Plesna scena.hr

Intenzivno instrospektivno iskustvo

Umjetnička organizacija 21:21, Zagreb, i Zagrebački plesni centar: Caroling, autorica Petra Hrašćanec

• 
  
  Odigrana uoči prve adventske nedjelje, predstava Caroling Petre Hrašćanec donosi toplo i ispunjavajuće iskustvo i premda u svom rezultatu doista predstavlja inovativnu formu priklonjenu tradiciji koledanja, ipak je, kao što se od autorice uostalom i očekuje, riječ o drugačijem čitanju ženske tjelesnosti i na uobičajeno sažeti, lirično-organički način o afirmaciji slobode. Za Petru Hrašćanec je tijelo područje istraživanja čulnosti, individualnosti i društvenih režima povezivanja, koji su ovdje uvedeni formom kvarteta, ujedno analognom broju svijeća na adventskom vijencu odnosno simbolici nade, mira, ljubavi i radosti.
  
  Temeljna radnja izvedbe jest vokalizacija, pri čemu se ne interpretiraju tradicijski koledarski hitovi nego autorske skladbe Gorana Tudora i Lea Beslaća na riječi Jelene Miholjević, koje verbalno izražavaju slikovitost božićne idile, no i zamor blagdanske svakodnevice. Motivi čizmica, snijega, svijeća i zvončić vile suodnose se sa zahtjevima kućanskih poslova, pripremom hrane i pranjem kose. Odnosi proizašli iz vokalnih struktura čine kulisu za koreografske obrasce kvarteta. U ovom zahtjevnom zadatku koji se približava svojevrsnom eksperimentalnom mjuziklu zasnovanom na strukturalnoj gradnji tona i višeglasja, sudjeluju četiri mlade plesačice Anika Cetina, Ema Kani, Valentina Miloš i Margareta Sinković. U tekstu pratećeg informativnog letka predstava je predočena vrlo osobno postavljenom optikom dramaturginje i spisateljice Jasne Žmak s izraženim naglaskom na ambijentalnosti horora u kojoj žene i njihova tijela permanentno stanuju, oblikovana konstantnom napetošću.
  
  Prisustvovati predstavama Petre Hrašćanec za mene se dosad pokazalo kao intenzivno introspektivno iskustvo, u kojemu se riskira i ogoljuje bez srama i nakon koje se osjećam poput vrtoglavog relija u kojemu je logika pogonjena snagom smione mašte, mnogo puta na kocki, ali uvijek nepogrešivo pobjeđuje. Riječ je o zahtjevnoj autorici iskonski odanoj neverbalnoj domeni razumijevanja i komuniciranja, koja računa na publiku kao suradnike u koračanju kroz znakovnu organizaciju svojih izvedbi. Kao što je poznato, karakteristična poveznica između svakodnevice i suvremenih umjetničkih izvedbi je upravo u znakovnoj, a ne čisto vizualnoj organizaciji. Na sreću, ova ishodišna srodnost suglasna je s jednostavnošću produkcije na hrvatski način, a iz prilagodbe skromnim uvjetima rada Petra Hrašćanec također izvodi motivaciju za stilski govor blizak umjetničkoj praksi arte povera. Zalaže se za istinitost konstrukcije, na svaki način bježi od iluzornosti, cijeni teksturno bogatstvo i strukturalnu jednostavnost. Rekviziti nisu tek stvari, nego znakovi koji se iz scene u scenu preodijevaju u nova značenja.
  
  Zaodjevenost tijela drugo je pitanje. U tijelu se prije svega stanuje, ujedno samuje. Ono najranjivije je skriveno – meka tkiva i sluznice duboko su pod kožom, koža je omotana odjećom. Na tome tragu treba razmatati palimpsest mogućih značenja upisan u tijela izvođačica obložena dugim haljinama od filca, u kretnjama nerijetko modeliranih u konusne oblike poput teških plastova. Habit ili uniforma, manje je važno; riječ je o unificirajućem znaku bez anatomskih obilježja. Stroga konstrukcija naglašenih šavova – tako izgleda krletka, odnosno njih četiri iz kojih u brzini izranja zrak, odzvanjaju pronađeni tonovi i dinamički se formira i izgrađuje zvučni strukturalni ambijent unisonog zajedništva. U duhu došašća žensko je tijelo u središtu, iz njegova središta rađa se zvuk. Teksturno bogatstvo uvedenih motiva raspisano je na tijelu majke svih tjelesnih tema – temi rođenja, vokalizacijom koja se izvodi iz tehnike ubrzanog plitkog disanja pri olakšanju trudova. Protagonistice solidarno pomažu jedna drugoj simboličnim polaganjem ruku na trbuh u oslobađanju putova prema dubokom i zdjeličnom disanju, u međusobnom učenju muziciranja tijelom i tonskom usuglašavanju. Unatoč ambiciozno postavljenom izvedbenom okviru s osloncem na strukturu glasovnog tonskog izraza i pokreta, četiri plesačice izrazito suvereno i uvjerljivo nastupaju i kao vokalistice, stvarajući ozračje lirske meditacije i sakralnosti.
  
  Dok ih gledam kako se kreću i odjekuju, šireći vibracije prostorom, sive zvončić vile svojim transformacijama dobacuju mi brojne evokacije, od nepodnošljive studeni kojom snježna noć upokojuje djevojčicu sa šibicama do stare majke koja se u Striborovoj šumi odriče sve sreće ovoga svijeta za ljubav svoga sina. Ove zvončić vile u čas postaju i androgine poput vrckavih Domaćih. No najvažnije u Carolingu jest ishođenje poruke o složenoj slobodi ženskog tijela, zahvaćene, u nedostatku obimnijeg izraza, širokokutnom optikom. Nakon izbavljenja iz haljina-ogrtača plesačice se razdragano prevrću, živo pokretljivih i prije svega vidljivih tijela, a prostor se nastavlja nabirati dahom, nematerijalnom dinamikom i zvučnim volumenom njihovih glasova. Prema Nietzscheu iz glazbe je rođena tragedija, a Petra Hrašćanec u duhu nade, mira, ljubavi i radosti suprotstavlja tezu da se iz glazbene prirode ženskih tijela rađa smijeh.
  
  © Jasmina Fučkan, PLESNA SCENA.hr, 2. siječnja 2023
  
  Caroling
  autorica Petra Hrašćanec
  u suradnji s izvođačicama: Anika Cetina, Ema Kani, Valentina Miloš, Margareta Sinković
  premijera 25. studenoga 2022.
  skladatelji Goran Tudor i Leo Beslać, aranžmani pjesama Leo Beslać, suradnica za glas Lana Hosni, tekstovi pjesama Jelena Miholjević, scenografija i kostimi Zdravka Ivandija Kirigin, asistentica za kostime Petra Bobić, dizajn svjetla Bojan Gagić, vizual i dizajn plakata i programa Danijel Žeželj, fotografkinja Nina Đurđević, video dokumentacija Josip Visković, PR Ivana Sansević, producentica Petra Begović
  produkcija Umjetnička organizacija 21:21 i Zagrebački plesni centar

Piše:

Jasmina
Fučkan