Nova sezona u ZPC-u otvorena je predstavom Levant, premijerno izvedenom 9. rujna, ujedno završnicom trilogije, koju je već uhodani autorski tandem Hrašćanec i Božić započeo 2017. godine suradnjom sa švicarskom plesnom umjetnicom Simone Aughterlony u izvedbi Kompas (premijera prosinac 2017., Ganz novi festival, Međunarodni festival razvojnog kazališta, & Dance Inn Winter, više ovdje) te nastavio suradnjom s plesnim umjetnikom Lukom Švajdom u predstavi Horizont (premijera rujan, 2021., ZPC). Posveta mediteranskom vjetru koji puše s istoka, Levant u suradnji s glazbenikom Alenom Sinkauzom već i nazivom nadopunjuje semantički niz, čija simbolika ukazuje na doživljaj vode, zemlje i zraka te obuhvaća fizički aspekt održanja u temeljima. Tjelesno iskustvo prostora koji nas okružuje neodvojivo je od preduvjeta egzistencijalne osnove ljudskog života. U tom kontekstu najdublja od svih samoća jest samoća pukog preživljavanja. I u tekstu najave autori ističu: „Temu je najlakše mapirati riječju samoća iako zapravo predstave govore o veoma specifičnom bivanju zajedno unutar okolnosti i značenja koja se grade audio-vizualnim svijetom svake od cjelina.“
Audio-vizualni svijet Levanta rastvorena je scena prepletena dvojakim značenjima, carstvo u kojemu stoluju tautologija i metaforika navođene jednostavnošću kostima kao naznaka, atmosferom glazbe, višeslojno kulturalno kodiranom tjelesnom komunikacijom i umjetnošću plesa, bez upečatljivijeg doprinosa prateće scenske mašinerije (osim zvuka i svjetla, što se podrazumijeva). Elementi kazališne opreme poput zastora u formi zasebnih rascjepkanih jedara, skele nalik jarbolu, snopova kablova poput upletene užadi, štendera za odjeću, stolaca, metalnog sanduka ujedno kofera s rekvizitima, sve u promjenjivim varijacijama sukladno navigaciji scenskog pokreta, kojim se čas sugerira podjela na interijer i eksterijer, čas na terasu, čas na brod, čas na otok. Vjetar mijenja svoju narav, miješa zapadne i dalekoistočne temate i motivira promjene na sceni. S početka puše po najosjetljivijoj premda nevidljivoj površini scene, ondje gdje se prostor izvođača dodiruje s publikom. Prepoznajemo ga po sili otpora potrebnoj da mu se Petra Hrašćanec svojim tijelom suprotstavi, iako joj vjetar vraća korake unatrag ona uspijeva stupiti na scenu, onkraj zastora, ali fizički ogoljena do kože. Na sceni Božić odjeven u bijelu potkošulju, šareni kimono i bijele dokoljenke potpiruje gibanje zraka oštrim okretima i blagim ritmom zamaha lepeze, a Petra Hrašćanec (u međuvremenu odjevena i preodjevena) nasuprot njemu razvija raskošni plesni izraz u koji upliće elemente flamenka i ekspresivne rotacije oko svoje osi u kojima se nastavlja odražavati dinamična napetost svladavanja otpora pri plesu s vjetrom i vjetru usprkos.
U procesualnoj metodi, tema vjetra što nastavlja strujati između gledatelja i izvođača, autentično je iskorištena i u svojstvu ustrajne komunikacije s publikom o scenskom trenutku. Stanke su neminovne u toj razmjeni, jer promjene smjera uvjetuju prilagodbu. Uoči očekivanog olujnog vrtloga koji protrese scenu, Petra Hrašćanec u strepnji iščekuje nalet iz gledališta, a kad opasnost mine plesna umjetnica, redatelj i glazbenik tijesnu oazu spasa pronalaze na koferu iz kojeg poput čarobne škrinje, vade pribor za piknik, pecivo pa i neizostavnu paštetu.
Izazovno, otvoreno i jasno postavljeno je pitanje preživljavanja na sceni, a s obzirom da angažiranost koju donose Petra Hrašćanec, Saša Božić i Alen Sinkauz nije deklarativna niti idejna, nego ljudska i dodirujuća, formalno osviještena i omekšano formirana, sve je obloženo duhovitim spojevima razgranatih referenci. Božićev ples s lepezama na kraju se transponira u militarnu plesnu disciplinu ili primjerice viteški obračun, pri čemu nije naodmet uključiti i asocijaciju na Don Quijoteovu borbu s vjetrenjačama. Gudalu kojim je Sinkauz svirao gitaru, popucale su strune, a nakon toga on manuelno vrti gramofonsku ploču. Petra Hrašćanec utješno i pozivajuće pjeva nostalgičnu pjesmu Come Wander With Me (autor Jeff Alexander skladao je tu pjesmu za epizodu serijala Zona sumraka 1964. godine). U tom pozivu sublimira se autorski povod kao i vjera u intuitivnu srodnost publike i izvođača u spremnosti na lutanja između osobnih doživljaja u prepletu vode, zemlje i zraka.
© Jasmina Fučkan, PLESNA SCENA.hr, 27. rujna 2022.
(Tekst se odnosi na izvedbu 10. rujna 2022.)
Levant
autori Petra Hrašćanec, Saša Božić
izvedba: Petra Hrašćanec, Saša Božić, Alen Sinkauz
kostimi i scena u suradnji s Mijom Popovskom i Davidom Morhanom, glazba Alen Sinkauz, svjetlo Tomislav Maglečić, Saša Božić, fotografija Nina Đorđević
Produkcija De facto & 21:21
