Fauna više ne zanimaju nimfe

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca: Mediteranska trilogija: Igor Stravinski, Pulcinella, kor. Giovanni di Palma & Claude Debussy, Poslijepodne jednog fauna, kor. Maša Kolar & Maurice Ravel, Španjolska rapsodija, kor. Filipe Portugal

  • Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca: Mediteranska trilogija: Maurice Ravel, Španjolska rapsodija, kor. Filipe Portugal

    Riječko Kazalište nesumnjivo vrlo pažljivo promišlja svoju poziciju, djelovanje i potencijale. Pod motom „Opstanak 2“ i ove su sezone nastavili borbu za preživljavanje umjetnosti u uvjetima koji su prilično presložili životne prioritete zajednice. Unutar tog okvira angažiranog opstanka, ravnateljica Baleta, neumorna i plesu bezgranično posvećena Maša Kolar zaslužila je, priznajmo, za ovu kazališnu granu rijetko razumijevanje i podršku. U petoj godini njezina vodstva, na zgradi HNK-a Ivana pl. Zajca, pred premijeru Mediteranske trilogije (4. veljače 2022.) ponosno se kočio proglas: „Riječki balet novi brend našeg grada“ što je zapravo bila njezina početna teza i umjetnička vizija koja se uz pažljivo, sistematično i strpljivo rješavanje naslijeđenih problema, pokazala mogućom. Riječki Balet danas je specifični ansambl plesnih solista, „balet s karakterom“, koji je uspio izaći s premijerom tjedan dana prije planiranog i najavljenog datuma, da bi ovih dana već gostovao s tri izvedbe novog programa u Forum am Schlosspark u Ludwigsburgu. (Nakon njih, na istoj sceni slijede dvije večeri Baleta Preljocaj.) Stoga je svaki odlazak na baletnu premijeru u Rijeku vezan uz radosno iščekivanje.
    Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca: Mediteranska trilogija: Igor Stravinski, Pulcinella, kor. Giovanni di Palma
    Mediteranska trilogija, za početak, donosi izvrstan izbor glazbenih djela: Stravinski, Debussy i Ravel klasici su 20. stoljeća, a osim što su se međusobno poznavali i podržavali u istraživanju i stvaranju nove glazbe povezuje ih i Pariz uzbudljivih prvih desetljeća 20. stoljeća i suradnja s Ballets Russes Sergeja Djagiljeva.

