Plesna scena.hr

Groteskne slike ogoljele ljudske duše

12. Šibenik Dance Festival, 25. – 29. srpnja 2023.: Kibbutz Contemporary Dance Company, Asylum, kor. Rami Be’er

• 
  
  Proteklog doista vrućeg ljeta Šibenski plesni festival održan je na nekoliko poznatih, atraktivnih gradskih lokacija. Organizator festivala je Plesna udruga Sjene u suorganizaciji s Javnom ustanovom Tvrđava kulture Šibenik. Program je zadržao međunarodni epitet i donio osam predstava u glavnom dijelu Festivala te dvanaest popratnih programa. Najavljen kao vrhunac ovogodišnjeg Festivala, na Tvrđavi sv. Mihovila 28. srpnja nastupio je Kibbutz Contemporary Dance Company iz Izraela, jedna od vodećih plesnih skupina na svijetu, s predstavom Asylum. Ove godine KCDC slavi veliki jubilej – pola stoljeća djelovanja, a tom izvedbom Šibenik Dance Festival pridružio se proslavi desete koncertne sezone na Tvrđavi sv. Mihovila.
  
  Umjetnički direktor KCDC-a Rami Be'er postao je na neki način njegovim zaštitnim znakom. Potječe iz obitelji koja je preživjela holokaust, i skupine koja je organizirala jedan od širom svijeta poznatih kibuca (prvi su se organizirali početkom 20. stoljeća) – društvene zajednice gdje ljudi dobrovoljno žive i rade zajednički nekonkurentnom radnom snagom preferirajući rad na zemlji i uvažavajući ravnopravnost i unutrašnju demokraciju. Tim logičnim slijedom upravo Rami Be'er nastavlja utopističku zamisao plesne zajednice – komune tj. kibuca. Zahvaljujući njegovu moćnom koreografskom izričaju, tehnički besprijekornom i fizički dominantnom, KCDC na plesnim pozornicama diljem svijeta predstavlja ponajbolje od izraelskog plesa.
  
  Na samom početku predstave, koja je održana neposredno nakon zalaska sunca na Tvrđavi Sv. Mihovila, izlazi muškarac s megafonom čiji se iritantan, prepoznatljiv zvuk javlja u nekoliko navrata kroz predstavu, i priziva situaciju kontrole, nelagode, svijeta koji je produkt beskrupuloznog sistema i koji i kad čuva, gazi ljude i poništava njihov identitet i ljudskost bez interesa za njihove emotivne preokupacije i stanja. Osobe su svedene na broj koji kroz neprekidno ponavljanje poništava identitet jedinke zarobljene u potrazi za mjestom koje bi se prepoznalo kao dom, mjestom gdje bi mogli sebe ostvariti kao osobu. Oni su lišeni osnovnih ljudskih prava, a ta predivna rasplesana gomila ljudskih bića na sceni prikazuje beskrajne tjelesne inačice stanja koje se događa danas i ovdje, u ogromnom globalnom prostoru. I ne nudi rješenje.
  
  Koreograf nastoji svaku izmjenu scene napraviti na drukčiji način. Pomno osmišljeni prijelazi kreću kroz pretapanje scena, i gotovo se i ne primijeti suptilni početak promjene u nove situacije koje se međusobno uglavnom temelje na kontrastu. Ekspresivne slike pune emocija straha i iščekivanja dinamično se nižu i gomilaju u vrtlogu događanja kroz česta bivanja cijelog ansambla na sceni, kada npr. dugo ulaze jedan po jedan, zatim isto to unatrag, kada cijelu pozornicu ograde rasplesanim tijelima ili kada svi leže nepomično kao leševi čekajući znak voditelja logora da se pokrenu. Izmjene idu od pojedinaca preko skupine, dueta koji vrlo rijetko sadrže podrške, ponovno skupine u svim mogućim formacijama. Izvedbena tijela služe kao živa scenografija gradeći bogatu mizanscenu događanju u prvom planu.
  
