U organizaciji PAN_ADRIE, regionalne mreže koja promovira suvremeni ples u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji u Zagrebačkom plesnom centru je 17. rujna gostovala kompanija Bellanda točnije plesači Giovanni Leonarduzzi i Lia Claudia Latini koji su ujedno i koreografi predstave. Kao ideja za ovu predstavu poslužilo im je Aristofanov govor u Platonovoj Gozbi. Na temelju orfičkog učenja o razdvojenosti tijela i duše Aristofan iznosi mit o ljudima koji su u početku bili cjelovita bića s četiri uda i licima okrenutim jedno od drugoga da bi ih bogovi za kaznu što su ih se drznuli napasti rasjekli na pola. Od tada svaka polovica čezne za pripajanjem onoj drugoj, a ta žudnja za cjelinom naziva se ljubav. To je bila podloga za dramaturšku razradu Claudia Cedaria u kojoj se tematizira ljubav kao pokušaj dva tijela da postignu cjelovitost ponovnog sjedinjenja, koji nikad ne može biti potpuno zadovoljen jer je potpuno spajanje nemoguće. Stoga plesači u traganju za međusobnim odnosima i raznim dinamikama koje se u njemu pojavljuju ujedno tragaju i za vlastitim identitetom. U programskoj knjižici naglašavaju: „Napetost zbog fizičkog sjedinjenja dvaju tijela u stalnoj žudnji za ponovnim spajanjem, želja je koja nadahnjuje i pokreće tijela, jer veza, emocionalna ili neka druga, uvijek pretpostavlja kretanje, razmjenu, korak prema drugome i istodobno uzmak, stalnu potragu za nama samima i onime što je drukčije od nas“.
Predstava započinje vijugavim gotovo zmijskim pokretima Lije Claudije Latini, potenciranim svjetlucavim tajicama kojima se polako probija preko velikog zlatnog pokrova koji pokriva cijelu scenu. Iznenada, nakon fascinantnog vrtloga tkanine, tijekom kojeg se već vide iznimne sposobnosti plesača, ispod nje izranja muškarac te napetost među protagonistima započinje. Svjedočimo nizu dueta i interakcija između plesača i plesačice, bilo kroz emocionalnu ili fizičku povezanost. Pokušaj da se dva tijela pretvore u jedno, izvor je neuobičajeno virtuoznih kontakata i prijelaza, u čemu je Brake Dance podloga i iskustvo plesača Giovannija Leonarduzzia velika potpora. Poigravajući se elementima B-dancea te istražujući nove načine kretanja te obogaćujući svoj ples inovacijama, plesači stvaraju vlastiti virtuozni rječnik koji predstavu čini dinamičnom i zanimljivom. Neobični hvatovi i akrobatskom vještinom izvedeni prelazi, otponac su asocijacijama kroz koje publika gradi vlastitu priču o vezama i odnosima među plesačima.
Kao kontrapunkt snažnom tjelesnom srazu i pokušaju spajanja tijela na pozornici na video zidu se prikazuju snimke istospolnog para u uobičajenim životnim situacijama, sitnim razmjenama nježnosti, kupnji i zajedničkoj večeri kroz koje je eros naglašen više u emocionalnoj nego fizičkoj povezanosti. Video (autori Francisco Santacruz Montes i Brendan Visscher Canarie) je obrađen tako da podsjeća na izblijedjele filmove kućne produkcije 1970-ih godina i nosi prizvuk talijanske avangarde tih godina kada su se u zapadnim društvima počela otvarati pitanja ravnopravnosti spolova i društvene integracije drukčijih ljubavi.
Decentni kostimi koje je kreirala sama plesačica Lia Claudia Latini, koja je ujedno i po vokaciji modna dizajnerica, nisu lišeni talijanskog glamura, međutim on je decentno uklopljen u estetiku suvremenog plesnog izraza. Glazbena podloga Maurizia Cecatta i DJ Arona Shortyja pojačava dojam magične povezanosti među plesačima.
Sve u svemu ova inovativna i zanimljiva plesna predstava korak je naprijed u pretapanju dvaju plesnih stilova koje svojim istraživanjem obogaćuju rječnik suvremenog plesa. Odbacujući konvencionalne, stereotipne modele kretanja te istovremeno aludirajući na više vrsta ljubavi, pruža publici priliku interpretacije koja će premostiti socijalnu stigmu i omogućiti otvoreniji pristup doživljaju ljubavi i erosa.
© Jasna Čižmek Tarbuk, PLESNA SCENA.hr, 24. listopada 2022.
