Imerzivno sinematsko iskustvo
Cunningham, red. Alla Kovgan
-
Merce Cunningham (1919.-2009.), jedan je od najutjecajnijih američkih plesača, plesnih autora i inovatora druge polovine 20. stoljeća. U karijeri dugoj čak sedamdeset godina, njegova je koreografska filozofija premostila plesnu umjetnost od ekspresionizma do radikalnog post-modernizma, pravca čiji utjecaj i danas služi kao nadahnuće za pronalaženje novih suvremenosti u koreografskim i izvedbenim praksama. Na plesnoj se sceni pojavljuje kao solist skupine Marthe Graham početkom 1940-ih, gdje ostaje šest godina. Prvi solo koncert kojim započinje vlastitu autorsku karijeru, izvodi 1944. u suradnji s avangardnim skladateljem Johnom Cageom, a ovo umjetničko i životno partnerstvo trajat će do Cageove smrti 1992. godine.
Cunninghamovu inovaciju pokreće potreba da ples oslobodi simbolike, ekspresije i emocije. Ples je, smatra, pokret sam, fizička akcija, kinetička apstrakcija, koja tek potpuno izložena, lišena naracije i referentnosti, može progovarati o ljudskom stanju u kaosu suvremenog svijeta. U smislu plesnog leksika, ovaj se njujorški umjetnik paradoksalno okreće akademskoj ili klasičnoj baletnoj tehnici, kako bi gurnuo fizikalitet plesača do krajnjih granica, razrađujući tehniku u anatomskom i geometrijskom smislu do nove virtuoznosti i stvarajući ohlađenu, formalističku estetiku plesa. Ovakvim pristupom tijelu, nasuprot velikim kostimiranim plesnim dramama Marthe Graham ili Joséa Limóna koji su tada vladali scenom, uz uplive apsurda, događajnosti u stilu performansa, koreografske protokole slučajnosti, Cageove glazbene eksperimente i suradnje s umjetnicima vizualne avangarde poput Roberta Rauschenberga, Cunningham je pokrenuo promjenu paradigme i redefinirao plesnu umjetnost u suvremenom kontekstu.
Filmska autorica Alla Kovgan, susreće se s Merceom Cunninghamom isprva preko njegovih eksperimentalnih filmova, a tek 2011. s koreografskim radom, vidjevši zadnju generaciju plesačica i plesača njegove skupine u izvedbi. Na odluku da Cunninghamov ples prevede u filmsko iskustvo važan utjecaj bio je Wendersov film Pina, kao i projekt Rockefeller fondacije kojim su se pozvali njujorški filmski i plesni umjetnici da zajednički rade s 3D filmskom tehnologijom.
Temelj ovog dokumentarnog filma (prikazanog na 5. Arteria – Tjednu filma o umjetnicama i umjetnicima, KIC Zagreb, 22.-26. ožujka 2022) upravo su Cunninghamove predstave, a biografija je u drugom planu, čime se autorica odmiče od uobičajene doku-forme. Kako je u fokusu razdoblje od 1942. do ranih 1970-ih., tako je Alla Kovgan zajedno s plesačima skupine re-kreirala za kameru dijelove iz četrnaest vizionarskih predstava iz tog razdoblja (uključujući Lavish Escapade, Antic Meet, Summerspace, Winterbranch i RainForest) postavljajući ih u specifične prostore poput avio-hangara, palača, prirode, krovova nebodera. Koreografije su u svakom segmentu snimane u potpunoj sinergiji estetske i koreografske ideje, plesne izvedbe, kamere, montaže i zvuka, prevodeći izvedbu u imerzivno sinematsko iskustvo.
Ti se fascinantni plesno-vizualni segmenti filma izmjenjuju s brojnim arhivskim snimkama proba, predstava, putovanja, Cunninghamovih monologa, bilješki, razgovora sa suradnicima i komentara kritičara, a objedinjeni su uzbudljivom montažom i grafičkim intervencijama. Tako, bez dodatne naracije, prateći Cunninghamov credo – Just do, don't explain! Alla Kovgan diskretno konturira razvojni put, odnose i ponekad kontroverznu osobnost autora u tom razdoblju.
Iz popratnih materijala i dostupnih intervjua s redateljicom može se saznati kako je rad na ovom filmu trajao punih sedam godina (nastao je u produkciji Francuske, Njemačke i Sjedinjenih Država, a premijerno je prikazan 2019.), razrada snimanja u 3D tehnici na lokacijama i s velikim brojem plesača bila je zahtjevan proces koji je uključivo kompjutorske simulacije, dugotrajne probe usklađivanja kretanja plesača i kamere, a sama produkcija više je puta bila prekidana zbog traženja produkcijskih uvjeta. Brojne nagrade i gostovanja na međunarodnim festivalima, uključujući i ZagrebDox prate ovaj plesni dokumentarac, koji i bez 3D projekcije daje još jedan suvremeni ulaz u rad tog utjecajnog autora i filozofa koreografske i plesne umjetnosti.
© Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 1. travnja 2022.
Piše:

Sibila