Dojam fine patine

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Adolphe Adam, Giselle, kor. i red. José Carlos Martínez

  • Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Adolphe Adam, Giselle, kor. i red. José Carlos Martínez, foto: hnk.hr

    U subotu, 19. veljače 2022. zagrebački je Balet premijerno izveo novu Giselle, u povijesti HNK-a osmu redakciju vjerojatno najpoznatijeg djela svjetske baletne literature, praizvedenog 28. lipnja 1841. u pariškoj Operi – tada još Théâtre de l'Académie Royale de Musique. Balet je postavio José Carlos Martínez, nekadašnja baletna zvijezda pariške Opere (razgovor s Martínezom pročitajte ovdje), dakle umjetnik koji je status Danseur Étoile stjecao plešući u posvećenom prostoru na samim izvorima europskog baleta. Moguće je u tome tajna tog riječima teško objašnjivog dojma fine patine koja obavija svaku scenu, i neke starinske ljupkosti kojom zrači svaka živa slika, posebno čarobno u drugom, vilinskom dijelu.

    Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Adolphe Adam, Giselle, kor. i red. José Carlos Martínez, foto: hnk.hrOno što je nesumnjiva kvaliteta Martínezove Giselle je neobično čista i jasna dramaturgija priče bez, inače česte, pantomimske gestikulacije. Posebno je taj uvod, zaplet i rasplet vidljiv u prvom činu, onom koji se dešava tijekom sunčanog, veselog dana seoske proslave berbe. Ulasci i izlasci, i odnosi u prostoru, pogledi, stavovi, izražajne geste, fokusirana tjelesna napetost, brze uzročno-posljedične promijene, svi ti neverbalni elementi razvijaju narativnu liniju poznate priče satkanu od detalja koji publici od početka signaliziraju opasnost koja se, u liku zgodnog, lakomislenog grofa, upravo nadvija nad seosku idilu i dvije prostodušne žene (majku i kćer), a koju uzaludno prepoznaje samo ljubomorni Hilarion, inače zapravo najtragičniji lik ove plesne drame, kojeg je vrlo ekspresivno interpretirao Simon Yoshida.
    Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Adolphe Adam, Giselle, kor. i red. José Carlos Martínez, foto: hnk.hrHrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Adolphe Adam, Giselle, kor. i red. José Carlos Martínez, foto: hnk.hr
    Ulogom grofa Albrechta Tomislav Petranović je 2014. obilježio 25 godina umjetičkog rada (tada je i promoviran u nacionalnog baletnog prvaka). Tom prigodom smo baš razgovarali o Albrechtu, kao jednoj od rijetko razrađenih muških uloga u starim baletima. „Albrecht i je i nije negativac. Radi što i većina muškaraca u svijetu, i Giselle je priča i njegovog odrastanja, i ima peh, jer prekasno shvaća što je izgubio. Ona je pobijedila jer on više nema prilike da pokaže da se promijenio.“ Stoga je veliki izvođački (a pod time mislima jednako glumački i plesački) izazov „opravdati Albrechta“, svjedočiti transformaciju i istinsko pokajanje. I na kraju krajeva: ljubav koja je, u skladu s postulatima romantizma, ionako moguća samo u višim, duhovnim sferama. Petranović ima snažnu prisutnost, uvjerljivost i šarm, koja je sa zrelim godinama, još dobila na scenskoj sigurnosti.
    Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Adolphe Adam, Giselle, kor. i red. José Carlos Martínez, foto: hnk.hr
    Na premijeri i prvoj reprizi (22. veljače, kojoj sam prisustvovala) Giselle je prvi put plesala Asuka Maruo, a kao alternacije u programu su navedene još Miruna Miciu, Rieka Suzuki, Iva Vitić Gameiro, Natalia Kosovac i Anamarija Marković. Godinama svjedočim radu i održavanju visokih plesačkih dosega zagrebačkog Baleta (bez obzira na niz mukotrpnih okolnosti i odlaske ovdje stasalih plesača, koje se, u konačnici ne tiču ni publike niti kritike), kao snažnom, koherentnom ansamblu koji besprijekorno iznosi vrlo različite poetike, ali i tehnike plesanja. Moram priznati da sam prije premijere čula od nekih iskusnih pratitelja baleta primjedbu vezanu uz naslovnu ulogu, odnosno skepsu po pitanju: ima li zagrebački Balet Giselle? Što bi značilo treba li se uopće postavljati ovaj balet bez klasičnih baletnih zvijezda, nasljednica legendarne Carlotte Grisi?
    Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Adolphe Adam, Giselle, kor. i red. José Carlos Martínez, foto: hnk.hr
    Istina je, Asuka Maruo nije baletna zvijezda od čijeg će izlaska stati dah, ali je prekrasno izradila svoju ulogu. Ona je prava mala, boležljiva, romantična, naivna seoska djevojka zaslijepljena ljubavlju i bespomoćni plijen obijesnom grofu koji se, eto, zaželio još malo avanture prije vjenčanja. Uloga Giselle iznimno je glumački zahtijevna, jer na sceni prolazi potpunu transformaciju: od sramežljivog prihvaćanja udvaranja, preko svjesnog izbora i odluke predavanja i pripadanja, do nevjerice i strahovitog razočaranja, koje, budući da ona ne zna drugačije nego istinski, duboko osjećati, završava potpunim puknućem. A njezin posljednji trk, u bunilu, ipak je upućen lažljivom zaručniku u čijim će rukama izdahnuti. I to je Maruo prenijela proživljeno, izražajno, tehnički čisto i profinjeno da bi se u drugom dijelu, s još više mekoće i vilinske lakoće, beskrajno nježna s preobraženim i ugroženim Alfredom i beskrajno odlučna u svojoj misiji spašavanja, izborila za život svoje ljubavi (doslovno i metaforično jer je, poslije njezine zemljske smrti on jedino utjelovljenje te ljubavi).

    Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Adolphe Adam, Giselle, kor. i red. José Carlos Martínez, foto: hnk.hrKao kontrast maloj, još uvijek zanesenoj Giselle, iznimno je dojmljiva ledena Myrtha Natalie Kosovac. Nesmiljena vilinska kraljica koja uz dvije vilinske dočasnice (Rieka Suzuki i Iva Vitić Gomeiro) poslušnom, prozračnom, letećom vojskom čuva poredak kazne. Vile su neobično dojmljive, ali i zastrašujuće u svojoj prozračnoj, ohlađenoj ljupkosti mrtvih nevjesti zatamnjenih obraza. Poznato je: muškarci uhvaćeni u vilinsko kolo u šumskoj noći, više nikad ne izađu na svjetlo dana.

    I tako, po ne znam koji put razmišljam i pišem o novoj staroj Giselle, vrhuncu i baštini europskog romantizma, koja je profinjeno pročišćenom Martínezovom postavom, ponovno i nepogrešivo osvojila publiku. Ne bilježim sva imena koja su u popisu izvedbe, plesačice i plesače koji su dali svoj maksimalni doprinos da bi kazališna predstava bila ono što jest. (Da u toj velikoj, složenoj partituri zvuka i pokreta, i ne pričamo o orkestru pod ravnanjem Diana Tchobanova i tehničkoj podršci.) Kako je onomad, u razgovoru, zaključio Tomislav Petranović: Giselle je nevjerojatna, izvor takve inspiracije za svakog tko se njome želi baviti. I tko se želi nauživati plesa na sceni, svijesti o tijelu kojim nešto stvaraš…

