Plesna scena.hr

Suncokreti, srne i umjetnici protiv ratne sile

Moja Babusja ne poznaje izraz biopower, Nastasja Štefanić Kralj i Matija Kralj Štefanić, Zagrebački plesni centar

• 
  
  Predstava Moja Babusja ne poznaje izraz biopower autorskog para kojeg čine plesna umjetnica Nastasja Štefanić Kralj te vizualni i filmski umjetnik Matija Kralj Štefanić nastala je kao njihova osobna reakcija na ratno stanje u Ukrajini, a predstavlja specifičan pristup produkciji i konceptualizaciji plesne predstave. Autori i suradnička ekipa, naime, rade potpuno volonterski, a sav prihod od ovih i budućih izvedbi namijenjen je pomoći za Regionalnu kliničku dječju bolnicu u Kirovogradu i organizaciji OSA help – neprofitnoj organizaciji koju su osnovali volonteri iz Kyiva (Kijeva) i drugih dijelova Ukrajine s ciljem da pomažu civilnom i vojnom stanovništvu. Razlog zašto se ovaj autorski par odlučuje na upravo ovakav tematski i produkcijski potez obiteljska je povezanost Nastasje Štefanić Kralj s Ukrajinom, jer njezina baka ili Babusja kako je naziva, i dalje živi u Berdyansku u Ukrajini, pod svakodnevnom ruskom okupacijom.
  
  Ova solo izvedba Nastasje Štefanić Kralj, čiji je idejni začetnik Matija Kralj Štefanić, scenski je i estetski svedena forma, izgrađena od nekoliko slojeva i oblika tekstualnosti, a u centru joj je plesačko tijelo izvođačice, koje komentira, proživljava i otjelovljuje neposredno iskustvo i blizinu rata. S druge strane, kao autoričino drugo, zrcalno i živo „ja“, čije prisustvo je u predstavi upisano snažno i živo preko naracije i kratkog filmskog zapisa koji je snimio Matija tijekom njihovog posljednjeg posjeta, a kojim i završava predstava, njezina je Babusja.
  
  Predstavu autori izgrađuju tekstom koji govori izvođačica, i temelji se na njezinoj snažnoj obiteljskoj i identitetskoj povezanosti s Ukrajinom. Na drugoj razini, autori nas uvode u svoju privatnost, pričom o vlastitom načinu života, o ljubavi prema slobodi i prirodi, o srnama i lisicama, o suncokretima u Ukrajini, o međusobnoj povezanosti, kao i o svakodnevnim razgovorima s Babusjom putem interneta koji je jedina moguća trenutačna veza sa stanovništvom pod okupacijom. Dobivamo tako, diskretno, mali uvid u život pod okupacijom.
  
  Važan sloj teksta je stvaranje poveznica među osobama bliskim autorima koje su, saznajemo, ruske, ukrajinske, hrvatske, turske i ostalih nacionalnosti, što čine putem razrade etimologije i izvornih značenja njihovih imena, a priča ih dovodi i do imena Vladimir koje dijele i ukrajinski i ruski predsjednik. Time grade dimenziju univerzalnog zajedništva ljudskog roda, zajedničkog ishodišta i civilizacijskih vrijednosti koje rat poništava. Na slijedećoj razini tekst se okreće teoriji preko pojma biopolitike, a to je kako naglašavaju u najavi predstave „koncept koji je uspostavio Michel Foucault u svojoj knjizi Volja za znanjem. Tim konceptom Foucault objašnjava nadmoć sustava nad živim bićima, sustava koji vidi živote kao masu, kao broj.“ Osim govorenog teksta, dodatnu gustoću materijalnosti izvedbe daje i projicirani tekst u kome se nižu brojevi i imena u hrvatskoj i ukrajinskoj varijanti, a snimljeni tekst, kao medijatizirana razina istoga, uglavnom služi kako bi se izvođačica oslobodila govora i krenula u pokret, ali i kao zvučni okoliš. Drugog zvuka u izvedbi nema.
  
  Ovu mrežu tekstualnu građe izvođačica pravilnim ritmom izmjenjuje s tjelesnim, plesnim izrazom. Povremeno izvodi paralelno s govorom no najvećim dijelom pleše u potpunoj tišini. U fizičkoj izvedbi Nastasje Štefanić Kralj značenje teksta se preljeva u autentičan koreografsko-plesački iskaz koji ispisuje prostorom, kao tjelesni eho guste kinestetičke semantike. Koreografija je povremeno gotovo narativno jasna kako koristi geste i kretnje koje se jasno referiraju na tekst, zatim pušta tijelo da se svojom tjelesnom logikom odmiče od značenja i razvede emocionalni naboj po prostoru. Pratimo i povremene citate prepoznatljivog folklornog pokreta, a upečatljive su ritmičke repetitivne sekvencije koje aludiraju na vojsku i silu. Dinamički dijapazon plesačice je zaista širok, od minijaturnih ondulacija unutarnjeg prostora, do atletskih, nepredvidivih skokova i padanja.
  
  Čvrsta dramaturška i konceptualna rešetka, kao i zavidna plesačka vještina i zrelost Nastasje Štefanić Kralj, osigurava da ova predstava, u spoju intimnog i teorijskog, funkcionira kao izvedbeni esej o ratu i ljudima koji mu se opiru na načine da i dalje žive bogatstvo svakodnevnice, kao i bogatstvo umjetničkog rada. Osim plesačke jasnoće i višeslojnih razrada tjelesnih ideja i zadataka, izvedba Nastasje Štefanić Kralj zrači odlučnošću, suspregnutom emocijom i povremeno gorčinom. Moja Babusja ne poznaje izraz biopower stavlja ples kao visoko estetizirani umjetnički izričaj, u neki drugačiji, neposredni, urgentni prostor stvarnosti i solidarnosti. Stoga ovu predstavu treba svakako pogledati, i stati uz nju.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 5. srpnja 2022.
  
  Moja Babusja ne poznaje izraz biopower
  ideja i koncept Nastasja Štefanić Kralj i Matija Kralj Štefanić
  koreografija i izvedba Nastasja Štefanić Kralj
  dramaturgija Jasna Jasna Žmak, tekst Matija Kralj Štefanić i Jasna Žmak, dizajn svjetla Anton Modrušan, produkcija Tena Bošnjaković, dizajn plakata Paula Šantić
  
  Sredstva prikupljena na izvedbama i gostovanjima donirat će se sljedećim ustanovama/organizacijama.
  1. Medicinska ustanova "KNP - Regionalna klinička dječja bolnica Regionalnog vijeća Kirovograda", Kirovogradska regija, mjesto Kropyvnytskyi
  2. OSA help – neprofitna organizacija koju su osnovali volonteri iz Kyiva i drugih dijelova Ukrajine s ciljem da pomažu civilnom i vojnom stanovništvu.
  Više o samoj organizaciji saznajte ovdje.
  Donirati možete i online ovdje.

Piše:

Iva Nerina
Sibila