Plesna scena.hr

Ceremonija uvrnutog slavlja

Tricycle Trauma, Zagreb: U prazno

• 
  
  Najavljena kao „predstava nihilističkog cirkusa, drama o uzaludnosti, strahu, očaju, nestajanju“, U prazno nipošto nije prazna, još manje uzaludna, a unatoč doslovnom mraku u kojemu tinja – nije niti mračna. Prilazi temi cirkusa s tamne strane igre, ne podilazi publici i nije površno zabavna. Iz točke u točku gradi estetiku obloženu hladnim dahom intelektualne racionalizacije, čiju odmjerenost naglašava i ugođaj psihičke posustalosti i stoičkog pomirenja s uzaludnošću. Posvećena entropiji, neminovnosti dezintegracije i razlaganja društvenog i individualnog ljudskog tkiva, izvedba kroz vođenu naraciju poprima konstruktivnu, ceremonijalnu snagu uvrnutog slavlja na temu neuhvatljivosti svemira ili smisla. Ovdje se međutim slavi cijepanje čestica kolektivne tjeskobe u duhu matematičko-filozofske poetike. Svemir je poput Hilbertova hotela u kojemu gostujemo, sobe se pune kako gosti dolaze, s dolaskom novih i d/Drugih neminovna su stalna premještanja iz jedne u drugu. Ionako svi koji dođu, na kraju otkažu svoje sobe. Praznina kao i teško podnošljiva konfrontacija s nestajanjem time zadobivaju osebujnu slikovitost u kojoj se konačnost utapa u neosvojivom beskraju beskonačnosti.
  
  Beskonačnost je skup točaka, stoga i koncept Cantorovog skupa (prema matematičaru Georgu Cantoru) uskače kao argument metode segmentiranja prostora na svjetlosne ćelije, bljeskove koji naizmjence niču na raznim stranama dvorane. To pokreće gledatelje da se osvrću i traže nagovještaje novih scena i iza svojih leđa. Kao što je karakteristično za praksu novog cirkusa, demonstracije različitih vještina poput pantomime, trapeza i plesa na svili i žongliranja noževima isprepliću se s elaboracijama enigmatičnosti prostora („Ne znaš što je iza tebe...Nikad ne znaš što je ispod.“), igrom dvojnika, prijelazom kroz zrcalo i zakuhalom gužvom u vakumu praznine. Sve se zbiva uz dinamično razigravanje iščekivanja, napetosti i stalne efekte iznenađenja.
  
  Provodni je motiv lik dezorijentiranog šetača i stanara praznine, kojeg Frane Meden pantomimom utjelovljuje s rafiniranom prirodnošću, pretvarajući snop svjetla u materijalno prisutnu emocionalnu komoru topline i tjeskobe, čežnje i nepokretnosti. Žilave i nježne Nikolina Komljenović i Lidija Kraljić plesom na svili i Ivana Pedljo na trapezu unose dinamiku vrtoglavice, bojazni i nepostojanosti, a posebnu, fizički bolnu tenziju donosi narator Jasmin Dasović, kada u pratnji svog afektivno neutralnog, bezinteresnog tona glasa, iznenada započinje žonglirati noževima. Glazba sastavljena od heterogenih fragmenata u svakom trenutku precizno nadopunjava emocionalni doživljaj scena, a vrhunac predstavlja duhovita, fantomska izvedba songa Reach Out I' ll be There (1966.), koji katarzično uvezuje kolektivnu, u tom trenutku već opipljivu suosjećajnu povezanost publike i izvođača. Instrumentalizira se i u živo (bubanj, gitara), a upravo porozna glazbena tekstura, rastegnuta do pucanja slojeva u završnoj dionici daje odgovarajuću metamaterijalnu dimenziju dojmu entropijskog osipanja i gubitka forme.
  
  Pokrivač svjetlosti već na početku označen kao prva linija obrane od besmisla, u finalu se pretvara u polje idejnog obračuna s metafizičkim apetitima. Povremena nerazumljivost naracije (bilo zbog kompleksnosti matematičke teorije, bilo zbog gustoće preklapanja zvukova) nije slabost – nekako se konceptualno uklapa u izmicanje praznine i njenu nedokučivost. U međuvremenu, i ljubav u ovoj predstavi nalazi svoje osobito mjesto, skriveno, u mraku i negdje iza leđa, iza vrata koja tek treba otvoriti. U svakom slučaju U prazno kolektiva Tricycle Trauma je predstava koja sabotira malodušnost. Konceptualno oslonjena na matematičke čarolije beskonačnog svemira, pomalo nalik zakuhalom zanosu kakvog u strastvenih vjernika pobuđuje bogoslužje posvećeno susretu s Kristom, ona na zdrav način provjetrava ustajale vode svakidašnje uzaludnosti i daje vjetar u leđa nastavku putovanja.
  
  © Jasmina Fučkan, PLESNA SCENA.hr, 9. svibnja 2023.
  (Tekst se odnosi na izvedbu od 4. svibnja 2023. u Pogonu Jedinstvo, Zagreb)
  
  U prazno
  izvode: Jasmin Dasović, Frane Meden, Ivana Pedljo, Nikolina Komljenović, Lidija Kraljić, Maxime Weinmann
  dizajn zvuka i svjetla Jasmin Dasović, scenografija i video Maxime Weinmann, vizuali Lovro Škiljić, kostimografija Karmen Perković, fotografije Dario Radović
  Predstavu su podržali Pogon u sklopu programa Pogonator, Gradski ured za kulturu, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Zaklada Kultura nova.

Piše:

Jasmina
Fučkan