Plesna scena.hr

Spektakl za 20 izvođača i lebdećeg kita

19. Festival svjetskog kazališta, Zagreb, 12. rujna 2021. – 13. listopada 2021.: Teatro dei Venti, Modena, Moby Dick, koncepcija i režija Stefano Tè

• 
  
  Ovogodišnji Festival svjetskog kazališta započeo je uistinu spektakularno: velikom uličnom predstavom Moby Dick Teatra Dei Venti iz Modene. Tako je konačno ispred HNK-a odigran pravi ulični teatar: ne onaj improviziran, izbačen na ulicu i izmješten iz nezdrave crne kutije na zrak, nego onaj koji vraća na kazališne izvore (prvog kazališnog autora i izvođača, Tespisa, kao i srednjovjekovne misterije) u odgovornoj misiji scenskog posredovanja zajednici bliske i poznate priče. Nema tu nekog novog čitanja romana. Priča koja se priča u velikom, uzbudljivom stilu brojnom i usklađenom postavom različitih izvođačkih vještina zadivljujuće virtuoznosti i preciznosti te tehničkim efektima kazališnih strojeva, mora biti jednostavna, dostupna i razumljiva svima koji su se okupili na trgu, privlačna i slučajnim prolaznicima i šetačima koji su se našli u blizini. Moby Dick Hermana Melvillea, kanonsko je djelo svjetske književnosti, zapamćeno i preko više filmskih ekranizacija, počevši od one Johna Hustona iz 1956. Kako stručno sažima Hrvatska enciklopedija: „Epski koncipiran roman o traganju kapetana Ahaba za golemim bijelim kitom zbog kojeg je izgubio nogu, kulminira u sukobu između kitolovca Pequoda i kita, u kojem pogiba Ahab sa cijelom posadom osim pripovjedača, mornara Ishmaela. Djelo je simbolička vizija vječnoga sukoba između čovjeka i Boga, između ufanja i sumnje, slika sprege dobra i zla, nerazrješive tajne zbilje i privida, te osjetilnoga svijeta i njegova metafizičkoga smisla.“
  
  Predstava kazališta iz Modene je uistinu impresivna, dinamična simbolična vizija koja započinje dugim, snažnim zazivom udaraljkaša na velikim drvenim bačvama nakon čega se izdvaja jedan mornar i izgovara poznatu početnu rečenicu: „Call me Ishmael.“, i koja spektakularno uprizoruje doživljaj romana, uobličujući neke ključne trenutke, arhetipske motive jasne i onima koji ga nisu pročitali. Okupljeni izvođači i publika povezani su kolektivnom memorijom; izvođači silnom vještinom, energijom i angažmanom, uz kazališne strojeve, zajedničkim (a ima ih dvadeset!) udarom na osjetila nastoje pobuditi novu fascinaciju idejom, a publika želi biti fascinirana i dirnuta, ponovo tjelesno prožeta njome. Između krhkosti ljudskog tijela pred zastrašujućom moći prirodnih sila (čemu stalno svjedočimo!) i fatalne civilizacijske opsesije nadrastanja osobnih granica ovladavanjem, podjarmljivanjem, osvećivanjem toj sili (čije su oličenje ovdje kapetan Ahab i veliki bijeli kit, a kit je jedan od kozmofora, simbola uporišta svijeta) nalazi se očaravajući svijet ljudske igre (carpe diem!), dirljiv i divlji, nepromišljen i djetinjast, opijen rumom, morem i/ili zvijezdama.
  
  U nizu sjajnih izvođačkih točaka posebno je dojmljiva i duhovita koreografija na štulama, koja se, nesumnjivo, referira na poznati detalj iz romana: kako Ahab ima jednu drvenu nogu, po Pequodu su napravljeni utori da se on može stabilno održati u stojećem, kapetanskom stavu. Izvođači u drugom dijelu koreografije skidaju jednu štulu i u toj prilično zahtjevnoj asimetriji tijela dalje plešu balans, padove i dizanja. Izvrstan je i ritmički razigran mornarski ples pranja palube s drvenim škafovima punim vode, i jedan ulet s obručem na palubu, i akrobatkinja na visokoj brodskoj osmatračnici…
  
  Živa, savršeno organizirana scena, zvukovna (živi orkestar na krmi i govoreni tekst) i vizualna gungula, transformira se i raste pred očima publike uz već spomenute velike kotrljajuće bačve koje „pohlepno tutnje i čekaju kitovu mast“: iz lučke krčme u ukleti brod Pequod, a na kraju i u samog divovskog kita koji se odiže s tla i ostaje lebdjeti na visini, u mitskoj slici, nasuprot kapetanskog mosta gdje ga fatalistički, izazovno i izloženo čeka kapetan Ahab.
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 12. listopada 2021.
  
  Moby Dick
  koncepcija i režija Stefano Tè
  dramaturška prilagodba Giulio Sonno, savjetnik redatelja Mario Barzaghi, asistent redatelja Danilo Faiulo, glazba Music Luca Cacciatore, Igino L. Caselgrandi, Domenico Pizzulo, kostimi Teatro dei Venti, oblikovanje svjetla Alessandro Pasqualini, rasvjetni tehničar Stefano Cane, oblikovanje zvuka Eugenio Nonato, zvukovni tehničar Luigi Pascale, pomoćni tehničar Diego Capitani, scenografija Stefano Tè, Dino Serra, oblikovanje konstrukcije Dino Serra, Massimo Zanelli
  izvođači: Alessio Boni, Oksana Casolari, Marco Cupellari, Federico Faggioni, Davide Filippi, Giulia Sarah Gibbon, Adrian Iselin, Mara Lambriola, Hannes Langanky, Giovanni Maia, Iona Petmezakis, Irene Raccanelli, Cesare Trebesci, Amalia Ruocco, Antonio Santangelo, Davide Tubertini, Elisa Vignolo
  glazbenici: Matteo Pontegavelli (truba), Domenico Pizzulo (gitara, sintisajzer), Igino L. Caselgrandi (udaraljke)

Piše:

Maja
Đurinović