Emocionalno putovanje u neposrednoj blizini plesača

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka: Sergej Prokofjev, Romeo i Julija, kor. Jiří Bubeníček

  • Jody Bet, Maria Matarranz de las Heras, Marta Voinea Čavrak, Nicola Prato, Michele Pastorini (u prvome planu); Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka: Sergej Prokofjev, Romeo i Julija, kor. Jiří Bubeníček, foto: Fanni Tutek-Hajnal

    Shakespeareova tragedija Romeo i Julija stoljećima je jedno od najomiljenijih i najpopularnijih djela dramske književnosti. Priča je to o dvoje mladih ljubavnika, koji su slijedom obiteljske svađe zabranjeni jedno drugome, i u vrtoglavom tempu događaja u samo četiri dana dožive transcendentnu i fizičku ljubav, prvu bračnu noć i smrt. Romeo i Julija arhetipovi su adolescentne ljubavi, ali i simboli fatalnog međugeneracijskog jaza, mlade generacije izdane od društva, od onih koji su svijet trebali načiniti sigurnim mjestom. Niti roditelji, niti njihovi surogati u figurama Julijine dadilje i svećenika, ne uspijevaju zaustaviti tragediju i zapravo facilitiraju vrtoglavo srljanje mladog para iz jedne riskantne situacije u drugu. Mladi su ovdje taoci i žrtve psihotičnog patrijarhalnog gnjeva nejasnog izvora i uzroka koja se generacijama održava, tako su Romeo i Julija djelo u kojem su ljubav i mržnja u stalnom sukobu, melankolija sonetne neuzvraćene ljubavi transformira se u punokrvnu seksualnu žudnju, a nasilje je na svakom koraku. Pobuna dvoje mladih protiv roditeljskih principa dovodi do niza besmislenih smrti, koje na kraju ipak suočavaju obitelji s njihovom odgovorenošću i krivnjom. O popularnosti i na žalost stalnoj relevantnosti ove drame u kome mladi nemaju načina preživjeti u svijetu svojih roditelja, a napisana je još krajem 16. stoljeća, govori i dirljiva činjenica da u Veroni postoji adresa na kojoj se i danas mogu slati pisma Juliji Capuleti.
    Nicola Prato i Maria Matarranz de las Heras; Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka: Sergej Prokofjev, Romeo i Julija, kor. Jiří Bubeníček, foto: Fanni Tutek-Hajnal
    Osim što je jedna od najizvođenijih i najcitiranijih Shakespeareovih drama, jedna je i s najviše adaptacija od kojih se najuspješnijima smatraju ekranizacija brodvejskog mjuzikla West Side Story iz 1961. u kojem je obiteljsku zavadu zamijenio rasni sukob (ta ekranizacija čiju režiju potpisuju Robert Wises i slavni američki koreograf Jerome Robbins osvojila je deset od jedanaest Oscara za koje je nominirana, uključivši i onaj za najbolji film, a svoju novu verziju, također vrlo uspješnu doživjela je 2021. u režiji Stevena Spielberga), zatim MTV-jem nadahnuta filmska verzija Baza Luhrmanna iz 1996., koja je također obnovila mogućnost rekontekstualizacije tog djela. Od baletnih verzija remek-djelom se smatra ona Kennetha McMillana iz 1965., na glazbu naravno Sergeja Prokofjeva, koja je uspjela u baletnu naraciju uvesti i tamne pejzaže ljudske psihe.

