Plesna scena.hr

U nepretencioznom ozračju osobnog eksperimenta

UPUH, Zagreb: Odjek, autorica Margareta Sinković

• 
  
  Margareta Sinković ove se zimske sezone na sceni ZPC-a već istaknula plesnim nastupom u izvođački dojmljivoj, vokalno-plesnoj predstavi Caroling autorice Petre Hrašćanec, a aktualna premijera solo formata Odjek njezin je samostalni autorski rad, iniciran još tijekom studija i prikazan na zadarskom festivalu Monoplay u lipnju 2021. Koincidencija ili za ovu plesnu umjetnicu prirodni slijed praćenja osobnih inklinacija, i Caroling i Odjek, unatoč razlikama koje nisu zanemarive, u osnovi se bave tjelesnom naravi zvuka, odnosima ritmike i gestualnosti. Uvodni tekst u informativnom letku govori o motivacijama autorice koje proizlaze „iz želje za uspostavljanjem specifična izvođačkog odnosa s glazbom te iz želje za istraživanjem auditivnog aspekta plesačkog tijela.“
  
  Scenska kutija preinačena je u korist integriranja publike s događajem, sažimanja životnih komponenti – autorice i publike – u jedinstveni auditorij. Sve započinje oduženim pripremanjem tehničke aparature, razvlačenjem kablova i prikopčavanjem na određene točke podija, poput medicinskog elektrokardiograma (EKG) pri čijem uključivanju / isključivanju zvučnik reagira gromkim odazivanjem. Slobodno raspršeni po sceni poput scenskih rekvizita, gledatelji sjede na jastučićima, izvođačica svoje kretanje organizira u odnosu s njihovim individualnim, osobnim kinesferama. Scenska instalacija u duhu tableau vivant objedinjuje nijemost gledatelja i nijemost izvođačkog tijela u eksplicitnom komunikacijskom odnosu, u dijeljenju zajedničkog zvučnog okoliša (Elizabeta Marjanović, klavir). Vanjska povezanost nasumičnih partnera nalik brojnim, svakodnevnim, scenski neuokvirenim događajima (poput zajedničkog boravka u dućanu, čekaonici, postaji ili dizalu) zadobiva oblik kroz ritmičnost glazbe, koja podjednako obuzima prostor i sva izložena tijela.
  
  Dramaturška cjelina je diptih, sastavljen od dva glazbena stavka koji se razlikuju u dinamici i tempu, pri čemu je prvi umjereniji i smireno uljuljkujući, a drugi energičan i brz. Stišanom formalnom govoru koreografije i naglascima na detaljima i pomacima unutar istaknute monolitnosti svoje osobne kinesfere, koju donosi i odnosi kroz inzularne prostore gledatelja, plesna umjetnica prilagođava i zvukove koji nastaju trenjem o površine podova i zidova. Zvučni intenzitet koraka, disanje, mekani šumovi pamučne odjeće, vrlo načelno korespondiraju s dinamikom glazbe u svakom stavku. Plesni vokabular odlikuje se svojevrsnom skulpturalnošću, svojstvom da se kroz različite razine vertikalnosti unutar jasnog poštivanja osi kinesfere, nijansiraju dinamički prijelazi pokreta s jedne strane na drugu, poput naglašavanja protjecanja vala kroz tijelo. Možda je zbog izraženog principa oblikovanja pokreta iz unutrašnjeg odjekivanja glazbenih strujanja i alternacija između snažnih i mekanih prijelaza formiranih u detaljima tijela (a ne scene) što u formalnom smislu pridonosi određenoj nezamjetljivosti na većim relacijama, donesena odluka o uvođenju gledatelja na podij. Ta odluka pozitivno je pridonijela perceptualnom obogaćivanju, a efektno je i zaključena u završnoj sceni suočavanja plesačice s četvrtim zidom, ili izlaskom iz crnog tunela scenskog zbivanja u kojemu smo se susreli. U nepretencioznom ozračju osobno iskazanog eksperimenta i s preciznim osloncem stvaralačkog istraživanja u području sipke materijalnosti susreta tjelesnosti i zvuka, ova se otjelovljena protagonistica naše svakodnevice, okrenutih leđa svojim aktualnim gledateljima, na kraju okreće slijepom gledalištu nekih novih scenskih mogućnosti.
  
  Izvedba predočena na razini demonstracije teme, podastire materijal na kojemu se i s kojim se može i nadalje razigravati, posebice u pogledu nijansiranja zvučnosti tjelesnog instrumenta u dodiru s podlogama kao i u još minucioznijem poniranju u detalje, od mišića prema živcima. Kao plesačica, Margareta Sinković istaknula se i nastupom u skupnoj izvedbi preddiplomskog rada na studiju izvedbenog smjera zagrebačke ADU pod naslovom Repertoarni projekt – povijesno naslijeđe Milane Broš i KASP-a (mentorice Jasmina Zagrajski Vukelić i Maja Đurinović). U svojim kretnjama nosi znak kompleksnosti, neke još ne posve izrečene kombinacije izvedbenog poleta i smirene usmjerenosti, a ovim radom nagovijestila je sposobnost artikulacije kao i dopunjujuću sklonost prepuštanja izvedbenoj struji trenutka. Predstoji joj brušenje umijeća balansiranja između tih proturječnih tendencija što nije nimalo laka zadaća, jer se brusi na dugometražnim prugama autorske izdržljivosti.
  
  © Jasmina Fučkan, PLESNA SCENA.hr, 1. ožujka 2023.
  (Tekst se odnosi na izvedbu od 4. veljače 2023.)
  
  Odjek
  koreografija i izvedba Margareta Sinković
  glazba Elizabeta Marjanović, dramaturgija Luka Bosanac, oblikovanje svjetla Ema Kani, fotografija Eva Šustar, vizualna rješenja Studio za umjetnost i dizajn Nikola Sinković
  produkcija UPUH; koprodukcija ZPC
  Projekt je ostvaren u okviru ZPC-ova razvojno-produkcijskog programa Koreospektar 2023.

Piše:

Jasmina
Fučkan