    © Maja Đurinović,
    PLESNASCENA.hr, 4. ožujka 2022.
    Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Adolphe Adam, Giselle, kor. i red. José Carlos Martínez, foto: hnk.hr
    Giselle

    koreograf i redatelj José Carlos Martínez
    dirigent Dian Tchobanov
    premijera 19. veljače 2022.
    kostimograf i scenograf Iñaki Cobos Guerrero, oblikovatelj rasvjete Deni Šesnić, asistentica koreografa i redatelja Ana Elena Martin, asistentica kostimografa Mia Rejc Prajninger, asistent scenografa Benjamin Amado Miranda, baletne majstorice Milka Bartolović / Mihaela Devald / Edina Pličanić, glazbena voditeljica Ljudmila Šumarova, korepetitor Teo Visintin, inspicijentica Snježana Marasović
    Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Adolphe Adam, Giselle, kor. i red. José Carlos Martínez, foto: hnk.hr
    izvode: Miruna Miciu / Natalia Kosovac / Iva Vitić Gameiro / Rieka Suzuki / Asuka Maruo / Anamarija Marković (Giselle, seoska djevojka), Tomislav Petranović / Guilherme Gameiro Alves / Simon Yoshida (Grof Albrecht), George Stanciu / Azamat Nabiullin (Wilfried, Albrechtov prijatelj), Simon Yoshida / Adam Harris (Hilarion, šumar), Svebor Sečak / Andrei Izmestjev (Vojvoda od Kurlanda), Ervina Sulejmanova / Saule Ashimova (Bathilda, kći vojvode), Barbara Novković-Novak / Tatjana Hrvačić-Gašparac / Tihana Trupeljak-Bujanić (Bertha, Gisellina majka), Anamarija Marković, Yuho Yoshioka / Asuka Maruo, Mario Diligente / Rieka Suzuki, Iva Vitić Gameiro, Hyuma Gokan (Pas de deux seljana), Nika Kristina Crnić, Saya Ikegami, Dora Kovač, Mutsumi Matsuhisa, Cristiana Rotolo, Valentina Štrok / Ivančica Alajbeg, Anamarija Marković, Ozana Mirković, Lucija Radić, Atina Tanović, Helena Troha (Giselline prijateljice), Dora Blaić, Daria Brdovnik Bukvić, Ozana Mirković, Dunja Novković, Lada Rora, Atina Tanović, Helena Troha, Lucija Radić / Ivančica Alajbeg, Laura Badovinac, Dora Kovač, Tihana Trupeljak Bujanić, Petra Vargović Stanciu, Dora Jadrešić, Ema Kranjec / Mario Diligente, Bart Engelen, Taiguara Goulart, Adam Harris, Kornel Palinko, Balint Rauscher, Arnau Velazquez Rodriguez, Hyuma Gokan / Ovidiu Muscalu, Dan Rus, Yuho Yoshioka, Vid Vugrinec (Seljani), Tatjana Andročec, Ilinca Barbu Moga, Danijela Batur, Danijela Zobunđija / Tihana Trupeljak Bujanić, Bojana Suntešić, Sanda Miš (Dvorske dame), Alan Gotal, Ioan Moga Dumitru, Dan Rus, Domagoj Vrbljanin / Andrej Barbanov, Filip Filipović, Andrija Palada, Siniša Bosnar (Gospoda), Natalia Kosovac / Rieka Suzuki / Iva Vitić Gameiro / Asuka Maruo / Anamarija Marković / Miruna Miciu / Nika Kristina Crnić (Myrtha, kraljica vila), Rieka Suzuki / Iva Vitić Gameiro / Natalia Kosovac / Asuka Maruo / Anamarija Marković / Miruna Miciu / Nika Kristina Crnić (Vila Moyna), Iva Vitić Gameiro / Rieka Suzuki / Natalia Kosovac / Asuka Maruo / Anamarija Marković / Miruna Miciu / Nika Kristina Crnić (Vila Zulma), Laura Badovinac, Dora Blaić, Daria Brdovnik Bukvić, Nika Kristina Crnić, Saya Ikegami, Dora Kovač, Mutsumi Matsuhisa, Ozana Mirković, Lucija Radić, Lada Rora, Atina Tanović, Cristiana Rotolo, Valentina Štrok, Helena Troha / Ivančica Alajbeg, Dunja Novković, Tihana Trupeljak Bujanić, Petra Vargović Stanciu, Dora Jadrešić, Ema Kranjec (Vile)

    Orkestar Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu
    koncertna majstorica Vlatka Peljhan / Mojca Ramušćak
    viola solo Danko Burić / Natalia Anikeeva

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji