Plesač snažna skoka i mekih pokreta

Sjećanje: Štefan Furijan (Varaždin, 6. srpnja 1942. – Zagreb, 25. veljače 2022.)

  • Štefan Furijan (grof Albrecht); Adolphe Adam, Giselle, HNK u Zagrebu„Štefan Furijan lirski je plesač koji je odličnim, osobito snažnim skokovima i tehničkom perfekcijom potvrdio da je veliki plesač.“, pisao je svojedobno Vorarlberger Nachrichten iz Bregenza za prvaka Zagrebačkog baleta. Štefan Furijan obilježio je puna dva i pol desetljeća rada Baleta HNK-a sa svojih šezdesetak uloga, od Romea do Mirka i Đavla u Đavlu u selu. Često sam ga gledao jer je zacijelo nastupao u svim predstavama i cjelokupnom repertoaru, klasičnom, modernom i nacionalnom. No upoznao sam ga, moglo bi se reći, tek nedavno, prije pet-šest godina kada se vratio iz Italije. Dugo je bio odvojen od našega baletnog života jer se po umirovljenju, 1991., uputio na Siciliju i godinama pedagoški radio u baletnim školama u nizu gradova, u koje je uvodio predmet Pas de deux, unoseći u nj bogato vlastito iskustvo rada s nizom partnerica, našim najistaknutijim balerinama Vesnom Butorac Blaće, Đurđicom Ludvig, Ivankom Žunac, Majom Srbljenović, Almirom Osmanović, Irenom Pasarić, Ljiljanom Gvozdenović i Lidijom Milom.
    Štefan Furjan (Mirko) i Đurđica Ludvig (Jela); Fran Lhotka, Đavo u selu, kor. Pia i Pino Mlakar, HNK u Zagrebu, 1957.
    Štefan FurijanRođen je 6. srpnja 1942. godine u Varaždinu. Od najranijeg djetinjstva upoznao je i zavolio kazalište, zahvaljujući majci Dioniziji, opernoj pjevačici i ocu Maksu, dramskom i filmskom glumcu. Školovanje je započeo u Ljubljani, kamo su se njegovi roditelji preselili nakon angažmana u zagrebačkom HNK-u. Godine 1955. upisao se, kao jedan od najmlađih, u Srednju baletnu školu koju vodi Gizela Bavničar i u kojoj djeluju poznati baletni pedagozi Lidia Wisiak i Slavko Eržen. U to vrijeme baletni su ansambli oskudijevali s muškim plesačima i Štefan je već nakon završenog trećeg razreda, s još desetoricom kolega, angažiran u zbor Baleta SNG-a koji su vodili Pia i Pino Mlakar. Ubrzo je postao solist.

    Nakon osmogodišnjeg angažmana u Slovenskom narodnom gledališču u Ljubljani, 1966. dobio je poziv tadašnje ravnateljice Baleta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu Sonje Kastl. I nakon uspješne audicije, nastupom u Lhotkinom Đavlu u selu, u ulozi Đavla, Štefan Furijan postao je stalnim solistom zagrebačkog Baleta.

    Štefan Furjan i Vesna Butorac Blaće; Carmen, HNK u ZagrebuVeć je naporno ljubljansko razdoblje, s cjelodnevnim angažmanom u baletnoj školi i boravkom na pokusima i predstavama u kazalištu, postavilo čvrste temelje njegovoj umjetničkoj karijeri. Ostvario je niz velikih uloga koje pamti i publika i kritika. Nakon prvog nastupa u Ohridskoj legendi Stevana Hristića, u koreografiji Pije i Pina Mlakara, slijedili su sve zahtjevniji zadaci koje je nadareni mladi plesač s uspjehom izvršavao, potvrđujući svoje umjetničke mogućnosti, kao plesač snažna skoka i mekih pokreta, kako je naglasila kritika iz Bregenza. Bio je Romeo, Princ u Trnoružici i Orašaru, Albrecht u Giselle, Dvorska luda u Labuđem jezeru, Colas u Vragolastoj djevojci, Rob u Gusaru, Mandarin u Čudesnom mandarinu, Momak u Licitarskom srcu, Don Jose u Carmen, Petruška, D'Artagnan u Tri mušketira, Bubnjar u Plesu kadeta, uz uloge u modernima baletima Dvoboj, Simfonija psalama, Kentaur XII, Pjesme ljubavi i smrti, Carmina Krležiana itd. Razvio se u plesača visoke tehničke čistoće, pouzdanog partnera i umjetnika velike i sugestivne izražajnosti.

    S Baletom HNK-a u Zagrebu i Baletom SNG-a u Ljubljani gostovao je na mnogim europskim pozornicama i nekoliko puta u Americi. Samostalno je gostovao Trstu, Veneciji, Grazu, Ljubljani, Mariboru, Splitu i Rijeci gdje je također, 1986., koreografirao Preludij Franza Liszta, a 1992. Dvoboj Raffaela de Banfielda. Dobio je dva priznanja na baletnim Biennalima u Ljubljani i godišnju Nagradu Vladimir Nazor 1982.
    Štefan Furijan (Colas) i Vesna Butorac Blaće (Lise); Ferdinand Hérold - Ludwig Hertel, Vragolasta djevojka, HNK u Zagrebu
    Štefana Furijana upoznao sam kao skromnog, samozatajnog gospodina. Veselio ga je povratak kući i sudjelovanje u ciklusu razgovora za emisiju U svijetu baleta Trećeg programa Hrvatskog radija, upriličenih uz izložbu baletne donacije Željka Jureše, u Muzeju za umjetnost i obrt. Susreo se ponovo s nizom starih kolega i nastavio pohađati druženja baletnih umirovljenika četvrtkom u MUO-u te živo pratiti sve što se u baletu događa, sve dok mu je to zdravlje dopuštalo.
    Irena Pasarić i Štefan Furijan; Kentaur XII, HNK u Zagrebu
    Mora se naglasiti kako je pripadao onoj generaciji naših baletnih umjetnika koji ne samo da su nosili repertoar Baleta HNK-a u Zagrebu, nego su obilježili i dali prepoznatljivost razdoblju u kojemu su djelovali; a takvih je, nažalost, sve manje.

    © Mladen Mordej Vučković, PLESNASCENA.hr, 7. ožujka 2022.
    Štefan Furijan, MUO, Zagreb, 2018.

kritike i eseji