Plesna scena.hr

Spektar mogućnosti i brojnost opcija

UPUH, Zagreb: Slučajni izbor, kor. Marija Dujmić u suradnji s Nikom Špekuljuk i Martinom Terzić

• Ove veljače u programu Koreospektra ZPC-a, Slučajni izbor druga je premijera (pored Odjeka Margarete Sinković), koja propituje formate okvira umjetno i ad hoc stvorene zajednice sačinjene od kreatora, izvođača i gledatelja. Analogija između pretpostavke o aktivnom sudjelovanju publike u realizaciji otvorenog djela i pretpostavke inkluzije u kreiranju društvenih modaliteta, je u demokratičnosti. Poznato je, demokratičnost kao kulturalna vrijednost u osnovi proizvodi neprekidnu društvenu licitaciju o kolektivnim identitetima te upravo u kontekstu takvih licitacijskih događaja i Slučajni izbor nalazi svoju temu, razlog i svrhu. Predstava radi s tehničkim uvjetima društveno-tehnološkog ustroja kolektiviteta, zarezujući u procese odlučivanja u umjetničkom radu; ukazuje na spektar mogućnosti i razlaže brojnost opcija.
  
  Poput priče s više mogućih tijekova radnje i mnogostrukih završetaka, šest izvedbenih činova ove predstave otvaraju se slijedom glasanja i donošenja odluka publike. Kontakt s gledateljima autorica / moderatorica (Marija Dujmić) ostvaruje preko sučelja, projekcijskog platna s anketnim pitanjima, a publika slijedeći upute tjelesnom signalizacijom iskazuje stavove. U korelaciji s odgovorima izglasanima parlamentarnim pravom većine, otvaraju se kôdovi različitih algoritamskih kombinacija, sačinjenih od znakova za izvedbeni zadatak, svjetlo i glazbu. Premda pravo izbora kôda imaju isključivo oni odabrani autorskom odlukom, taj se izbor temelji na poziciji sjedala u gledalištu, možda svojevoljnom odabiru gledatelja, možda tek proizvoljnim ishodom okolnosti.
  
  U svakoj izvedbi postavke rasporeda odabranih sjedala u publici se mijenjaju, a drže se u tajnosti pred svim potencijalnim gledateljima, čak i kada su u službi publike suradnici na projektu. Putem pisane poruke, koja je uz lampicu potajice uručena manjem broju gledatelja, moguće je (pod usko ograničenim uvjetima), upravljanje svjetlosnim signalom i ostvarivanja interaktivnog kontakta s plesačicama, koje su na svjetlosnu uputu reagirale modifikacijama plesnog materijala. Ovoj je grupi gledatelja naglašena važnost njihovog osobnog izbora o uključivanju u izvedbu. Uspostavljena je time i taksonomija sudionika na polju umjetničke izvedbe te raslojene identitetske uloge – promatrači, suigrači i sukreatori; neki su uvjetni naručitelji, neki recipijenti.
  
  Zaslugom odluka odabranih gledatelja, premijerna izvedba je proizašla iz kôdova različitih očitovanja: „Odluka o tome gdje ću sjesti je moja odluka“; „Odluke donosim racionalno“; „Slučajnost jest događaj koji se događa bez razloga da bude prepoznatljiv“; „Dolazak na ovu predstavu je moj izbor“; „Sudjelovanje publike u predstavi smatram zabavnim“; „Nakon donošenja odluke preispitujem svoje izbore“. Posljednje pitanje „Jeste li razumjeli?“ dvojako je; tiče se razumijevanja odgledane cjeline kao i razumijevanja udjela slučajnosti u pitanjima odgovornosti. Pozicionirana s druge strane bezinteresnog doživljavanja flowa, ova izvedba uprizoruje i razigrava odnose moći. Isticanjem „izabiranja, prepuštanja odluke nekom drugom, odlučivanja umjesto/za nekoga, dijeljenje odgovornosti“, razlaže vruće nijanse demokratičnosti u umjetnosti, artivizma i pitanja o anonimnosti autora i publike. Cilj je proizvesti uvjetovanje progresije, koja se u izvedbenom pogonu uobičajeno podrazumijeva ili očekuje.
  
  Izvedbeno svaki zadatak predstavlja varijaciju teme koju, prema riječima jedne od autorica Marije Dujmić, čine numeričke kombinacije pokreta, dok su modifikacije plesnog vokabulara određene intervencijama iz publike. Glazba oblikovana kao atmosferični soundscape (Ana Stanković i Aleksandar Stanković), u idućim izvedbama mogla bi preuzeti i neku drugu ulogu u skladu s algoritamskom konstelacijom generiranja novih kombinacija. Kolektivno proizvedena forma premijerne izvedbe u svom razlomljenom sastavu je niz isječaka s izrazitijim razlikama u svjetlosnoj definiciji prostora, rasporeda sola i dueta. Svjetlosni kontrasti sabijeni u rešetku u jednom trenutku dočaravaju kavez, u drugom svjetlost rastavljena u zasebne staze dijeli dva izolirana svijeta, u idućoj slici nekoliko otoka različitih veličina izvire iz mora tmine. Kostimografija u stilu cyber-minimalizma nadopunjava teritorijalnu tjeskobu tehnološke pustoši, zahvaljujući njoj pojačana je i vizualna usporedba plesačica (Nika Špekuljuk i Martina Terzić) s digitalnim avatarima, kojima nalikuju zbog jednostavnosti koreografije u kojoj se ističu elementi suhe, distancirane ekspresije i matematički precizna ritmika, predominantno kratkih, brzih i ispresijecanih pokreta.
  
