Plesna scena.hr

U slavu mladosti

Plesni art laboratorij i Fronesis: Niti, kor. Senka Baruška, Jasna Čižmek Tarbuk

• Predstava Niti u scenski aranžman zagrebačkog Zagrebačkog plesnog centra prenosi izvedbeni dijalog koreografskih radova Senke Baruške i Jasne Čizmek Tarbuk promišljanih jednim dijelom i tijekom ovogodišnje ljetne rezidencije u Lovranu, što se doista osjeća u auditivnom ugođaju oplahnutom zvukom valova i zvonkom mistikom handpana. U okviru umjetničke organizacije Plesni art laboratorij, Senka Baruška, plesna umjetnica i pedagoginja s diplomom amsterdamske Umjetničke akademije SNDO, posvećena je poslu stvaranja uvjeta za opstanak plesne aktivnosti i širenje prostora za recepciju suvremenog plesa u Istri i Kvarneru, osobito na području Rijeke, Opatije i Lovrana, gdje od 2017. godine, osobito povodom Festivala umjetnosti plesanja (FUP) koji je pokrenula, koreografski rad usmjerava na izvedbe u otvorenim, prirodnim ambijentima.
  
  S druge strane zagrebačka koreografkinja i plesna pedagoginja Jasna Čizmek Tarbuk zaposlena je u Umjetničkoj školi Franje Lučića, gdje mladim generacijama prenosi dragocjena iskustva profilirana i tijekom svoje ranije plesačke karijere u KASP-u Milane Broš i Zagrebačkom plesnom ansamblu. Suradničkim projektom autorice pred publiku donose koreografska istraživanja o tome „što je prirodnije, grupiranje ili odvajanje i koliko je u toj igri lako prekinuti niti koje nas povezuju“, a ova traženja predvođena su mladenačkim potencijalom nadolazeće generacije talentiranih plesača, uz glazbeno preplitanje toplokrvne harmonike (Mihalj Ivković) i meditativnog ritma handpana (Ivan Judaš).
  
  Neverbalna izvedba uspostavljena je na tradicionalnoj, odnosno bazično postavljenoj metodologiji suvremenog plesa, na pročišćenom formalnom vokabularu oslonjenom s jedne strane na ekspresiju individualnosti plesača, a s druge na ritmiku disanja njihove male zajednice. Vizualnost je izrazito svedena, bez oblikovanja očuđujućih elemenata ili tehnoloških modulacija scenske slikovitosti koje obično odlikuju izvedbe Fronesisa odnosno koregrafije Jasne Čizmek Tarbuk.
  
  U nediferenciranom, mračnom ambijentu najviše govori pod. Ispresijecan svojevrsnom svjetlosnom zebrom, na što se nadovezuje simboličko postavljanje svijeća, lučica kojima plesači oblikuju i kroz izvedbu preoblikuju putove i odvojke, staze račvanja kroz koje se povezuju i raspršuju. Uz simboliku procesa traženja, ishođenja puta, koreografski se naglasak kreće od razrade bliskijih povezanosti, u duetima i trijadama (osobito između Dorotee Domović, Dore Šašić i Roka Šašića), prema postupno uslojenijem formiranju zajednica u rasponu od etno do animalističkih elemenata. Senka Baruška koristila je fragmente iz prijašnjih koreografija osmišljenih za specifična mjesta kvarneskog kraja obogaćenih odrazima njenog poznavanja lokalne etnografije. Skokoviti energični prijelazi iz niske u visoku kinesferu, nagla kretanja iz središta prema rubovima, lirski okreti i hitri prihvati, sav taj materijal uklopljen je u doživljaj metrike iskonske udvojenosti tjelesnog događanja, iz zbijenosti u rastresitost, iz rastresitosti u zbijenost.
  
  Plesači, koji u izoliranoj komornosti scenskog prostora u potpunosti vlastitim snagama iznose izražajnost izvedbe, nedavno su završili školovanje u Umjetničkoj školi Franje Lučića. U aktualnoj postavi (Ines Borić, Dorotea Domović, Ena Marković, Dora Šašić, Roko Šašić), dvije neosporne umjetničke osobnosti u duetima predstavljaju sjajno upareni odnos kontrastnih energetskih polariteta. Pokret Dorotee Domović odlikuje se atletskom čvrstinom, s vršnom mekoćom ulaska i izlaska iz kretnji, kao i distanciranim premda ne i hladnim dostojanstvom, a nasuprotno toj materijalnoj postojanosti stoji nježna zanesenost Dore Šašić, pune fluidne kvalitete koja gracilno klizi kroz prostor ostavljajući za sobom magličaste obrise volumena u mijeni. Kroz dodir tih razlika, u suigri ovih plesačica prenosi se niz asocijacija na susret rubnih supstanci Meditarana – na kamen i na more. U slavu mladosti vrijedi naglasiti i da se u svim pojedinačnim doprinosima plesača osjetila apsolutna predanost i energetska uživljenost u trenutak, zbog čega žar razvojnog slijeda kroz sve mijene, od naznaka intimnih bliskosti, preko uspostavljanja plemenske kohezije do izraza animalističke energije u formaciji životinjskog krda na kraju, stvara i održava tečno organičko kretanje i obuzima pozornost gledatelja ujednačenim intenzitetom.
  
  © Jasmina Fučkan, PLESNA SCENA.hr, 14. listopada 2022.
  (tekst se odnosi na izvedbu 1. listopada 2022.)
  
  Niti
  koreografija Senka Baruška, Jasna Čižmek Tarbuk
  izvode: Ines Borić, Dorotea Domović, Ena Marković, Dora Šašić, Roko Šašić
  premijera 30. rujna 2022.
  glazbeno oblikovanje Lovro Stipčević, Sara Jakopović, autori glazbe Mihalj Ivković, Ivan Judaš. Lovro Stipčević, Sara Jakopović, oblikovanje svjetla Tomislav Maglečić, fotografija i video Fanni Hajnal, grafička obrada Jadranka Hlupić Dujmušić

Piše:

Jasmina
Fučkan