Iz dana u dan sve više svjedočimo opasnosti i ludilu pandemijskog vremena u kojem živimo. Korona nesmiljeno uzima živote pa je tako okončala i život Lili Čaki, nekadašnje dugogodišnje solistice Kazališta Komedija, plesačice, pjevačice, glumice i koreografkinje, umjetnice posvećene kazalištu i rijetko omiljene kolegice u kazališnom ansamblu. Doživjela je duboku starost, s entuzijazmom savladavala fizičke napore šest desetljeća duge karijere i sačuvala vedrinu duha, da bi je nekoliko dana poslije 98. rođendana zaskočila korona. Gospođu Čaki upoznao sam po dolasku u Komediju, u drugoj polovini 1980-ih. Uvijek se veselila svakom novom licu na sceni, tako da smo i mi, tadašnji Plesni ansambl Komedije, koji se formirao za ulazak u potpuno obnovljenu zgradu Kazališta, privukli njezinu pozornost. Uvijek je bila ljubazna i uvijek bi pronašla neku zgodnu riječ za podstrek. Znao sam da je u prva dva desetljeća djelovanja Komedije, od 1951., kao operetna subreta, bila jedna od zvijezda toga kazališta. A i ona je voljela pripovijedati o tom slavnom dobu zagrebačke operete, ali ne o sebi i ne sa žalom o prošlim vremenima, nego o uspjesima svojih kolega i njihovoj omiljenosti kod publike, uvijek sa zanimljivim anegdotama i štiklecima iz kazališnog života.
Voljela se prisjećati i bila je vrlo ponosna na svoje temeljito kazališno obrazovanje u Budimpešti. Rođena je kao Lili Legenstein, 6. studenoga 1923. u Murskoj Soboti u Sloveniji. Kao dvogodišnjakinja se s obitelji doselila u Čakovec gdje joj je otac vodio poznatu kavanu Royal u kojoj je već zarana, iskazujući izuzetan talent, nastupala u glazbeno-plesnim programima. Od devete godine školovala se u Budimpešti. Završila je Baletnu akademiju Troyanoff i Državnu glumačku školu. Učila je klasični balet, akrobatiku na parteru i step. Step ju je naročito privlačio i ubrzo je postala jedna od najboljih step-plesačica u Budimpešti. Također je učila klavir i znam da je voljela svirati (i tako održavati formu) Gershwinovu Rapsodiju u plavom. Voljela je jazz i obožavala Eleanor Powell, prvu plesačicu stepa onoga doba. Nakon diplome bila je godinu dana angažirana u Kazalištu Erzsebet, koje je izvodilo glazbene komedije američkog tipa, a nakon toga dobila je angažman u glasovitom budimpeštanskom Operetnom kazalištu. Nastupala je pod umjetničkim imenom Csáki Lili, prema gradu Čakovcu. No ratne su okolnosti poremetile njezinu karijeru.
Lili Čaki nikada nije spominjala svoje stradanje u logoru Sárvár. Tek prije nekoliko godina saznao sam za to, o čemu piše Židovski biografski leksikon. U ožujku 1944. njemačka vojska okupirala je Mađarsku. Više nije smjela nastupati ni stupiti u angažman Operetnog kazalištate pa se vratila u Čakovec. Krajem 1944., prilikom posjeta majci u logoru Sárvár, bila je uhićena kao Židovka i zadržana u logoru dva mjeseca.
Ponosno je gospođa Čaki zaobilazila taj dio svoje biografije i nastavljala od nove stranice koju je 1949. otvorila u riječkom kazalištu. Obitelj se, zbog očeva posla, preselila u Opatiju, a ona je postala članicom riječkog Baleta koji je upravo preuzela Olga Orlova. Kako je rekla, glas za operu nije imala, a hrvatski još nije dobro govorila da bi ušla u dramski ansambl. Plesala je u Labuđem jezeru, te operama Carmen i Prodana nevjesta. U Rijeci se tada postavljala opereta Zemlja smiješka i ona je zamolila da joj dodijele subretsku ulogu princeze Mi. Postigla je priličan uspjeh koji se pročuo do Zagreba, gdje se u novoosnovanom Kazalištu Komedija izvodila ista opereta. Pozvana je na gostovanje i otada je punih pet i pol desetljeća bila prisutna u Komediji, kao operetna subreta, glumica-plesačica u mjuziklima, koreografkinja i pomoćnica redatelja.
