Plesna scena.hr

Plesna zaraženost ili začaranost

29. Zadarsko kazališno ljeto: Zadarski plesni ansambl, HNK Zadar, 1518., kor. Matea Bilosnić

• 
  
  Predstava 1518. nadahnuta je događajem zabilježenim u povijesnim izvorima i različitim dokumentima kada je jedna žena započela „bezrazložno“ i nezaustavljivo plesanje na jednoj ulici u Strasbourgu te joj se postupno pridružilo i nekoliko stotina drugih „plesača“, mahom žena pri čemu su mnogi plesali do iznemoglosti, a neki i do konačne smrti, sveukupno oko dva mjeseca. Unatoč različitim zapisima i pokušajima tumačenja taj povijesni događaj do danas nije jasnije proučen niti razjašnjen te je ostao svojevrsna povijesna enigma, neka vrsta misterija ili upamćen, kako se katkada popularno naziva, kao svojevrsna „plesna kuga“.
  
  Koreografkinja Matea Bilosnić u suradnji sa članicama ansambla: Patricijom Gospić, Bernardom Klarin, Natašom Kusturom, Marijom Pehar, Korinom Oltran i Gendis Putri Kartini uzima navedeni događaj kao svojevrsnu nadahnuće, odnosno tretira ga kao predložak za izgradnju energičnih i dinamičnih te brzo izmjenjujućih koreografskih slika u nekom neodređenom vremenu-prostoru upadljivije bližem našem vremenu s obzirom na dosta neutralan i ležeran izbor kostima koji podcrtava svakodnevnost običnog odijevanja. Predstava se odigrava na ogoljenoj, praznoj pozornici s tek povremenim promjenama svjetla i uz intenzivno prisustvo elektroničke glazbe (autor Stefan Košević) kao jedinog „vanjskog čimbenika“ koji daje dodatni, a ponekad i osnovni pokretački impuls „zaraženim“ plesnim tijelima koja od samoga početka jasno demonstriraju osnovne postavke nezaustavljivosti i neprekidnosti kretanja odnosno plesanja prenoseći na publiku samosvojnu deliričnost, zanos i agonalnost iscrpljujućeg plesanja, ali i njegovu oslobađajuću moć.
  
  Koreografija se tako gradi na gradaciji intenziteta; kada dođe do potpunog iscrpljivanja, slijedi ponovni proces ispočetka. Predstava je u tom smislu prvenstveno tjelesno intenzivna i iznimno omamljujuća, kako za same izvođačice tako i za publiku koja je već od početka doslovno „usisana“ u neprestano vrtložno i uvijajuće gibanje šest snažnih izvođačica koje spretno balansiraju između određene kontrole, preciznosti i svjesnosti pokreta i ekstatičnog prepuštanja brzo izmjenjujućoj dinamici individualnih dionica i kolektivne igre i suigre pokreta i dodira, bez gotovo ikakvog ozbiljnijeg predaha. Na taj se način predstavlja ili iskazuje određeni dualitet kontrastnih ili antonimičnih polova ili stanja: pojedinac-grupa, mirovanje-kretanje, umor-ekstaza i slično pri čemu u drugom dijelu predstave i prema njezinu kraju uz pokret naglašeni obrazac preuzima i dah odnosno njegovo „pulsiranje“ kojega plesačice slobodno ispuštaju poigravajući se i njegovim ritmičko-zvukovnim kapacitetima i odrednicama. Atmosferičnosti izvedbe bitno pridonosi i stalno prisutna glazba koja osim ritmičko-melodijskih obrazaca posreduje i određene varijacije prepoznatljivih zvukova kiše, grmljavine ili zvona koja tako povremeno asocijativno dočaravaju, između ostaloga, i reminiscencije na izvorno događanje ove neobične plesne zaraženosti ili začaranosti. S druge strane, stalna prisutnost glazbe kojoj se izvođačice moraju u određenoj mjeri iznova prilagođavati povremeno djeluje samo kao izvana nakalemljeni dodatak.
  
  U konačnici, predstava zahvaljujući iznimnom naporu i vještini izvođačica ostavlja snažan dojam i pokreće niz asocijativnih pitanja, no prvenstveno postavlja odnosno predstavlja sam ples ili vjerojatno preciznije, frenetično iskustvo plesanja kao još jednu u nizu različitih enigmi ljudskoga postojanja. Drugim riječima, pitanje zašto plešemo ili zašto plesati ostaje ne samo važna nego i trajna preokupacija.
  
  © Ana Gospić Županović, PLESNA SCENA.hr, 21. srpnja 2023.
  
  1518.
  premijera 8. srpnja 2023.
  glazba Stefan Košević, koreografija Matea Bilosnić, oblikovanje svjetla Saša Fistrić, odabir kostima Matea Bilosnić
  izvode: Patricia Gospić, Bernarda Klarin, Nataša Kustura i Marija Pehar, Korina Oltran, Gendis Putri Kartini

Piše:

Ana
Gospić