, od glazbe, filma, festivala sve do plesa, nakon čega slijedi koncert i film (za posjetitelje to je malo kino na livadi, na dekicama uz kokice, a za gledatelje na TV ekranu). I ove godine je ostao isti koncept, no novitet je nova pozornica smještena baš na livadi, (uz gledatelje koji tako vide na licu mjesta proces kreiranja TV sadržaja), više umjetničkih (kazališnih ili glazbenih) međubrojeva na manjoj pozornici i kao šećer na kraju idu plesni brojevi u trajanju od pet do deset minuta, a koji se najčešće nađu između emisije i koncerta.
  
  O plesu smo govorili u prvoj emisiji (25. lipnja) i najavili upravo plesni novitet, a imali smo i jednu emisiju posvećenu samo plesnoj umjetnosti 12. kolovoza. kada smo razgovarali i s djevojkama iz novog Studijevog projekta Podmladak, imali smo i predstavnice zadarske scene i najavili Monoplay, a premijerno i ekskluzivno je s nama Nika Lilek podijelila desetominutni plesni broj Fae, a koji je dio većeg projekta Insiders plesača čuvenog izraelskog Kibbutza, a koji je nastao za njihov web kao odgovor na pandemiju.
  
  Za taj projekt izrijekom ste pohvaljeni i podržani i od Ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek?
  
  Jesmo, i iznimno smo ponosni na to, ali i na svaku pohvalu koju smo dobili od plesača i općenito umjetnika te svakako naših gledatelja. Smatram da je taj projekt pokazatelj da HRT može i zna te da ima ljudi koji prate i podržavaju i plesnu scenu. Naravno, bez naše Vesne Mimice ništa ne ide, pa je od prvih emisija prošle godine uključena u sve moje ideje. A od ovog ljeta dobili smo i pojačanje u Ani Anzulović.
  
  Svakako, čini se da ti je krenulo kao zagovarateljici suvremene plesne umjetnosti. Imate li u tom smislu još neke ideje i planove za blisku budućnost?
  
  Imam, ali neću coprati… Moja je velika želja napraviti plesnu emisiju s live plesnim izvedbama, a koje bi bile u prostorima u kojima se nikada nije plesalo. Uključiti sve plesače, i mlade i starije, i profesionalce i amaterske skupine, a ponajprije gledatelje. Snovi se katkada i ostvare, stoga valja zasukati rukave i s tom premisom snove ostvarivati.
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 27. rujna 2021.

Piše:

Maja
Đurinović