  Kontrast je osim u izmjenama pojedinačnih i masovnih scena prisutan i u koreografskom prikazu radnje. Dramatične situacije progonjenih i zatvorenih ljudi gdje se preispituju pojmovi identiteta, otuđenosti i potlačenosti u suprotnosti su sa brojnim gestama i pokretima u stilu show dancea koji cinično podcrtavaju egzistencijalnu problematiku i kao da se izruguju svjetskoj javnosti u stilu Boba Fossea (Al that Jazz) ili kao u mjuziklu Kosa kada se kroz ples ublažavaju strašne situacije koje se upravo događaju u svijetu. Ritmički rad kukova ili ramena lišen je erotike i pretvara plesno tijelo u repetitivni stroj koji pokušava zadržati kontekst bezazlene i zabavne svakodnevnice te opstati unatoč nelagodi u situacijama poniženja i životne opasnosti. Osim tjelesnosti snažnog i dinamičnog senzibiliteta, koreograf često koristi mimiku lica stvarajući groteskne slike ogoljele ljudske duše. Diskriminacija azilanata i dominacija čuvara sustava precizno su oslikane govorom tijela koji transparentno prikazuju nadmoć jednih ili poniznost onih drugih. Predstava kroz sudar show i jazz dancea s istinitošću tijela suvremenog plesa narativno govori o banalnostima zla kroz crni humor.
  
  Nakon niza koreografskih kompozicija koja sadržavaju sola, duete, trija, masovne scene, ostaje u sjećanju duboko upečatljiv duet muškarca i žene (negdje u središnjem dijelu predstave) koji svojom iskrenošću, neuljepšavanjem i sirovošću, svjedoči o čežnji, želji za pripadanjem, osamljenosti i nemoći, dubokim emocijama i istinskoj boli koju proživljavaju azilanti širom svijeta. Asylum je najavljen kao spektakl, no može li se spektaklom nazvati tužna priča ljudi čija su imena zamijenjena brojem koji se iritantno preko megafona ponavlja i ponavlja dok ne dopre do svake stanice mozga plesača i publike… Tehnički virtuozni i nepogrešivi, stilski čisti i precizni u pokretu, odjeveni u ispranu odjeću crno-sive nijanse svjedoče o ništavnosti i istovremeno genijalnosti ljudske jedinke koja svu bol ovoga svijeta materijalizira kroz eklektički postav sjajnih plesača (suvremeni ples, moderni balet, jazz dance i show dance te čak i elementi nacionalnih plesova).
  
  Šibenski plesni festival obilježio je svoju dvanaestu godinu postojanja. Uz brojne predstave međunarodnih i domaćih plesnih skupina, na festivalu su od samog početka prisutne i amaterske plesne grupe s brojnim mladim članovima koji odlazeći na radionice i predstave tvore zahvalno buduće tijelo plesne publike.
  
  © Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 2. studenoga 2023.
  
  Asylum 
  koreograf Rami Be’er
  umjetnički voditelj, scenograf i oblikovatelj rasvjete Rami Be’er, oblikovatelji tona Rami Be’er, Alex Claude, kostimografi Rami Be’er, Lilach Hatzbani, voditelj proba i asistent umjetničkog direktora Nitza Gombo, asistent oblikovatelja tona Eyal Dadon, video Ram Gil
  izvode: SuJeong Kim, Ilya Nikurov, Léa Bessoudo, Dvir Levi, Eden Beckerman, Nicholas Garlo, Orin Zvulun, Michal Vach, Ayala Abrams,, Luigi Civitarese, Hadar Finkelstein, Francisco Camarneiro, Francesco Cuoccio, Grace Gray Ward, Tommaso Zuchegna, Denver Scott, Antonio Serapiglio, Colette Rheude

Piše:

Sanja
Petrovski