    Trilogija započinje obnovljenom Pulcinellom Igora Stravinskog u koreografiji Giovannija di Palme koju je riječki Balet premijerno izveo 2019. unutar večeri posvećene Stravinskom (vidi ovdje). Kako nisam gledala prvu postavu, ne mogu usporediti izvedbe, tek se mogu složiti s Andrejom Jeličić da je riječ o ljupkom, zaigranom neoklasičnom baletu u kojem su plesači potvrdili svoju vrsnost i u klasičnoj baletnoj tehnici i plesu na špici. Jednostavna bjelina scene čistih vertikala (pravilne bijele trake postavljene su poput dvodimenzionalne stilizacije klasičnih stupova) daje prozračnost prostora i omogućava igru pojavljivanja i nestajanja. U tom se bojanju podatnom okviru (svjetlo Saše Fištrića), ispod visećih balona koji podcrtavaju nestašnu lakoću i kratkotrajno slavlje mladosti, ističu veseli, ukusni, atraktivni kostimi (scena i kostimi su rad Petre Pavičić). Tek koreografski i plesački, sve je možda malo i previše elegantno, i s mjerom i čisto, što izvedbi daje određenu monotoniju; kao da nedostaje ponešto osobnih, živih, karakternih prljanja kad je već riječ o vedrom i lascivnom humoru vezanom uz dugonosi lik commedie dell'arte? Svi mladići žele biti Pulcinella! (Ali možda je problem i u mom očekivanju budući da pamtim silno dinamično čitanje istog baleta, s elementima mime, Nilsa Christea koje sam vidjela u izvedbi Scapino baleta na odličnoj snimci Arthaus Musik i kasnije u živo u također odličnoj postavi splitskog Baleta 2008. pa me je ova pročišćena, neoklasična verzija zapravo iznenadila.)
    Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca: Mediteranska trilogija: Claude Debussy, Poslijepodne jednog fauna, kor. Maša Kolar
    Središnji dio trilogije, koreografska minijatura Poslijepodne jednog fauna Claudea Debussyja, znameniti je, skandalozni i revolucionarni autorski prvijenac Vaclava Nižinskog iz 1912. Maša Kolar se, nakon Bolera i Posvećenja proljeća, usudila na dijalog i s tim antologijskim djelom svjetske povijesti baleta, i u suradnji s asistenticom Majom Marjančić, i plesačima (premijeru je igrao Michele Pastorini, koji je u alternaciji s Nicolom Pratom i Ksenija Krutova) kreirala pravi mali scenski biser koji je uz sve ostalo i profinjeno duhovit. Naime, autorica je našla specifičan ključ, odnosno okvir za suvremenog, narcisoidnog fauna. „Fauna više ne zanimaju nimfe, on više ne upražnjava svoje strasti u odnosu na nekog drugog, već u odnosu na samog sebe.“ Faun Pastorini, dojmljivo izloženih izrađenih mišića, i pokreta koji naglašava tjelesnu kartografiju, smješten je unutar pokretnog kružnog vijenca koji je podatan na svaki njegov pokret. Taj plešući kružni okvir (samoizolacije) daje višestruki oslonac i omogućuje neobične vizure tijela (pri čemu se suptilno umeću plesni citati – znamenite pozicije koje je Nižinski stvarao nadahnut drevnim grčkim crtežima), ali ujedno je i zaštitna kućica od, za opasno druženje raspoložene, nimfe. I same jednako samodopadne. I tako njih dvoje, tako blizu a tako daleko, realiziraju neko otuđeno partnerstvo bez kontakta, dijeleći tek osobnu zadivljenost svojom artikuliranom, mekanom i potentnom tjelesnom muskulaturom.
    Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca: Mediteranska trilogija: Španjolska rapsodija, kor. Filipe Portugal
    Završni dio programa pripao je Španjolskoj rapsodiji Mauricea Ravela u koreografiji Filipea Portugala. To je u svakom pogledu bio veliki finale riječkog Baleta u kojem su se izložile i stopile sve plesačke kvalitete: brzina, strast i ekspresija te dugačke klasične linije tijela na špici. Koreografija slijedi složenu partituru, neočekivana je u obratima, dinamična i snažna u oblikovanju prostora i neprestanom pregrupiravanju, čemu pridonosi izvrstan scenografski detalj, prozračni paravani koji se brzo i neprimjetno dižu i spuštaju na različitim mjestima, razdvajajući plesače i skupine. Posebnu draž toj apstraktnoj strukturi skladnih formi i linija daju trenuci kada se kroz glazbu probije poznati ritam flamenca koji prostruji, proleti prepoznavanjem kroz gorda tijela i specifično graciozno snažne ruke, posebno kod plesačica španjolskih korijena. Španjolsku rapsodiju plešu zajedno, i kao i uvijek, do posljednjeg daha: Marta Kanazir, Ali Tabbouch, Carlos Huerta Pardo, Maria Matarranz de las Heras, Michele Pastorini, Maria del Mar Hernandez, Tilman Patzak, Tea Rušin, Valentin Chou, Nicola Prato, Marta Voinea Čavrak, Anna Zardi, Jody Bet, Soyoka Iwata, Francesco Pio de Benedictis, Svebor Zgurić i Nicola Prato.

    © Maja Đurinović, PLESNASCENA.hr, 10. veljače 2022.
    Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca: Mediteranska trilogija: I. Stravinski, Pulcinella, kor. Giovanni di Palma
    Mediteranska trilogija

    kostimografkinja i scenografkinja Petra Pavičić, fotografije i izrada videa Fanni Tutek-Hajnal, oblikovatelj svjetla Saša Fistrić

    Pulcinella
    Igor Stravinski, Giovanni Battista Pergolesi
    koreograf Giovanni Di Palma
    izvode: Ali Tabbouch (Pulcinella), Soyoka Iwata (Pimpinella), Marta Kanazir (Prudenza), Marta Voinea Čavrak (Rosetta), Carlos Huerta Pardo (Fourbo), Jody Bet (Caviello), Francesco Pio de Benedictis (Florindo), Michele Pastorini / Svebor Zgurić / Tilman Patzak / Valentin Chou / Nicola Prato (četiri male Pulcinelle), Maria del Mar Hernandez / Maria Matarranz de las Heras / Anna Zardi (tri napuljske gospođe), Andrei Köteles / Irina Köteles / Ksenija Krutova (tri duha)

    Poslijepodne jednog fauna
    Claude Debussy
    koreografkinja Maša Kolar
    dramaturška i koreografska asistentica Maja Marjančić
    izvode: Michele Pastorini / Nicola Prato (Faun), Ksenija Krutova (Nimfa)

    Španjolska rapsodija
    Maurice Ravel
    koreograf Filipe Portugal
    izvode: Marta Kanazir / Ali Tabbouch / Carlos Huerta Pardo / Maria Matarranz de las Heras / Michele Pastorini / Maria del Mar Hernandez / Tilman Patzak / Tea Rušin / Valentin Chou / Nicola Prato / Marta Voinea Čavrak / Anna Zardi / Jody Bet / Soyoka Iwata / Francesco Pio de Benedictis / Svebor Zgurić / Nicola Prato

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji