Treću godinu zaredom Split je ugostio Međunarodni festival suvremenog cirkusa pod nazivom Festival neobičnih obitelji u organizaciji i produkciji cirkuskog kolektiva Room 100. Kolektiv je ponudio varijabilnost i varijetet u uvjetima pojačane borbe za opstanak ove umjetničke forme na lokalnoj, pa i europskoj sceni, okupljajući skupine europskih novocirkuskih umjetnika iz Belgije, Francuske, Izraela i Španjolske. Odabrane lokacije festivala su mnogostruko oprobana mjesta okupljanja, ali i ona manje prepoznata mjesta već ucrtana u zemljovide gradskih alternativnih lokacija, prostor Gradskog kazališta lutaka te otvoreni prostor ljetnog kina Bačvice.
U razgovoru s umjetničkom voditeljicom Festivala, Antoniom Kuzmanić doznajemo da je jedan od razloga promjene festivalske lokacije (ranije je to bio Amfiteatar Doma mladih) taj što će kao predstavnici i zagovornici novocirkuske retorike istražiti i prostore koji nisu stisnuti institucionalno u nekom očekivanom smjeru, nego će dati priliku da se pozornost publike prelije široko, u svjetlu očekivane godišnje skupštine krovne europske organizacije za razvoj suvremenog cirkusa i outdoor artsa Circostrada Network, koja će se ovdje održati sljedeće godine. Tom će prigodom u Split doći više od pedeset kolega iz različitih europskih zemalja, direktori i producenti drugih festivala, rezidencijskih i produkcijskih centara. Otud je bilo nužno nadići neke uvriježene obzore, isprobati nove lokacije pod zvijezdama koje se planiraju koristiti dogodine.
Trodnevni festivalski program je sadržavao glavnu i popratnu liniju događanja. U njoj su se našle predstave, radionice, razgovori, DJ večeri te jedna filmska projekcija, a sve za odrasle i djecu, susretljivo i dovoljno brižno za sve sladokusce željne obilnih kulturnih zajutraka. Dio programa se održao u Gradskom kazalištu lutaka što u našim okolnostima predstavlja jedan srdačan stisak ruke u suradnji gradske ustanove i lokalne nezavisne organizacije, vjerodostojan primjer prakse koja bi trebala(!) zaživjeti, a ne biti tek mrtvo slovo na papiru kada se nadahnuto i programski piše o strategiji razvoja kulture jednog grada.
Prije negoli je službeno krenuo festivalski šušur, imali smo prilike zaploviti na tihom valu zanimljivog uvoda, s predstavom Lento e violento talijansko-francuske skupine Calentina Vortese. Predstava je scenski hibrid, djelo koje uključuje suvremeni ples, neverbalni teatar i tzv. novu magiju (magic nouvelle). Dosad neprozirna praksa nove magije, sada se otvara kao umjetnički pravac, iluzionistička i mistična pretvorbe kruha i vina. Taj izvedbeni žanr nije uzgredna struja, nego reformirani izvedbeni žanr, inovativan i suvremen pristup tradicionalnoj cirkuskoj magiji. Riječ je o novoj sjajnoj stazi začaranosti, koja transformira metodu magije u specifičan jezik umjetničkog istraživanja u kombinaciji s digitalnom tehnologijom. Predstava je tehnički sofisticirana, a posebice u svojim glitch efektima, u kojima tjelesna forma nije učvršćena, nego se teleportacijski raspada preko svojih granica, kao tvar od koje su građeni snovi, u dinamički niz izlomljenih, brzih pokreta, trzaja, čime se stvaraju vizualno dojmljive, začuđujuće scene, koje izmiču i mame, poput retrospektivne filmske montaže atrakcije. Predstava je jedna velika zagonetka neomeđena u svom izvedbenom prostoru, iluzija i sumnji; logički apsurd, istovremeno duhovita, inteligentna igra, uzgibanost dolazećeg i odlazećeg opetovanja. Pitanja kojima se bavi autorica predstave jesu granice u gibanju, fragmentarnost percepcije, protuigra nesloge naših kognitivnih i bihevioralnih dispozicija te kako mijenjati stvarnost izvedbe i identitet izvođača. Valentina Cortese je performerica čiji je stil istinski samostalan pogled na suvremeni ples i cirkus. Ona ga ne smješta u zatvoren, pregledni ugao, nego ga otvara području, drugim i drukčijim znanjima i iskustvima vizualnih komunikacija, semiologije slike, filma. Ne samo da djelo krasi kvaliteta izvođačke osobnosti, nego i ponuđeni koncept, koji ne podilazi publici standardnog cirkuskog portfelja.
