Plesna scena.hr

Prilagodbe u zatamnjenoj budućnosti

UPPU PULS, Mediteranski plesni centar: Ptero, kor. Petra Chelfi, Petra Valentić

• 
  
  Predstava Ptero prema izjavi umjetnica Petre Chelfi i Petre Valentić u informativnom letku, za njih predstavlja nastavak „istraživanja percepcija, dinamika i vrsta susreta“, što je bila tema i prethodnog rada Parte, parte. Scensko oblikovanje se u velikoj mjeri oslanja na svojevrsnu mistifikaciju scenske vidljivosti. Crna dvorana je već s ulaza u gledalište puna zagušljive izmaglice i zamračenosti, koji se tijekom cijelog trajanja predstave u halapljivom gutanju tjelesnih obrisa plesačica ne prestaju nadmetati sa slabunjavim prosijavanjima pramenova blage svjetlosti. Taj efekt doista nalazi afirmativnu ekspresiju u slici kojom se izvedba otvara, gdje se iz okrilja neke biomorfne monumentalne crne pojave razabire prvo simbiotički zagrljaj, a potom i razdvajanje na dvije glave i dva tijela. Daljnje ritmičke modulacije jačine rasvjete ne raspršuju prevladavajuću omaglicu, koja kasnije ipak u određenim trenucima čini nelagodnu perceptualnu zapreku. Možda bi vrijedilo barem na trenutak uvidjeti detalje vjerojatno vrsno zanatski oblikovanog kostimografskog pokrivala za glavu, jednako kao što bi možda godio uvid u istaknutiji obrisni crtež tijela u pokretu.
  
  Drugi uočljiv trop jest viteška igra, čiji su elementi podjednako jasno zastupljeni u kostimografskom rješenju zasnovanom na crnim tunikama – plaštevima i zlatnim mekanim verižastim kapuljačama-kacigama kao i u koreografskoj shemi geometrijski svedenog prostora na pravocrtne putanje, pri čemu se plesačice kreću u rutinskim sljedovima poput figura na šahovskoj ploči. Iz pristupa prostoru kao planu koordinata proizlazi naglašena kompozicijska geometrija i visoka razina matematičke strukturiranosti, koja u logici razrade plesnih suodnosa slijedi načela centralne simetrije. Tematizaciji dueta ovdje se prilazi u ključu geometrijske apstrakcije, ne toliko iz tijela, koliko kroz formalnu analizu vizualne strukture izvedbe izražene u binarnoj ritmičkoj igri volumena u prostoru. Uspostavljanje pravila, održavanje predvidljivosti obrasca kroz ponavljanja, a zatim odstupanja i preusmjeravanja, ali u jasnim linijama i ritmici koja uključuje i jasno stupnjevane prijelaze iz niske u visoku kinesferu, kao i obratno. Međutim, u uvjetima otežane vidljivosti, predvodnica i temeljni provodni motiv postaje glazba. Ritmička repeticija kao temeljno organizacijsko načelo cjeline usuglašeno na razinama oblikovanja glazbe i koreografije, praćeno je sporadičnim stilizacijama za koje nije uvijek jasna pobuda te se one mogu činiti poput dekorativnih dodataka.
  
  O motivaciji, međutim, doznajemo iz izjave umjetnica u letku: „Jatom se naziva grupa životinja koje zajedno lete, noće, gnijezde se, sele, krećući se pritom veoma sinkronizirano, gotovo ritualno. To su najčešće ptice, ali i šišmiši. Otud simbolika „ptera” – krila, pera ili dijela nalik krilu“. Time su ujedno objašnjeni razlozi utkani u sliku noćnog leta, čiji je vokabular zasnovan na eholokaciji. Stoga je razumljiva otežana vidljivost koja daje alibi zvučnom modeliranju ambijenta izvedbe. Ideja o buđenju biološkog sonara, možda presudnog svojstva prilagodbe u zatamnjenoj budućnosti, zaodjevena je u elemente stiliziranog poretka, a individualna izražajnost plesačica odjevenih u istovjetne kostime potisnuta u zonu nepoznatog ili neprepoznatljivog. Unatoč skicoznom stanju izloženih naznaka o teritorijalnim i egzistencijalnim aspektima ljudskih odnosa, riječ je o predstavi koja se dotiče sadržajne aktualizacije tjelesne senzorike, a u vremenu kojim raspolaže, u dobroj mjeri i uspijeva intrigirati efektima premještanja kanala komunikacije.
  
  © Jasmina Fučkan, PLESNA SCENA.hr, 11. studenoga 2022.
  (Tekst se odnosi na premijernu izvedbu.)
  
  Ptero
  koreografija i izvedba Petra Chelfi, Petra Valentić
  premijera 15. listopada 2022.
  kostimografija Zdravka Ivandija Kirigin, asistentica kostimografije Petra Bobić, glazba Miro Manojlović, oblikovatelj svjetla Anton Modrušan, fotografija Jelena Janković, Neven Petrović, grafičko oblikovanje Ana Rako i Goran Raukar, PR i društvene mreže Andreja Jandrić
  produkcija Udruga profesionalnih plesnih umjetnika PULS, Mediteranski plesni centar
  uz potporu Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske
  zahvala Petra Glad Mažar, Tina Spahija, Ivana Pavlović, Martina Tomić, Nika Janković Disney, Nina Križan, Matea Bilosnić, Rozalija Alexander, Martina Nevistić

Piše:

Jasmina
Fučkan