Plesna scena.hr

Koreografska morfologija nasilja

Sounded Bodies, festival izvedbenih umjetnosti, Zagreb, 29. – 31. listopada 2021.: Anna, balla, autorica Anika Cetina

• 
  
  Anika Cetina, mlada je plesna umjetnica, alumna Plesnog odsjeka Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Rođena Riječanka, svoje je pretstudijsko plesno iskustvo stekla u rodnom gradu, u Školi za klasični balet i suvremeni ples, a suradnica je, kao plesačica i autorica, Plesne grupe Magija. Anna, balla tridesetminutni je rad nastao za vrijeme akademske godine 2020./2021., u produkciji Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, tijekom studija izvedbenog smjera Suvremenog plesa, pod mentorstvom Irme Omerzo.
  
  Anna, balla, izveden na festivalu Sounded Bodies u Zagrebačkom plesnom centru, 30. listopada 2021., snažan je, dirljiv, detaljno razrađen i suvereno izveden autorski rad. Središnja tema iz koje autorica gradi svoju izvedbu, pitanje je kako se nositi sa sveprisutnošću nasilja, kao svjedokinja, žrtva, a i kao svjesna ili slučajna suučesnica. Tri su reference koje autorica postavlja kao sferu oko svoje koreografske morfologije i izvedbenog stanja. To je talijanska autorica i reperica Madame, teen senzacija koja s nepunih dvadeset godina osvaja zrelošću stihova iz kojih izranja snažni emocionalni naboj, sublimna anksioznost i specifičan enui prerano sazrele, sarkastične i otporne generacije 21. stoljeća. Anika Cetina od Madame posuđuje ne samo refren pjesme Sciccherie koji u nekoliko navrata na sceni ponavlja, nego i sam naziv predstave, referirajući se na pjesmu Anna u kojoj je ples pozicioniran kao vizija ultimativne i nedohvatljive djevojačke ljepote i žudnje.
  
  Drugi tekst za kojim autorica poseže je 4.48 Psychosis kultne britanske dramatičarke Sarah Kane nastao još 1999. Odluka da u zajednički prostor i poetski suodnos postavi jedan od najpotresnijih dramskih tekstova koji izravno opisuje stanje duboke suicidalne depresije i talijansku Gen Z-evsku trap pop zvijezdu, budi, najblaže rečeno, skepsu. Ipak, zahvaljujući jednostavnosti kojom prisvaja te tekstove u intimnosti i posvećenosti svoje izvedbe, Anika Cetina uspijeva povezati i pomiriti te udaljene glasove. Treća referenca iz koje Anna, balla radi je, citiram iz najavnog teksta „osjećaj odgovornosti i potreba za odgovorom na tragičan događaj smrti Vitomira Jovičića Simkea koji je preminuo 2009. godine u Rijeci. Tijekom večernjeg izlaska, nakon prisile na break dance i rap, gurnut je u rijeku gdje se je pred mnoštvom okupljenih, ugušio utapanjem.“
  
  Plesačica nas dočekuje na dnu scene, okrenuta leđima. Odjevena u crnu majicu i hlače, s upečatljivim plavim tenisicama. Scena je jednostavno osvjetljena. Glazbe nema. Jedna od prvih kretnji, kojom kalibrira fizikalitet i energetski naboj izvedbe, duboki je nagib unazad, maksimalna ekstremna ekstenzija i torzija, izvrtanje tijela, poput usporenog, zaustavljenog pada iz kojeg izlazi naglo, udarom, u rotirajuću vertikalu. Prvi dio koreografije izvodi okrenuta leđima ili u profilu, prelazeći scenu isprekidanim, brzim, intenzivnim kretnjama, snažnih udara i suspenzija, zgusnutog mišićnog tonusa, iskrivljenih linija tijela. Napada i izbjegava. Nasilje je internalizirano, ono oblikuje izvedbeno stanje i koreografske modalitete. Jedini zvuk koji prati njezino kretanje, škripa je tenisica. Neočekivano, u dubokom iskoraku, okrenuta zidu pušta glas: talijanski – „Uscire con l'abito nero e sciccherie?”, engleski – „what are you looking at?”
  
  Uvodi repeticije koje osiguravaju visoki energetski naboj, ritmično lupanje tenisicama o pod, dugotrajne poluokrete, iscrpljivanje zamasima glavom i rukama, iznenadne gotovo nezgrapne skokove. Prema kraju izvedbe, kao da pristaje na poraz i pušta se u dugo ljuljanje i kotrljanje na podu, repetitivno pjevanje orijentalnog melosa prelazi iz zapomaganja u tiho pjevušenje, a laganom gestom ruke ispred glave kao da se brani od udaraca. Tek se na kraju okreće licem prema publici, izgovarajući „Watch me vanish“ duboko potresne riječi kojima Sarah Kane privodi kraju svoj posljednji tekst.
  
  Koreografska mladost i kontekst studentskog rada vidljiv je u izrazito čistoj organizaciji prostora, čitljivosti i dramaturškoj urednosti no u koncentraciji, intenzitetu, ali i taktilnoj emocionalnosti izvedbe, Anika Cetina ne popušta svih trideset minuta, držeći publiku u punoj pažnji i sudjelovanju. Zasigurno, pred sobom imamo mladu plesnu umjetnicu čiji će razvoj biti uzbudljivo pratiti, a to potvrđuje i Nagrada za najperspektivniju plesnu umjetnicu koju dodjeljuju članovi strukovnih udruga UPUH i UPPU PULS.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 11. siječnja 2022.

Piše:

Iva Nerina
Sibila