Plesna scena.hr

„Zato što je ples…“

23. Festival plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat, 22. – 24. srpnja 2022.: Dokumentarni film Aerowavesovih 25 godina, red. Enya Belak

• 
  
  Dokumentarni film redateljice i plesne umjetnice Enye Belak, prikazan 23. srpnja 2022. u Mediteranskom plesnom centru u Svetvinčentu, sažima četvrt stoljeća vizionarskog projekta europske plesne mreže Johna Ashforda. Projekta koji je, vješto izbjegavajući poziciju ustanove, narastao u respektabilnu i reprezentativnu zajednicu – još uvijek zaljubljenika u svoj posao. Razvidna je autoričina pripadnost mreži i uronjenost u materijal; film je dokumentirano svjedočanstvo razvoja ideje Johna Ashforda, ali i autoričina posveta s ljubavlju umjetniku i pokretaču koji se nedavno povukao iz svoje plesne obitelji s punim povjerenjem u poticajnu, svježu energiju novih generacija. (Film je snimljen u svibnju 2022., a u međuvremenu se Aerowaves pod novim vodstvom Elisabett Bisaro i Roberta Casarotte preselio u Dublin.)
  
  A John Ashford uistinu djeluje kao jedi master: u sprezi zrele, smirene, promišljene profesionalnosti i nasmiješene mladenačke zaigranosti i entuzijazma. Između ostalog, bio je iznimno mudar i vješt u okupljanju i odabiru privrženih, posvećenih i stručnih suradnika dobre volje (kojima plesna umjetnost, rekla bih, ipak najmanje oskudijeva), od kojih je za samu organizaciju vjerojatno najvažnija administrativna direktorica Anna Arthur, vesela, energična osoba koja se, prema Ashfordovim riječima, boji jedino dosade!
  
  Film Enye Belak je dokumentarac tijekom kojeg polako prikupljamo informacije stvarajući kompletnu sliku razvoja Aerowavesa. Iz zasigurno ogromne arhive aktivnostima ispunjenih 25 godina djelovanja plesne mreže koja se u međuvremenu prilično proširila u članstvu i suradnicima i samoj djelatnosti, Belak uspijeva kreirati poetičnu i informativnu cjelinu koja prenosi živu, uzbudljivu dinamiku stalno novih istraživanja plešućeg tijela. Pritom nenametljivo mapira ključne trenutke od Ashfordova preuzimanja londonskog kazališta The Place 1996. do danas. Vrlo je zanimljiv taj početak njegove priče u vrijeme kad javnost u Londonu smatra „da na svijetu nema dovoljno plesnih predstava koje bi jedno kazalište od tristo mjesta moglo nuditi publici tijekom cijele godine“. Pokretanjem Aerowaves Resolution, dovođenjem europske scene u London, Ashford je dokazao suprotno te ujedno proširio i obogatio obzore britanske plesne scene novim poetikama i estetikama različitih kultura. A onda je zajedno s Aerowavesom, koji neprestano raste, 2009. napustio The Place, da bi u toj nezavisnoj poziciji uspostavio Spring Forward festival kao međunarodnu platformu za mlade umjetnike. Partneri se (tada ih je bilo četrdesetak) sastaju jednom godišnje u listopadu, uvijek na drugom mjestu i prema pomno postavljenim kriterijima biraju Aerowavesovih 20 predstava koje najautentičnije prenose proživljeno iskustvo i „odražavaju način na koji nas svijet pokreće u sadašnjem trenutku“, i koje će platforma podržati i predstaviti međunarodnoj sceni.
  
  Novi, dobro promišljen i uspješan nastavak razvoja mreže bilo je pokretanje Spring Forward festivala na kojem su nastupili svi odabrani autori, što je uključivalo i druženje te međusobnu razmjenu iskustava. Prvi, održan 2011. u Ljubljani pod naslovom Plesna Vesna, potvrdio je smisao i razlog postojanja, očuvanje obiteljskog duha utemeljenog na zajedničkoj, istinitoj strasti spram plesa.
  
  Zatim je plesna mreža proširena mladim plesnim kritičarima. Organiziran je spisateljski ogranak Springback akademija i časopis koji uređuju Oonagh Duckworth i Sinjay Roy. Akademija godišnje prima deset novih plesnih kritičara koji poprate cijeli Spring Forward, i pritom moraju moći napisati osvrte od 140 riječi na sve pogledane predstave. Kao i plesni umjetnici, i pisci dolaze iz različitih kultura i različitih su pristupa, te je stoga Springback intenzivno iskustvo tesanja zanata i širenja pogleda na ples.
  
  Širenje perspektiva kao učvršćivanje temelja medija suvremenog plesa potaknulo je još jednu razinu umjetničke prakse. Pokrenut je Springback Ringside čiji je vrhunac snimanje predstava u VR tehnici, tehnici virtualne stvarnosti. Unutar projekta vidljivo je angažiran Edvin Liverić, hrvatski predstavnik Aerowavesa i ravnatelj riječkog HKD-a, koji i na filmu promišlja pro et contra ovog novog, pomaknutog iskustva dijeljenja plesne izvedbe.
  
  U filmu se fino slažu, isprepliću i pretapaju, dokumentarni, sad već povijesni materijali događanja, izjave, misli svjedoka i sudionika, umjetnika zahvalnih za pruženu priliku, iskustvo i poticaje, a u više slučajeva i za karijeru sudbonosno otvaranje vrata, s fragmentima izabranih predstava. Taj živi kolaž slike i zvuka, odnosno pokreta i riječi, posvećen prakticiranju i slavljenju plesne umjetnosti, pokrenut je, a onda i zaključen Ashfordovim credom ili manifestom, odgovorom na pitanje: „Zašto ples?“. Rečenice koje se nižu poput pjesme u prozi ne samo da prožimaju tkivo filma i predstavljaju pokretačku esenciju projekta Aerowaves, nego se čine poput ohrabrujućih, bezvremenih putokaza za sve zaljubljenike plesa.
  
  „Zato što je ples poezija kazališta.“ (…) „Zato što se tijelo, um i duh spajaju u trenutak koji oplemenjuje ljudsko nastojanje.“ (…) „Zato što se plesači usuđuju stati pred vas bez kazališnih štitova, bez pomoći priče, bez maske lika.“ (…) „Zato što ples donosi vijesti s prva linije, ideje u pokretu, i pokazuje ti na koji nas način sadašnji svijet pokreće.“ (…) „Zato što je zanos mladosti plesača često združen s mudrošću iskustva koreografa.“ (…) „Zato što su plesači, najskromniji od veličanstvenih umjetnika, svjesni propadanja svog tjelesnog oruđa. Zato što je integritet plesa tako rijetko kompromitiran.“
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 6. rujna 2022.
  
  (Pročitajte razgovor s Johnom Ashfordom objavljen na stranicama plesne scene.hr; 
  a mali prilog povijesti Aerowavesa iz pera naših kritičarki možete pronaći na poveznicama 2017., 2020.. (1), 2020. (2), 2021. i 2022.)
  
  Aerowavesovih 25 godina
  redateljica Enya Belak
  montaža María Alonso Araujo, snimatelji Ioanna Tsoucala, Nicola Galbusera, Blaž Ocvirk, Igor Crnković, oblikovatelj zvuka Sebastian Dressel
  produkcija Springback Production & Aerowaves; ko-financirano sredstvima Europske Unije

Piše:

Maja
Đurinović