  Vrijednost ovog rada je u njegovom odredbenom karakteru, što se izravno smješta u splet odnosa na kompliciranom sjecištu područja umjetnosti, kulture i zabave i time potiče na razmišljanje dalekosežnijeg obima. Sintagme i pojmovi kojima se zarađuju bodovi u financijskim valorizacijama ciljeva i svrhe projekata kao što su kulturne potrebe zajednice, razvoj publike ili inkluzivnost, postavljaju pitanje kako publiku smjestiti u djelo, izvedbu, projekt i dodijeliti joj protagonističku ulogu. Uprizorenje moderirano sukladno očekivanjima publike proizašlo iz ove nakane, otvara uvid u tradicionalno naslijeđe te ideje, koja suvereno stanuje već i u znamenitom renesansnom portretu urbinskog vojvode da Montefeltra (gdje je smještaj lika u format određen upravo preferencijom naručitelja). S jedne stane zvoni pitanje na što se točno odnosi pretpostavka o autentičnoj kulturnoj potrebi pojedinaca, s druge se javlja potreba za razlikovanjem između kulture i umjetnosti. Jer ako u točki dodira ili susreta s umjetničkom nakanom, od preferencija publike izgradimo privilegirano, neotkriveno odredište, što od nakane preostaje?
  
  (Na mom osobnom korisničkom sučelju (nejake) ljudske inteligencije uključuje se dijaloški okvir s automatskim ispisom teksta: Korisnici suvremenih umjetničkih uslužnih djelatnosti ujedno su naručitelji opcija slobodne umjetničke kombinatorike, pri čemu majstori suvremenog umjetničkog obrta ne moraju nužno razmišljati o cjelovitom djelu, nego imaju slobodu fleksibilnijeg koncipiranja cjeline, primjerice u serijama te im preostaje pripremiti komponibilne samplove koji se prema individualnim potrebama naručitelja mogu povezati u odgovarajuću, individualiziranu cjelinu. Slična je bila praksa putujućih bidermajerskih portretista, koji su se prije dvjestotinjak godina, nerijetko koristili unaprijed pripremljenim predlošcima poprsja i zatim po zaprimljenim narudžbama dotjerivali detalje i doslikavali lica. Portretima su naručitelji opremali interijere primaćih salona. Do danas su se promijenila društvena očekivanja od umjetničke prakse reprezentacije te je vizualna komponenta bitno manje važna od totalnog tjelesnog, perceptualno-emocionalnog doživljaja. Stoga u suvremenom umjetničkom obrtu bilježimo još jednu promjenu. Od dekorativnih umjetnosti ipak su popularnije zabavne umjetnosti, poput tematskih parkova i Disneylanda.)
  
  Vjerojatno će nadalje u generiranju umjetničkih proizvoda i iskustava poput primjerice bastardne manifestacije Monet's Garden Immersive Exhibition Experience, u sve snažnijem timskom zagrljaju zajedno sudjelovati ljudska i umjetna inteligencija. No priklanjam se konstataciji da su očekivanja i potrebe koje ljudi gaje za umjetnost prvenstveno odraz nasušne aktivnosti prvenstveno ljudskog duha – refleksivne aktivnosti samosvijesti.

  © Jasmina Fučkan, PLESNA SCENA.hr, 13. ožujka 2023.
  (Tekst se odnosi na izvedbu od 25. veljače 2023.)
  
  Slučajni izbor
  ideja i razrada koncepta Marija Dujmić i Nika Špekuljuk
  koreografija Marija Dujmić u suradnji s Nikom Špekuljuk i Martinom Terzić
  izvedba: Nika Špekuljuk, Martina Terzić i Marija Dujmić
  Glazba Ana Stanković i Aleksandar Stanković
  scenografija Ivan Lutter i Ana Elez, kostimi Ana Elez i Helena Zelenika, dizajn svjetla Ema Kani, oblikovanje plakata i vizuala Ivan Lutter, fotografija Kristina Vrdoljak, trailer Neven Petrović
  produkcija UPUH; koprodukcija ZPC
  Projekt je ostvaren u okviru ZPC-ova razvojno-produkcijskog programa Koreospektar 2023.

Piše:

Jasmina
Fučkan