Festival je službeno otvorila predstava La Crisis de la Imaginacion španjolskog dua Rauxa Cia namijenjena i najmlađim gledateljima (3+). Predstava koje odiše vedrinom, razigranošću, magijom/maštom, skladom i ljepotom izvedbe. Mašta nam se nudi kao određeni vid magije, djetinja lakomislenost kao povlašteno stanje u kojem je sve moguće, gdje ne postoje granice, niti pravila, gdje stvarnost postaje najstvarnija. Duo Rauxa Cia u svom radu istražuje vezu i odnos plesa, akrobatike i manipulacije objektima, pa tako izvedbeni materijal postaje tijelo u pokretu, balon njegova glava, što je poetska sprega kojom bi se samo najodvažniji stvaralački duh bez straha uputio.
Drugi festivalski dan nas je uveo u novu festivalsku pozornicu, ljetno kino Bačvice, koja može biti smatrana pučkom pozornicom, nekakvim Argom uz more gdje se toče zrake, a na njemu poput Jazona plove umjetnici i publika, tražeći Zlatno runo, obećanu zemlju u neposrednom i aktivnom dodiru s elementima zemlje, vode i zraka, stvarajući intimnu i vedru atmosferu u vlasti čarolije cirkusa.
Predstavu Grasshoppers (Skakavci) izveo je belgijski duo Cirkus Katoen. Osnovni motiv rada je trava, ali ne kao orijentalni tepih ili kao efemerni krajobraz, nego preobraženi komadić travnjaka kao personifikacija, gravitacijsko središte kojim izvođači manipuliraju kao nečim prijeko potrebnim. Trava se ovdje pojavljuje kao živi organizam koji se kreće s njima, oni ga nose, podižu, vrte, igraju se i što je najbitnije, prezentiraju kao najdublji osjećaj zavisnosti. Inače, materijali s kojima rade/manipuliraju u svojim predstavama su sve redom prirodni, biorazgradivi i reciklirani.
Kvasac večeri bila je predstava Bestiarie, u izvedbi akrobata Hichema Cherifa. Osmislila ju je francuska cirkuska umjetnica Jeanne Mordoj – ključna figura novocirkuske umjetnosti, ekscentrična, virtuozna, nenadmašiva kao fantazijska inkarnacija bradate žene ili žene kokoš, ikona novog cirkusa. Publika sjedi u kružnoj formaciji uz ograđeni izvedbeni prostor poput boksačkog ringa aktivne brutalnosti i to je topos koji mora fungirati, možda kao ograđeni prostor/nastamba zoo vrta ili izložbeni sveti prostor ili prostor orkestra. Izvođač, kao u terapiji hipnozom kroz niz dramaturški skladno povezanih scena utjelovljuje se u nešto dokučivo animalno (majmuna, mačku, psa, pticu), te na taj način pridobiva publiku za se, spreman na podražaj poput životinje koja strpljivo čeka. Izvođač u neposrednosti ulazi u interakciju s gledateljima u smislu uzajamna zrcaljenja, reagira na njihov glas, primjerice, lavež psa iz publike, smijeh djeteta, unoseći u strukturiran izvedbeni materijal improvizirane elemente čime predstava dobiva na razigranosti bez magije i trikova. Predstava je namijenjena odraslima i djeci, a progovara o beskonačnim obzorima mašte u neposrednosti glasa i tijela. Bestiarie nije samo djelo o snazi izvođačke transformacije, ono je ipak puno više. Djelo koje progovara o našim predrasudama, ljudskim odnosima, o čovjeku, sveopćoj apatiji i usamljenosti. Čovjek – životinja, nije više čudovište iz cirkuske arene, freak, nije tu da nas prvenstveno zabavi, on je tek ljudsko biće, jedan od nas. Tsunami divlje, animalne energije tijela nas ne ostavlja ravnodušnim, uz poticaj na pitanje: znamo li uopće kakvo je to cirkusko tijelo?!