    Riječka baletna publika zasigurno pamti odličnu verziju tog baleta u koreografiji Staše Zurovca iz 2007., a novog Romea i Juliju dovodi na scenu koreograf Jiří Bubeníček u suradnji s Nadinom Cojocaru. Bubeníčekova se impresivna plesačka karijera veže za Hamburg Ballet gdje je koreograf John Neumeier kreirao brojne vodeće uloge baš za njega, a potom za drezdenski Semperoper Ballett gdje je plesao široki spektar baletnih rola. Koreografijom se počinje baviti već od 1999., a reputaciju stječe upravo u narativnim baletima, od kojih ističe uspješnice kao što su Anita Berber – Goddess of the Night (2016), Doctor Zhivago (2016), The Piano (2018) i nagrađivana Carmen (2019).
    Leonardo De Santis, Nicola Prato, Tommy Rous, Ivna Bruck; Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka: Sergej Prokofjev, Romeo i Julija, kor. Jiří Bubeníček, foto: Fanni Tutek-Hajnal
    Iako Bubeníčekovi Romeo i Julija dopiru do publike i donose zadovoljstvo visokom kvalitetom izvedbe i zračećom energijom emocijom ansambla, predstava ipak nije vrhunac karijere tog plesnog autora. Koreografski, Bubeníček se odlučuje za pokret suvremenog stila, s ponekim elementima baletnog leksika i drugih suvremenih utjecaja čak i hip-hopa. Pod suvremenim stilom ovdje se podrazumijeva dosta elemenata i principa floor-worka, što znači kotrljanja, klizanja, premeta, kao i velikih otvorenih zamašnih kretnji torza i ruku. Iako plesači raskošno i vješto barataju stilom, donose puninu plesačke vještine tog načina izvedbe i uspijevaju oživjeti likove i naraciju, koreografski leksik ipak ostaje općenit i arbitraran. Unatoč tome Bubeníček stvara dinamičan i koreografski gust protokol za plesače, kojim nose priču. Svađe i borbe su kapoerski stilizirane i dramatične, ljubavni dueti se razmataju u širokim spiralama velikog prostornog radijusa i atletičnih podrški, a tu su i dirljivo jednostavni i time moćni, ljubavnički dodiri i poljupci.
    Maria Matarranz de las Heras i Nicola Prato; Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka: Sergej Prokofjev, Romeo i Julija, kor. Jiří Bubeníček, foto: Fanni Tutek-Hajnal
    Drugi problem koji ovaj autorski tim ne rješava do kristalizacije ideje, uvođenje je tekstualnih dijelova (u izvedbi Ivne Bruck i Maria Joveva), koji prate radnju poput grčkog kora i donose na scenu dijelove originalnog teksta. Ova odluka zasigurno dolazi od autorove želje da maksimalno približi priču gledateljima, kao i da koristi razne medije kako bi usložnio materijalnost predstave. No u samoj provedbi, glumačke intervencije nisu znatno pridonijele predstavi, niti je jasno na koji način se ovi likovi uključuju i odnose prema vrlo jasnoj dramaturgiji baletnog narativnog luka. U drugom dijelu predstave, kada se tempo i dinamika predstave smiri, ulazak teksta kao poetske dimenzije ili oplakivanja ima više smisla, ali u cjelini, ulazak glumačke performativnosti morao bi biti dublje i konzistentnije isprepleten s plesačkim da zaista organski zaigra i donese novu vrijednost.
    Michele Pastorini, Marta Voinea Čavrak, Ali Tabbouch; Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka: Sergej Prokofjev, Romeo i Julija, kor. Jiří Bubeníček, foto: Fanni Tutek-Hajnal
    U vizualnom aspektu dominira ulazak video medija, koji na jednoj razini ima scenografsku ulogu atmosferičnog bojanja pozadine, a na drugoj donosi kratke filmove protagonista kojima se proširuje radnja na druge prostore kazališta, u krupne kadrove koji dodatno otvaraju emociju i unutarnji tijek svijesti. No u samoj izvedbi video materijal vrluda u namjeri, zasigurno dinamizira tijek predstave, ali i preplavljuje publiku dodatnim i ne nužno bitnim informacijama. Kostimografija kombinira svakodnevno urbano, radno i povijesno-stilsko, a u susretu s monumentalnim scenografskim elementima, sva ta vizualna građa, u aktivnom spajanju arhaičnog, suvremenog i astralnog ima tendenciju zakrčivanja i opterećivanja prostora i perceptivnog kapaciteta publike.

