Plesna scena.hr

Brutalno-sanjiva priča o letu i padu

Queer Zagreb Sezona 2022.: Produção d Fusão Anda, Diana, autorica Diana Niepce

• 
  
  Diana Niepce, portugalska plesačica, akrobatkinja, koreografkinja i spisateljica, ovim snažnim riječima otvara ulaz u svoju predstavu Anda, Diana: „Želim govoriti o onome što skrivamo. Nisam postojala gotovo cijeli svoj život zbog krivnje bivanja u tijelu koje nije bilo moje. Prestat ću opravdavati nasilno nadziranje norme koja razara sve što je drugačije. Nisam nepotpuna. Želim prekinuti kršenje moje privatnosti i nitko mi neće govoriti kako biti. Prestajem tragati za svojim tijelom u tijelima drugih i nalazim sebe s drugim. U tajnom postupku koje od mog tijela stvara kazivačicu priča, nalazim značenje njegovih intimnih i stvarnih stanja.“
  
  Anda, Diana (Dođi ili Hodaj, Diana) autobiografski je rad u kome autorica dijeli svoje iskustvo pada s trapeza, nakon kojeg joj je dijagnosticirana kvadriplegija, i ponovnog uspostavljanja svojeg izvedbenog tijela suprotstavljajući se ableizmu, normama i očekivanjima. Predstavu gradi u suradnji s dva plesača kao djelomično arealnu koreografiju koja je istovremeno nasilna, manipulativna, ali i senzualna, taktilna, sanjiva.
  
  Predstava se odvija između dva panoa podignuta poput dva zida sa svake strane scene, s publikom također na sceni s obje strane izvedbenog prostora. Tako je prostor izvedbe poput nekog koridora ili piste. Dva izvođača prepoznatljivo muških, snažnih, uspravnih tijela, odjevenih u neobične uniforme s dokoljenkama i kratkim hlačama, unose na scenu izvođačicu, rastom i snagom vidno manju i nježniju. Ona je golog torza i tamnih hlača, a svima su ruke nabijeljene od krede kao u gimnastičara ili akrobata. Razvijaju koreografiju leta i padanja, tako da tijelo plesačice prelazi iz ruku jednog plesača u ruke drugog u preciznom, fluidnom protokolu hodanja i prijenosa. Ritam je polagan, vrijeme je nategnuto, tijela su u potpunoj međuovisnosti, u povjerenju. Rizik je vidan. Prvi dio se dešava tako da se plesačica kreće oslonjena na jedan od zidova, podignuta visoko iznad glava partnera. Asocijacije su brojne – mrtvo tijelo, tijelo djeteta, razapeto i uskrsnulo tijelo. Ponavljaju se teme leta i padanja kako koreografiju visine prekida klizanjem do poda. U igru tada ulazi motiv oslanjanja na noge. Diana se oprezno spušta na noge, traži ravnotežu, delikatno se podupirući o partnerska tijela. Drhtanje postaje dio koreografije. Partneri odlaze, ona pleše uspravno sama, pružajući ruke. Pada.
  
  Podrške i prijenosi su neočekivani: u jednom trenutku je omotana oko vrata partnera poput zmije, u drugom visi naglavačke između dva tijela podržana tek njihovim kukovima, a onda sklupčana poput lopte leti zrakom iz jednog naručja u drugo. Milimetarska preciznost na trenutke oduzima dah.
  
  U drugom dijelu plesačica je sama na sceni, razvija koreografsku frazu polaganog spiralnog kretanja na podu, koje je između plesa i kontorcionizma. Njezini se udovi preslaguju i pomiču svojom jedinstvenom logikom, ponekad plesačica asistira samoj sebi u kretanju, ponekad se noge preklapaju i padaju vlastitom težinom.
  
  Treći dio predstave uvodi diskretnu duhovitost, intimnije i osobnije dodire, lagani queer innuendo i konstrukciju arhetipskih figura kojima se i predstava privodi kraju. Diana izvođačica postaje boginja Diana, a partneri od uspravnih statua postaju četveronožni, animaali, mitski lavovi ili kentauri, koji je polako pronose po prostoru. Ona, jašući na vratu jednog od njih, laganim ga povlačenjem kose – grive, usmjerava. Nakon ovog fantastičnog kraja, dolazi još jedan kraj, iznenadna promjena svjetla u zasljepljujući neon, potom mrak, i zaglušujuća eksplozija koja do srži protrese sve prisutne. Ponovno se vraćamo na početak, na brutalnost pada.
  
  „Zarobljena u tajni samog tijela,
  Vjerujući u njegovo znanje,
  Tijelo lebdi,
  Noge se pomiču,
  Ruke se pomiču,
  Ne osjećam ništa“
  
  riječi su kojima projiciranima na pano na koji će za nekoliko trenutaka biti prislonjena, Diana Niepce započinje ovu predstavu.
  
  Zvučni okoliš koji uokviruje predstavu prijetećim i povremeno šokantnim efektima, zanimljivo je napomenuti, nadahnut je zvukovima dijagnostičke pretrage magnetske rezonance – MR, pretrage kojoj se često podvrgavaju osobe koje su preživjele takve povrede.
  
  Ovu iznimnu, istovremeno poetičnu, meditativnu, ali i akrobatski brutalnu predstavu prati, kako je navedeno na mrežnoj stranici Diane Niepce, autobiografija Anda, Diana kao „unutarnji narativ razvijen iz okrutno stvarnih činjenica, kontaminiran autoričinom umjetničkom perspektivom”.
  
  U sklopu Queer Zagreb Sezone 2022. u MSU ovu predstavu vidjelo je na žalost vrlo malo ljudi, da li zbog velikog broja izvedbenih sadržaja po gradu, festivalskog PR-a koji se usmjerio na spektakularno otvaranje u HNK ili zagrebačka publika još uvijek ne prepoznaje prijelomnu inovativnost i višeslojnost koju donose rijetke autorice nenormativnih tjelesnih mogućnosti.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 6. lipnja 2022.
  
  Anda, Diana
  umjetničko vodstvo Diana Niepce (Portugal)
  izvode: Bartosz Ostrowski, Diana Niepce, Joãozinho da Costa
  dramaturška podrška Rui Catalão, tehnička direkcija Saša Fistrić, José Sousa, zvuk Gonçalo Alegria, kostimi Silvana Ivaldi, fotografija Alípio Padilha
  produkcija Produção d’Fusão
  koprodukcija TBA – Teatro do Bairro Alto, O Espaço do Tempo

Piše:

Iva Nerina
Sibila