Pozivnica u duhu misije
Video-esej: Plesati i gledati ples kroz tijelo kao medij prirode, UO Plesna mreža Hrvatske
-
Kao prvi i jedini nacionalni projekt planskog umrežavanja plesne zajednice, Plesna mreža Hrvatske od 2015. godine sustavno potpomaže procese kritičkog selekcioniranja i decentraliziranog promoviranja najboljih domaćih plesnih predstava. U svrhu šire promocije plesne umjetnosti i različitih teorijskih koncepata koje suvremeni diskurs o plesnoj umjetnosti obuhvaća i objedinjuje, ove je godine u njenom okrilju produciran video-esej, prema objašnjenju dostupnom na mrežnoj stranici projekta „namijenjen svima onima koji putem tjelesnosti grade svoj prostor bilo životne ili umjetničke prisutnosti i prenose snažnu i inventivnu emociju i impresivnu kreativnost unutar kulturoloških i društvenih fenomenologija“. Govoreći o fenomenologiji tijela i temeljnim aspektima tjelesne komunikacije ovim se filmom nastoji ukazati na posljedice oslabljivanja refleksa osviještenog tijela, koje donosi život u okruženju pretjeranih zahtjeva za objektivizacijom iskustava te djelatnih mehanizama medijske, tržišne i ideološke instrumentalizacije tijela. U svijetu poklonstva pred nedvosmislenim pokazateljima uspjeha posve izvanjskog karaktera i pred proizvodnjom hiperrealiziranih privida ideologije idealnog tijela gubi se izvorni doživljaj za „nehotično životno iskustvo“ svakodnevice.
Naracija iznosi esejsku analizu razloga i posljedica suvremenog društvenog odnosa prema zapostavljenom tijelu, sučeljavajući ih s kritičkim uvidima nove fenomenologije tijela. Odnosno riječima naratorice filma (Anja Đurinović): „Homo sapiens, čovjek koji djeluje kao autonomno biće pretvara se u homo vidensa, promatrača trendova.“ U uvodnom dijelu se ova vrsta neuravnoteženosti objašnjava kroz optiku Nietzscheovog razlikovanja apolonijskog i dionizijskog principa i konstataciju da je racionalni Apolon svojom ubrojivošću istisnuo vitalnu bujnost čulnog Dioniza. U daljnjem obrazlaganju ističe se važnost tijela prije svega kao doživljajnog fenomena, a ne objekta pri čemu se strogo odijeljivanje unutrašnjeg od izvanjskog doživljaja razotkriva kao zabluda racionalnog uma.
Nakon uvoda slijedi opis stvaralačkog procesa, razlikujući doživljajno tijelo i osjećajno tijelo kao i osobite glagolske oblike tijela, jer nije isto imati tijelo i biti tijelo. Premda je uporište u pisanom predlošku očigledno, uvjerljivost i životnost materijala proizlazi iz metode kombiniranja naracije s reportažno oblikovanim sekvencama, većinom u ich-formi, koje iznose sami plesni umjetnici (Anika Cetina, Lara Frgačić, Silvija Musić, Dora Šesto, Endi Schrotter), a ti su dijelovi praćeni snimkama plesnih dionica dodatno istaknutih usporavanjima (slow motion). Koriste se i inserti snimki predstava Gore, Revel Revel i Okvir Zagrebačkog plesnog ansambla.
Lara Frgačić govori o iskustvu tjelesnosti kroz nesvjesno u čemu pronalazi izazov i vlastitu estetiku. U odnosu na vidljivo tijelo i njegovu granicu, osjećajno tijelo je poput zvuka, ima nevidljivi volumen. Dora Šesto tijelo shvaća kao nosilac znanja, sjećanja i mudrosti koji ujedno može poslužiti kao putokaz za razumijevanje osobnih tjelesnih reakcija. Impuls na početku kreativnog procesa doživljava subjektivno kroz pulsacije, vibracije i druge osjete, a izražava ih kroz vanjski formirani pokret, čime stvara kapacitet za osjećajnost, spontanost i zadovoljstvo. S obzirom da promjena medija donosi promjenu u strukturi opažanja, tijelo bi trebalo prosuđivati mjerilima njegove vlastite medijalnosti. U ovom kontekstu Endi Schrotter iskazao je shvaćanje tjelesne komunikacije kao rezonantnosti tijela koja je neprestano uključena, koja utemeljuje i usmjerava naše opažanje i naše djelovanje.
Tjelesna komunikacija je odnos prema drugome, intersubjektivnost i spojiva je s osobom, s objektom, s osjećajem koji uopće ne mora biti izvanjske prirode. Tijelo nas podsjeća na spontanost življenja. Tjelesna stanja, utisci, sjećanja, prostornosti, atmosfere sve to vodi prema artikulaciji osjećajnog tijela i fenomenima fizionomijskog, gestualnog i neverbalnog komunikativnog aparata, komentira Silvija Musić. Iz njihovih riječi sastavlja se cjelovitost poruke koju prenose: Tijelo kao medij prirode jest igra između dodira i volumena, vidljivog i nevidljivog, tjelesnog i emocionalnog. Pravo tijelo je afektivno pogođeno, ono tijelo koje osjeća, tijelo je afektivna rezonancija. Zanemarivanjem tijela naš svijet postaje postljudski, kao što zaključuje Anika Cetina. Ne vjerujemo da postoje pravila kako iščitavati i razumjeti i osjećati plesnu umjetnosti. Najbolji je put da se u prosudbi pođe od vlastitog doživljaja tjelesnosti. Budi tijelo, budi odgovor koji tražiš!
Pokrenuta na inicijativu Rajka Pavlića, umjetničkog voditelja ansambla slobodnog plesa Liberdance u suradnji s producentom Ivanom Mrđenom, UO Plesna mreža Hrvatske utemeljena je s željom da se plesnim umjetnicima nezavisne scene otvori mogućnost gostovanja na pozornicama kazališnih kuća i festivala diljem Hrvatske te da se na taj način i institucionalni repertoari obogate sadržajima suvremene plesne umjetnosti. Film predstavlja pozivnicu, koju Plesna mreža Hrvatske u duhu svoje misije upućuje institucionalnim dionicima u šarolikom i prekarnom području kulture, kako bi se proširila partnerska mreža.
No daleko je važnije što je time inicijalna misija dobila jasnu i argumentiranu sintezu u uobličenoj poruci čiji je sadržaj visoko komunikativan i dostupan svima, a koju je osobito značajno promovirati u društvenim sferama izvan zajednice plesnih umjetnika. To je poruka o širokoj društvenoj dobrobiti koju plesna umjetnost donosi na području oblikovanja osobne, kulturne i umjetničke samosvijesti pojedinaca. U osloncu na pojedinačnu svijest, na splet živaca umotan u kožu na površini koje osjećamo dodir svijeta, izvire politički potencijal svake plesne akcije kao i svih oblika društvenog suživota.
© Jasmina Fučkan, PLESNA SCENA.hr, 22. listopada 2022.
Plesati i gledati ples kroz tijelo kao medij prirode
ideja i adaptacija Rajko Pavlić, snimatelji Josip Šuker, Veno Mušinović, autor glazbe i izvođač na gitari Mate Matišić, naracija Anja Đurinović
izvode: Anika Cetina, Lara Frgačić, Silvija Musić, Dora Šesto, Endi Schrotter
produkcija Plesna mreža Hrvatske 2022.
Financirano sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske za programe digitalne prilagodbe i kreiranje novih kulturnih i edukativnih sadržaja.
Piše:
Jasmina Fučkan