    S druge strane autorska odluka koja funkcionira, most je preko gledališta na kome se događaju dijelovi radnje, a koji dovodi izvođače u samu blizinu gledatelja uvlačeći ih u su-iskustvo, u gotovo taktilnu blizinu izvedbe. Tako cijeli prostor kazališta, a još k tome i uz živu, snažnu izvedbu Riječkog simfonijskog orkestra postaje prostor Romea i Julije. Time Jiří Bubeníček i njegov autorski tim uspijevaju dati dozu uzbudljive suvremene događajnosti konvenciji dramsko-baletne predstave.
    Maria Matarranz de las Heras i Nicola Prato; Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka: Sergej Prokofjev, Romeo i Julija, kor. Jiří Bubeníček, foto: Fanni Tutek-Hajnal
    Na kraju, a zasigurno i najvažnije, plesačka postava zaslužuje dugotrajan i iskren aplauz. Julija Marije Matarranz de las Heras i Romeo Nicole Pratoa, nose predstavu s lakoćom obuhvaćanja prostora, stilskom čistoćom izvedbe te točnom ravnotežom tjelesnosti i emocije. Izuzetan je i Tommy Rous kao tragičan Mercuzio, tu je i moćan Tibaldo Michelea Pastorinia, zatim delikatan Paris Jodya Beta, kao i zastrašujuća Julijina majka Marta Voinea Čavrak.

    Novi riječki Romeo i Julija sasvim će sigurno imati veliki odaziv publike, kako lektirne, tako i one koja neće moći odoljeti izazovu katarzičnog emocionalnog putovanja u bliskom susretu s plesačicama i plesačima ovog razigranog ansambla.

    © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 6. svibnja 2022.
    Michele Pastorini, Ksenija Krutova, Maria del Mar Hernandez, Ali Tabbouch, Marta Voinea Čavrak, Francesco Pio de Benedictis, Milica Mučibabić, Tea Rušin, Marta Kanazir, Soyoka Iwata; Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka: Sergej Prokofjev, Romeo i Julija, kor. Jiří Bubeníček, foto: Fanni Tutek-Hajnal
    Romeo i Julija
    koreografija Jiří Bubeníček
    dirigent Valentin Egel
    premijera 27. travnja 2022.

    koncept i dramaturgija Jiří Bubeníček / Nadina Cojocaru, scenografkinja Aleksandra Ana Buković, kostimografkinja Nadina Cojocaru, oblikovatelji svjetla Dalibor Fugošić / Jiří Bubeníček, asistentica scenografkinje Iva Katalinić, asistentica kostimografkinje Aleksandra Ana Buković, video projekcije Fanni Tutek-Hajnal / Nadina Cojocaru, fotografkinja Fanni Tutek-Hajnal

    izvode: Maria Matarranz de las Heras (Julija, kći Capuletija), Nicola Prato (Romeo, sin Montecchija), Ali Tabbouch (Grof Capuleti), Marta Voinea Čavrak (Grofica Capuleti), Marta Kanazir (Julijina dadilja), Michele Pastorini (Tibaldo, Julijin rođak), Jody Bet (Paris), Tea Rušin (Grofica Montecchi), Francesco Pio de Benedictis (Grof Montecchi), Tommy Rous (Mercuzio, Romeov prijatelj), Leonardo De Santis (Benvoglio, Romeov najbolji prijatelj), Soyoka Iwata / Milica Mučibabić (Montecchijevi ljudi), Ksenija Krutova / Anna Zardi / Maria del Mar Hernandez (Capuletijevi ljudi), Tilman Patzak (Pater Lorenzo), Andrei Köteles (Pater Lorenzo (3. i 4.05.), Andrei Köteles (Escalus, princ Verone), Ivna Bruck / Mario Jovev (dva glumca)

    baletni majstori Paula Rus / Daniele Romeo, korepetitorica Ella Veselin, Riječki simfonijski orkestar, koncertni majstor Anton Kyrylov, jezična savjetnica Olivera Baljak, inspicijentica Anca Zgurić 

Piše:

Iva Nerina
Sibila

kritike i eseji