Koreografirala je operete Zemlja smiješka, Na žalu Jadrana, Priča o gejši, Pjesma cvijeću, Clivia, Ševa, Silva, Barun Ciganin, Splitski akvarel, Kod bijelog konja, Senzacija u Londonu, Mala Floramye, Lady iz Pariza i Ptičar. Nizala je subretske likove što ih je utjelovila zavidnom vještinom plesa, glume i pjevanja koje je privatno učila i usavršavala kod profesorice Marije Borčić. Dvije sezone na ljetnoj pozornici u Opatiji pjevala je naslovnu ulogu Male Floramye i primadonsku ulogu u opereti Havajski cvijet. Neko vrijeme naizmjence je pjevala Floramye u riječkoj Operi, a Misili-Bisili u Komediji. Gostovala je u mnogim kazalištima od Pule do Dubrovnika i Trsta. Koreografije je postavljala u Osijeku, Skopju i Mariboru. Snimila je ulogu Perine u opereti Splitski akvarel pod ravnanjem autora Ive Tijardovića.
Kada sam došao u Komediju gospođa Lili bila je već sedam-osam godina u mirovini, ali je još uvijek nastupala u brojnim predstavama. I ulazile u nove! Bila je asistentica i održavala koreografiju mjuzikala Čovjek iz Manche i Guslač na krovu uglednoga američkog koreografa Roya Harrisona. U nekoliko predstava Vlado Štefančić povjerio je koreografiju Lili Čaki i Sonji Kastl, tako da bi Lili radila sa solistima, a Sonja s nama, baletnim ansamblom. I to je sjajno funkcioniralo jer su se dvije dame poštovale i uvažavale. Sonja Kastl, a i Vesna Butorac Blaće, koja nam je držala vježbe, utirale su put da se Plesni ansambl pretvori u Baletni sa stalno zaposlenim plesačima, što je konačno ostvareno 1994. godine. Gospođa Čaki, naša Lilika, držala nam je fige i bila sretna kada se to dogodilo.
U posebnom mi je sjećanju rad s njom na mjuziklu Kralj je gol, s mnogo stepa koji je postavila solistima i nama. Prije nam je svima održala malu školu stepa i svaki put s guštom pokazivala korake. U Komediji, a i na televiziji, uvijek su, kada bi bila prilika, doduše ne baš često, koristili njezino poznavanje te vještine za atraktivnost pojedinih predstava i emisija. Unatoč srdačnosti, u radu je bila stroga i zahtjevna, ali blaga i strpljiva, da sve bude kako treba. Uvijek bi, na svakoj predstavi, desetak minuta prije početka, pozvala na pozornicu članove zbora ili pojedine soliste da u minutu-dvije ponove korake kako bi bili sigurni za nastup.
Ima, ali ne odviše, glumačkih legendi koje su na sceni provele čak šest desetljeća. U glazbenom je kazalištu takvih ličnosti iznimno malo. Lili Čaki nastupala je, ako se dobro sjećam, sve do 2006., zadnje u mjuziklu Skidajte se do kraja, u ulozi Starije gospođe koja je svojom pojavom pri kraju predstave izazivala buru smijeha. Redovito je dolazila na predstave i premijere, ili na kavu u kafić prijepodne. Kazalište je bilo njezina obitelj. Svima je od srca uvijek čestitala na ulogama i nastupima, imala lijepu riječ za svakoga. Kolege u kazalištu voljeli su je i poštovali zbog toga. Kada je prije nekoliko godina prestala češće dolaziti, odmah se to primijetilo. No znali samo da će sigurno doći barem na predstavu za Komedijine umirovljenike.
Nedostajat ćete nam, draga Lili.
© Mladen Mordej Vučković, PLESNA SCENA.hr, 7. prosinca 2021.
