Plesač za glumački zahtjevne uloge

Intervju: Ivan Gil-Ortega, plesač

  • Ivan Gil Ortega, foto: Saša Novković24. listopada 2008. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu glavnu mušku ulogu Armanda na praizvedbi baleta Dama s kamelijama u koreografiji Dereka Deana po glazbi Carla Davisa plesat će jedan od vodećih španjolskih plesača s iznimnom međunarodnom karijerom, Ivan Gil-Ortega.

    Kod zagrebačke Dame s kamelijama je riječ o novoj koreografiji i novoj glazbi, ali i o poznatoj priči. Kako ste doživjeli ovaj novi balet?

     

    Riječ je o neoklasičnom baletu. Plesao sam i ranije balet zvan Dama s kamelijama, ali po Chopinovoj glazbi i s posve različitom koreografijom. Dobro je što su skladatelj i koreograf radili zajedno, pa sve ima smisla. Zajedno su dobro izgradili i razvili ovaj balet.

    Kakav je vaš lik u odnosu na onaj kojeg poznajemo iz knjige, filma i opere?

    Priča baleta je zasnovana na romanu. Riječ je o doista velikoj ljubavnoj drami. Volim ovakve uloge, znatno više od bajkovitih u klasičnim baletama, jer se može više toga izraziti. Način na koji plesač ispriča priču je način na koji se veže s publikom, a gledatelje treba uvući u priču. To je izazov. Vrlo mi je zanimljiv način na koji je Deane koreografski predočio sva zbivanja.

    Serenada, (c) Stuttgart BalletKako izražavate ljubav na sceni?

    Mi plesači moramo biti i dobri glumci. Teža okolnost je da nemamo riječi. Koraci, pokret, glazba i način interpretacije su ključni. Osobno se pripremam tako da prvo cijelu priču dobro osmislim u svojoj glavi.

    Prvi put surađujete s Derekom Deaneom i prvi put plešete na glazbu Carla Davisa. Kako su vas odabrali za ovu ulogu?


    Zvali su me preko agenta. Plesao sam uloge poput Jevgenija Onjegina, koje se mogu usporediti s ovom i jako ih volim.

     

    Plesali ste u nekim nekonvencionalnim verzijama klasičnih baleta...


    Trnoružica (c) Stuttgart BalletDa, bila je to Trnoružica u koreografiji Goyoa Montera, s kojim surađujem već četiri

    godine. On je sada direktor u Nürnberg Ballettu. On je jedan od koreografa s kojim najviše voilim raditi, a neke uloge koreografira upravo za mene. Priča ove Trnoružice je ista kao i klasična, ali koreografski ima puno načina da ispričate istu priču, pa tako u toj produkciji naglasak nije bio na samoj Trnoružici, nego na odnosu Princa i zlog čarobnjaka Carabossea. Čarobnjak želi preuzeti kontrolu nad Princom, jer je on jedini koje može srušiti njegovu moć. Ako pogledate priču, Prinčev poljubac je jedino što može dokrajčiti Carabossea i takva verzija ima svoj smisao.   

    Koje je bila prva koreografija stvorena upravo za vas?

    Ivan Gil Ortega (c) VallinasPočeo sam profesionalno plesati sa sedamnaest godina, i počinjem zaboravljati neke starije uloge. Bilo je nekih kraćih baleta koje sam plesao u Španjolskoj, ali Monterova Trnoružica je bila prvi cjelovečernji balet koreografiran za mene. 

    Gdje najviše volite plesati?

    Volim plesati u različitim kazalištima, jer mislim da se svugdje može naučiti nešto novo i posebno. Srećom, balet je međunarodna umjetnost, tako i opera. Teško je odabrati omiljeno mjesto i omiljenu zemlju. Svugdje se osjećam kod kuće.

     

    A gdje je vaš pravi dom?


    U Barceloni. Nikad me nema tamo, ali tamo je moj dom. Uvijek tako daleko!

    Slobodni ste umjetnik. Kakve planove imate osim plesanja?

    Trnoružica (c) German AntonBilo mi je ponuđeno da vodim balet u Augsburgu. Trebao sam početi ove godine. U početku sam pristao, i trebao sam povesti Montera kao kućnog koreografa. Naš plan je bio da imamo dva ravnatelja, jer koreograf provodi mnogo vremena u dvorani, a netko treba voditi trupu i u drugim područjima, ali to proračun to nije dozvoljavao. Nastali su klasični financijski problemi, no srećom nas je intendantica kazališta u Augsburgu povezala s intendantom Nurnberga, kada su zajedno su došli na izvedbu Trnoružice u Valenciju. Tako je, kad se plan s Augsburgom nije ostvario, Montero postao ravnatelj u Nurnbergu, a ja radim s njima na svim projektima. To je na neki način sada moje matično kazalište. Htio bih imati vlastitu baletnu trupu u Španjolskoj, ali za sada to nije izvedivo, pa plešem i očekujem novu priliku.

