Katarina Đurđević jedna je od naših najangažiranijih autorica koja u svojim radovima uvijek vrlo transparentno ukazuje na probleme i nelogičnosti u današnjem društvu. Tako i ova najnovija predstava, Civilizacija smeća, problematizira trenutno jedan od najvećih ekoloških problema. Autorica je usmjerila pozornost na problem zagađenja, prekomjernu potrošnju i nastajanje velike količine otpada koji zagađuje okolinu i to nekako baš u trenutku kada i grad Zagreb ima veliki problema s odvozom smeća, što je predstavu učinilo još aktualnijom. A njezina reakcija i stav o tom pitanju iščitava se već u zgodnom rješenja programskih informacija, naime, umjesto tiskanih letaka svaki je gledatelj dobio višekratnu platnenu vrećicu s otisnutim podacima o predstavi.
Civilizacija smeća započinje u predvorju Zagrebačkog plesnog centra, osvjetljavanjem velike nakupine otpada koja se odjednom počinje polagano pomicati i naoko rasti dok se pojedini komadi polako kotrljaju niz nju. Nakon tog kratkog uvodnog intermeca publika prelazi u dvoranu kroz vrata obložena komadima plastike, vrećica, plastičnih boca, ambalaže od lijekova, starih CD-a i ostalih otpadnih materijala koji poput čudnog božićnog nakita ukrašavaju prolaz. Pri ulasku u dvoranu na pozornici ih dočekuje plesačica (Sintija Kučić) koja neprekinutim tijekom, klizećim koracima prelazi pozornicom uz lagane pokrete ruku koji kao da nježno dodiruju zrak. Jedna po jedna pridružuju joj se i preostale dvije plesačice (Andreja Jandrić i Petra Valentić) stvarajući neprekinuti tijek koraka i vrtloženja. One su u prekrasnim kostimima Zdravka Kolića i Ania Designa koji podsjećaju na cvjetne uzorke krhkih orhideja; povezivanje cvjetnih žila i krvotoka naglašava sklad i lakoću stalnog protjecanja u prirodi.
Njihovo neprestano kružno kretanje popraćeno je dijelovima intimne poezije švedskog nobelovca Thomasa Transrömera koje čita stalna autoričina suradnica, glumica Lucija Šerbedžija. S vremenom se njihovo kruženje spaja u unisono kretanje, plesne kombinacije i permutacije se usložnjavaju, češće mijenjaju prostorne razine no ni u jednom trenutku se ne prekida kontinuitet i logika kretanja. Stilska čistoća pokreta i virtuoznost plesačica koje ni u jednom trenutku ne iskaču iz ujednačene kvalitete, prirodnosti i lakoće pokreta pridonose osjećaju smirenosti bez obzira na sve teže fizičke zahtjeve koreografije. Cijelo to događanje prati ugodna opuštajuća jazzy glazbena podloga Roberta Nappholza koja podupire vrlo polagani rast intenziteta predstave tako da se nikada ne razbija ideja neprekidnog kruženja životnog ciklusa u životu neke neobične civilizacije.
Drugi dio predstave je sasvim suprotan ugođajem, sve je na pozornici umjetno i neobično, od divne haljine napravljene od plastičnih vrećica i druge ambalaže sve do neobičnog vitkog, visokog i atraktivnog performera Colinde Evangeliste koji se na vrtoglavo visokim potpeticama uz glazbu holivudskog ugođaja, manekenskim hodom prošetao po sceni. Provocirajući publiku, autorica postavlja pitanja o tome što je zapravo smeće, što je prirodno, u kojoj mjeri se iz smeća može reciklažom napraviti i roditi nešto lijepo. Iako taj dio predstave ne donosi gotovo nikakav plesni materijal, već sama atraktivna scenska pojava neobičnog performera dovoljna je da zaokupi pažnju publike.
Najnovija predstava Katarine Đurđević iznova provocira, podcrtavajući trenutak u kojem živimo i ekološku katastrofu koja nam prijeti, a pritom pruža dovoljno vremena za užitak u koreografiji i plesnom umijeću izvođačica. Svakako treba napomenuti i oblikovanje svjetla Marina Frankole koje je pojačalo suprotstavljenost dvaju dijelova predstava i koncepata života. Uz autorstvo Katarine Đurđević, predstavi su doprinos dale i umjetničke suradnice Adrijana Barbarić Pevek, Lucija Šerbedžija, Andreja Jandrić i Petra Valentić.
© Jasna Čižmek Tarbuk, PLESNA SCENA.hr, 29. studenoga 2021.
Civilizacija smeća
autorica Katarina Đurđević
premijera 1. listopada 2021.
izvode: Andreja Jandrić (ZPA), Sintija Kučić (ZPA), Petra Valentić (ZPA) i Colinda Evangelista (House of Flamingo)
umjetničke suradnice: Adrijana Barbarić Pevek, Andreja Jandrić (ZPA), Petra Valentić (ZPA), Lucija Šerbedžija, autor glazbe Robert Nappholz / Audio studio Debelji, kostimografi Zdravko Kolić i Ania Design, nterpretatorica poezije Lucija Šerbedžija, poezija Tomas Tranströmer (Dublje unutra, Pod pritiskom, Kamenje), oblikovatelj svjetla Marino Frankola, fotografija Mario Borščak
produkcija Udruga profesionalnih plesnih umjetnika „Puls”, Zagreb
