Plesna scena.hr

U kuhinji (ili Ona sama bira)

9. platforma mladih koreografa, Zagreb: Kič'n'sol Nensi Lazić Ukrainczyk

• Premijerno izvedena početkom godine u Pučkom otvorenom učilištu Velika Gorica, predstava Kič'n'sol Nensi Lazić Ukrainczyk prikazana je i na Platformi mladih koreografa u okviru programa Koreomat, namijenjenog predstavljanju onih već afirmiranih koreografa. Kič'n'sol doista i potvrđuje Ukrainczyk kao sada već zreliju autoricu koja se nakon bavljenja (plesnim) tijelom i izvedbom okrenula i angažiranijim temama.
  
  Predstava nas uvodi u unutarnji svijet žena u svakodnevnom kičastom kuhinjskom okružju. Priča, kao i njezin koreografski razvoj nadahnut manipulacijom kućnih predmeta poput stolaca, mnoštva vrećica, kuhinjskoga linoleuma i kopčica, kao da je suvremena hrvatska inačica Karanfila Lucinde Childs, osim što ovdje umjesto spužvi, uvijača za kosu, bulimična prejedanja i plastičnih vrećica imamo komične situacije s ušminkanim i pomalo nespretnim protagonisticama.
  
  I Nensi Lazić Ukrainczyk slično kao i Lucinde Childs portretira kućanice u njihovu neprestanom bezizlaznom krugu ograničenom kuhinjskim prostorom. Iako je izvođačica četiri, uskoro razaznajemo kako je riječ o dvije osobe i njihovim dvojnicama. Izvode ih samouvjerene i prezentne Darija Doždor i Roberta Milevoj, te talentirane Ana Vnučec i Rebeka Kukolja-Cicmanović. Njihove kretnje izrazito su automatizirane, ujedno kontrolirane i nervozne (vrlo su česti rezovi), odvijaju se u skučenoj kinesferi, a pogled neprekidno nesigurno šeće, odražavajući intenzivan unutarnji nemir. I dok pokret odražava fizičku ograničenost tijela unutar četiri zida, pojava dvojnice odraz je slobodna duha i kreativnosti, drugačijih mogućnosti kuhinje.
  
  Podvojenost i u odnosu dva lika osim u karakteru naglašava se i paralelnom montažom, odnosno istovremeno prikazujući radnje oba para, koje se neprestano ponavljaju i izvrću, kulminirajući pretvaranjem kućanica u pomalo lude vampirice.
  
  Kraj otkriva sadržaj mnogobrojnih vrećica, kutije kuhinjske soli, cvijeće i bebu, koje izvođačice u slow-motionu razmjenjuju kao na tvorničkoj traci, ukazujući na vezanost žene uz kuhinju i djecu koja uvijek nekako počinje s buketom cvijeća. Ipak, sol je ujedno i simbol, onaj transformacije, pročišćenja i plodnosti, pa Kič'n'sol ne treba gledati kao sarkastičnu kritiku ženskih uloga, već kao zanimljiv prikaz tjelesnih i duševnih transformacija i reakcija na žensku svakodnevicu, koju žena na kraju i sama može birati.
  
  © Jelena Mihelčić, KULISA.eu, 15. listopada 2008.

Piše:

Jelena
Mihelčić