     

    Ivan Gil-Ortega u baletu Orma, foto © Stuttgart Ballett Je li vam kao Španjolcu teško raditi u Njemačkoj?


    Živio sam dvanaest godina u Stuttgartu. Njemačka mi je kao druga domovina. U Njemačkoj je dobro što kazališta organizacijski jako dobro funkcioniraju.

    Kako surađujete s partnericama? Jeste li zahtjevan partner?

    Bitno je izgraditi dobar odnos, uspostaviti dobru vezu. Ja sam vrlo otvorena osoba i volim pričati. Obično se jako dobro slažem s ljudima s kojima radim.

     

    S kojim koreografima najradije surađujete?


    Ivan Gil Ortega (c) vallinasIvan Gil Ortega (c) vallinasS Monterom sam išao u školu i jako smo dobri prijatelji. Dobro se poznajemo. Volio sam osobito raditi i s Forsytheom, Maurom Bigonzettijem iz Ater Baleta, Hansom Van Manenom, i Christianom Spuckom iz Stuttgarta, u čijoj sam koregrafiji nastupio još 1995. Vrlo sam otvoren i vrlo fer. Poštujem koreografe ukoliko oni poštuju mene.

    S nekim koreografima se nisam baš slagao jer se nisu lijepo ponašali prema meni, a odnos koreografa i plesača mora biti zasnovan na uzajamnom poštovanju. Kad se to uspostavi, više nema problema.

     

    Ivan Gil-OrtegaVrlo vas cijene kao plesača u cijeloj Europi. Koje je obilježje koje vas čini posebnim i toliko uspješnim plesačem?


    Rekli su mi da je to promišljenost s kojom kreiram svoje uloge. Plesačka inteligencija. Svi imamo neke vrline. Mislim da je moja način na koji osmišljavam i interpretiram glumački zahtjevne uloge. 

    © Zlatko Vidačković, KULISA.eu, 13. listopada 2008.

    Vesela udovica, Santiago de Chile

    IVAN GIL-ORTEGA - životopis

    Ivan Gil Ortega Ivan Gil-Ortega rođen je u Madridu 1977. godine. Školovao se u Madridu, u Baletnoj školi Carmen Roche, i Barceloni, u baletnim škola Joana Magrinye i Grand Teatre de Liceu. Prvi baletni angažman dobio je u Stuttgart Ballettu u sezoni 1995./1996. kao član baletnog zbora, ali je nastupao i u manjim solističkim ulogama.
    Godine 1996. dobiva solistički angažman u berlinskom Staatsballettu, no ubrzo se vraća u Stuttgart Ballett gdje nastupa prvo kao solist, a od 2001. kao prvak baleta.  

    Alicia Amatriain i Ivan Gil Ortega u baletu Evgenij Onjegin u koreografiji Johna Cranka, foto: © Stuttgart BalletInterpretirao je brojne uloge klasičnog baletnog repertoara (Princ Siegfried u Labuđem jezeru, Basilio u Don Quijoteu, Colas u Vragoljastoj djevojci, Carabosse u Trnoružici, Mercuzio i Paris u Romeu i Juliji, Petruchio u Ukroćenoj goropadnici, u baletima Paquita, Raymonda, Četiri temperamenta, Posvećenje proljeća i drugim), te istodobno nastupao u suvremenim baletima koje su koreografi Mauro Bigonzetti, John Alleyne, Jean Christophe Blavier, Christian Spuck, Kevin O'Day, Dominique Dumais i Douglas Lee kreirali posebno za njega.

    Ivan-Gil Ortega u baletu Romeo i Julija, foto: © Leslie E Spatt

    U koregrafijama Johna Cranka i Maura Bigonzettija gostovao je diljem SAD-a, zatim u Santiagu de Chileu (Vesela udovica u koreografiji Ronalda Hynda) Hong Kongu i napuljskom Teatro San Carlo (Evgenij Onjegin u koreografiji Johna Cranka) na festivalu Maggio Musicale Fiorentino (Trnoružica u koreografiji Goyoa Montera).
    Kao gost nastupao je u baletnim kazalištima u Južnoj Koreji, Egiptu, Japanu, Danskoj, Španjolskoj, Luxemburgu, Tajlandu, Singapuru, Švicarskoj te na brojnim njemačkim baletnim pozornicama.
    Asistirao je Christianu Spucku u Stuttgart Ballettu i Goyou Monteru u Nürnberg Ballettu. Nosio je kolekciju Huga Bossa 1998. godine i bio model Dieteru Blumu za njegovu knjigu fotografija Cathedrals of the Body.

Piše:

Zlatko
Vidačković

kritike i eseji