Plesna scena.hr

Pirovanje svedeno na rascijepljenu osamljenost

Salto animato, kor. Filipa Bavčević, Nastasja Štefanić, Jovana Zelenović

• 
  
  Plesna predstava podnaslova „opera za tijelo u pet činova“ literarni predložak nalazi u Beaumarchaisovom tekstu Ludi dan ili Figarov pir, inspiraciju u liku „Figara i njegovim unutarnjim previranjima koja u krajnjoj konsekvenciji vode prema cijepanju lika na dva entiteta, ne čineći više nužno cjelinu“, a svoj zadatak vidi kao propitivanje „bez kojih sastavnih elemenata opera buffa ne može, a potom i rekombinacijom tih elemenata graditi vlastitu izvedbenu građu“. Duhom rokokoa i 18. stoljeća odišu kostimi (Dalibor Šakić) i make-up dizajn. Kreativno, a jednostavno osmišljena reinterpretacija povijesnih kostima s bogato teksturiranom tkaninom romantične zavodljivosti stvara likove posve nalik galantnim figurinama proizašlima primjerice iz manufakture porculana u Meissenu. Od povijesnih referenci tu je i uzgred umetnuta gesta jedenja kolača, asocijacija na bezbrižnu slobodoumnost, dekadenciju i nedostatak osjećaja za realitet, za poljuljanu hijerarhiju klasnih odnosa i slijed revolucionarnih zbivanja. No budući da se ta gesta pojavljuje kasnije, kao jedan od završnih znakova, Figarovo se pirovanje većinom svodi na podosta apstraktnu rascijepljenu osamljenost i rad s tenzičnom disonancom označenom blizanačkom pojavom plesnog para (Filipa Bavčević i Jovana Zelenović), koji se uzajamno sinkronizira, posustaje i pripaja u slagalicu sastavljenu od gegova i akrobatskih elemenata.
  
  Jedna od relacija koja se vjerojatno propituje, po svoj prilici jest usklađenost ili međuzavisnost odnosa glazbe i kretanja. Kroz izvedbu se provlači isprekidanost ritmičnog tijeka naglim zastojima, udaljavanjima, distorzijom i zamućenjem melodije. Zvuk nestajući otvara nelagodu tišine koju plesačice ne uspijevaju olako razriješiti, jer ona guta prostor, gube se smjerovi te ih pritišće uza zid, dokidajući igru. Tako je pored radnje istaknuto i međuvrijeme, a pored dviju plesačica uvedena je i treća partnerica (Nastasja Štefanić, ujedno autorica koncepta uz Filipu Bavčević), koja poput ne odviše zanesene hostese, sjedi promatrajući i po potrebi podiže natpise s oznakama činova te nasumično ispisuje replike poput: „Da su nebesa htjela bio bih sin kakvog kneza“; „Treba vremena“; „To je svadbeni znak“; „Ne izgledaš baš kao da ti se pjeva“; „Zar se i u tome nešto krije“”). U predstavi se ne govori, nego jedu kolači.
  
  Fizička izvedba u najboljim trenucima donosi lakoću i nježnost, hitrim preklopima cijelog tijela modeliraju se skicozne preobrazbe poput onih u origami tehnici. Nazivi činova (Figaro giocoso, Ad libitum, Distinto, Con tutta la forza i Scherzo per due) pozivaju se na psihološku karakterizaciju, no sistemski niz uvedenih zastoja daje dosta prostora doživljaju potisnutih energija, koje bi mogle biti zanimljivim faktorom očuđenja ove slavne teme, da se vođene idejom sretnog završetka ne razrješuju na odveć deklamacijski način. Riječ je o trenutku kada odbacivanjem kostima, progovore natpisi s majica („Prva bračna noć”; „Znanost tvorca je znanost borca”, „Odbacujemo žalost”).
  
  Ova ambiciozno zamišljena predstava proizašla iz dijaloga s dva genijalna autora, premijerno je prikazana u ZPC-u prije nepunu godinu dana. S obzirom na namjeru rastvaranja predrevolucionarnog klasika, čija književna i glazbeno-scenska svježina ne isparava, a društvena aktualnost ne zamire niti nakon više stoljeća, vrijedilo bi u oblikovanje te namjere uložiti dodatne napore, kako bi predstava kroz buduća uprizorenja mogla još rasti.
  
  © Jasmina Fučkan, PLESNA SCENA.hr, 16. ožujka 2023.
  (Tekst se odnosi na izvedbu od 28. veljače 2023.)
  
  Salto animato
  ideja i koncept Filipa Bavčević i Nastasja Štefanić
  koreografija i izvedba: Filipa Bavčević, Nastasja Štefanić, Jovana Zelenović
  dramaturška potpora Nikolina Rafaj, glazba Hrvoje Nikšić, Nastasja Štefanić, oblikovanje svjetla Marino Frankola, kostimografija Dalibor Šakić, grafičko oblikovanje Dinko Uglešić, fotografija i video Neven Petrović, produkcija Tena Bošnjaković, koprodukcija Zagrebački plesni centar
  Projekt je nastao u suradnji s Udrugom plesnih umjetnika Hrvatske (UPUH), a financiraju ga Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Grad Zagreb.

Piše:

Jasmina
Fučkan