Plesna scena.hr

Zavodljiva ambivalentnost

Zadarski plesni ansambl: Opera Mediterranea, autorice Josipa Štulić i Matea Bilosnić

• 
  
  U produkciji Zadarskog plesnog ansambla 25. listopada 2021. održana je premijera izvedbenog projekta pod nazivom Opera Mediterranea. Autorice, ujedno i izvođačice, Josipa Štulić i Matea Bilosnić, na specifičan način iskaču iz očekivanog okvira tipično plesne predstave pokušavajući u cjelinu izvedbe integrirati ples, pokret, glazbu, pjevanje, govor/glumu/performans, vizualno i taktilno. Otuda i u naslovu podvučena oznaka opere, s kojom doista po pitanju prisutnosti njezinih gradbenih, strukturnih elemenata ova izvedba ima dodirnih veza, koje međutim funkcioniraju isključivo po načelu reduktivnosti. Predstava se odvija u simboličnom, bremenitom prostoru sv. Donata pri čemu se nastoje iskoristiti odnosno uskladiti i njegove specifične arhitektonske zadanosti.
  
  Nadahnuće autorice djelomično pronalaze na stranicama čuvene Matvejevićeve knjige Mediteranski brevijar koja služi kao svojevrsna odskočna daska ili otponac za izvedbeno promišljanje oznaka mediteranske pripadnosti, odnosa prema tradiciji ili njezinom obilježenošću s istodobnim ili povremenim otklonom ili kako u svojem kratkom naputku ističu autorice: „ljubav prema tradiciji i bunt prema istoj“. Kao svojevrstan moto predstave izabran je stoga prikladan citat iz knjige kojim se dobro sumira, ali na neki način i opisuje atmosfera izvedbe u cjelini: „Govor o Mediteranu trpi od mediteranske govorljivosti: sunce i more; vjetrovi, vali, žali; otoci sreće ili izgona; djevojke rano dozrele i starice u crno zavijene; maslina, naranča i limun žut; palme, pinije, čempresi; lađe i pozivi na put; plovidbe i brodolomi, te priča o njima i uspomene na njih; raskoš i bijeda; stvarnost i tlapnja; život i san…“ Ta zavodljiva ambivalentnost Matvejevićeve proze pretočit će se u niz različitih izvedbenih slika gradeći labavu strukturu predstave na predočavanju istodobnosti različitih suprotnosti.
  
  Plesni pokret odnosno koreografija se razvija i perpetuira iz folklorno stiliziranog dueta, plesnog prihvata ramena s raznim varijacijama uz postupno dodavanje dramskih ili glumačkih elemenata, pjevanja, naricanja, poskoka, razvlačenja kostima i sl. U toj parnoj formaciji posebnu izražajnost zadobiva lice, središte iznenađujuće i neočekivane glumstvenosti izvođačica koje spretno i dinamično prelaze kroz natruhe različitih uloga, od vesele i prpošno-hihotave djevojke do nesretne i ucviljene starice. Vizualnost predstave nadograđuje odnosno stožerno određuje upečatljiv monokromatski kostim (kreacija Anite Gorete) u obliku duge haljine/suknje s naborima i jaknom (koja isprva skriva veliki izrez na leđima) i geometriziranog pokrivala za glavu kao moderne stilizacije tradicionalne dalmatinske ženske odjeće fuštana lišene naglašenije dekorativnosti čiju ulogu u potpunosti preuzima modra (safirno plava) boja. Monumentalnost kostima uvelike određuje i pokret, odnosno specifičan način kretanja, kojemu se izvođačice prilagođavaju, ali ga i iskorištavaju na način svojevrsne pomične skulpture. Nakon prvog plesno-glumačkog dijela slijedi glazbeno-pjevni performans s uključenim mikrofonima i glazbenom podlogom puštenom s laptopa u kojem je najdojmljivija repetitivna igra različitih vokalnih varijacija na riječi cvrčci-zrikavci, uz povremene kakofonične bljeskove.
  
  Elektronska glazbena podloga koja se čuje u pozadini također koristi (i dekonstruira) pojedine motive tradicionalnih pjesama s Korzike, Kvarnera ili Dalmacije. Slikovito, kako je započela, predstava i završava, nakon interaktivnog dijela izvođačice se povlače iz središnjeg prostora izvedbe, dok na publiku s galerije ravnomjerno padaju odnosno prosute su mirisne latice ruža. Na taj se način zaokružuje ta nesvakidašnje predočena mediteranska priča: ako je prva cjelina tematizirala ljude i prostor, druga glazbu i odnos prema njoj kao i pojedine klišeje i stereotipe vezane uz tipično poimanje Mediterana u zaključnim scenama favorizirano je ono taktilno, mirisno i osjetilno, tijelo izvođačica više nema što reći (netom prije opojnog finala s ružinim laticama, Matea Bilosnić preuzima ulogu ugostitelja te nudi sir i smokve). Ambivalentnost prikazanih scena može se naposljetku različito interpretirati, dok gledatelji odlaze s predstave ne samo kao uobičajeni promatrači nego i (okrijepljeni) sudionici.
  
  © Ana Gospić Županović, PLESNA SCENA.hr, 11. siječnja 2022.
  
  Opera Mediterranea
  autorice, izvođačice i koreografkinje: Matea Bilosnić i Josipa Štulić
  premijera 25. listopada 2021.
  
  glazba Autorice po motivima tradicionalnih pjesama iz Korzike, Kvarnera i Dalmacije, suradnica za glas i zvuk Marta Kolega, kostimografija Anita Goreta, fotografija Adrijana Vidić, tekst po motivima Predraga Matvejevića Mediteranski brevijar, tehnička podrška Tomislav Kraljević Shome, Igor Petrovski
  
  produkcija Zadarski plesni ansambl
  zahvala Arheološki muzej, Jeremiah's, Mate Ivić

Piše:

Ana
Gospić