Zadnji festivalski dan obilježen je poetskom aurom dviju predstava, Racine(s) i Meandres. U predstavi Racine(s) izraelsko-francuska umjetnica Inbal Bem Haim s jazz glazbenik Davidom Amarom nas odvodi na utopijsko mjesto susreta s prirodom, s drugim i sa samom sobom. Site specific predstava, odigrana na stablu u šumici ljetnog kina i jednom užetu, maestralno ujedinjuje pokret i glas (glazbu). Autori dozivaju da se vratimo sebi u najdostižnijoj neposrednosti, nad ponorom istražive dubine, da pogledamo unutra i otkrijemo vlastite krajolike sreće, mira i zadovoljstva, da se vratimo ishodištu, izvoru – prirodi. Vidljiva je fascinantna vještina korištenja cirkuskog užeta, u tehnici i improvizacijskim elementima. Inbal Ben Haim izraelska je cirkuska umjetnica koja kombinira suvremeni cirkus, kazalište, kiparstvo i ples, a 2021. godine proglašena je laureatom circusnext projekta s predstavom Pli, u kojoj razvija novi cirkuski rekvizit – papir – na kojem izvodi zračne vještine. David Amar samouki je glazbenik, a za svrhu autorstva zvuka predstave prvo je htio odabrati saksofon (njegov primarni instrument), no na kraju bira tradicionalni slovački puhački instrument – fujaru: dugi, vitki instrument koji karakterom zvuka, mekim, blagim tonovima, te organskim i ambijentalnim prizvukom savršeno odgovara atmosferi i konceptu predstave.
Festival je zatvorila predstava Meandres poznatog francuskog kolektiva Les Corporteurs specifična po korištenju samostojeće konstrukcije koja kombinira žicu i motku. Kolektiv je u suradnji s najstarijom cirkuskom akademijom, Academie Fratellini osmislio ovaj cirkuski objekt tzv. Etoile Mat, koji objedinjuje disciplinu hodanja na žici i kinesku motku, izrazito skulpturalnog karaktera. S dominantnom vertikalom motke i horizontalnom jednostavnošću žice, ovaj put skriva priču o još jednom (ne)skladu, žene i njezine savjesti. Cirkuske umjetnice Molly Saudek i Sandrine Juglair, svaka u svojoj vještini i koncentriranoj prezentnosti, utjelovile su arhetip žene – istodobno koreografiranim minimalističkim, tihim kretnjama na užetu, te dinamičnijim, sofisticiranim kretnjama po liniji koja spaja zemlju i nebo. Etoile Mat je i glazbeni instrument, pat tako udarci, trenje ruku i stopala stvaraju vibracije koje se pretvaraju u zvučnu kulisu, svakom novom izvedbom drukčiju.
Kao što sam naglasila na početku teksta, osim glavnog dijela programa, organizatori su pripremili i onaj ništa manje vrijedan popratni (5. – 11. lipnja), za sve uzraste. Pa smo mogli pogledati španjolski dokumentarni film Fakiri u sklopu projekta Kino Cirkus; popiti kavu s umjetnicima; otići na radionicu vertikalnog užeta s izraelskom umjetnicom Inbal Ben Haim; dovesti djecu na radionicu pričanja priča Kuća od priča Jelene Pervan; porazgovarati o razvoju cirkuske umjetnosti u jugoistočnoj Europi i zabaviti se nakon predstava uz festivalske DJ-ice.
Festival suvremenog cirkusa zastrujio je žanrovski široko raznosmjerje razvoja europske scene i po tomu je već urastao u ove naše kulturne mijene, čime nam je udijeljeno obećanje da će cirkus trajati i dalje u svojoj razgranatoj multidisciplinarnosti, sa sve jačom vezom s kazališnim i suvremeno plesnim vokabularom. Korak po korak, festival uporno otvara neke nove procijepe, utabava važne smjerove u razvoju cirkusa na lokalnoj sceni, promišljeno se odmičući od koncepta tradicionalnog cirkusa. Bitno je omogućiti cirkusu kao izvedbenoj umjetnosti priliku za daljnji rast i razvoj; omogućiti mu da se snažno pozicionira i valorizira kao jednakovrijedna izvedbena umjetnička grana.
© Kristina Lovrić, PLESNA SCENA.hr, 8. srpnja 2022.
