Alter(N)acija je predstava proizašla iz habitusa izvođačice Une Štalcar Furač. Njeno tijelo je poligon propitivanja iskustva izmještenosti, gubitka središta i izviđačke disperzije volje do krajnjih mišićnih zakutaka. Majstori zena bi rekli, tijelo nije ni samo jedinstveno niti samo dvostruko, ono je oboje istovremeno. Iz te premise proizašla je zanimljiva studija decentralizirane kontrole pokreta, razjedinjenog kretanja bez dominacije glave. Una Štalcar Furač izvedbeno je snažna, istodobno tragična i duhovita. Automatski, skokoviti impulsi Nesvjesnog impulzivno putuju njezinim tijelom, podarujući mu divlju gestualnu prošaranost. Partner u igri joj je, jednako scenski izložen, Šimun Stankov koji upravlja zvukom.
Tijelo se pojavljuje u tri figurativne slike – kao lutka, kao amortizacijski jastuk i kao nestabilna montažna konstrukcija povezana zglobovima. Kada izlazi na scenu u zvučni krajolik ispunjen živahnom vrevom gradskog parka i dječjih uzvika, izvođačica nosi periku i haljinu zasićenog uzorka s kombinacijom cvjetnih motiva na crno-bijeloj podlozi; izgleda poput hibridne kombinacije karakterističnih scenskih tipova – harlekinska pojava, izgubljena djevojčica i rastrojena kućanica u istom liku. Ružičasta bob frizura zatvara lice poput kacige i podvlači dojam submisivne lutke. Zvuk se tada mijenja, radio prijemnik prenosi mutež šumova i pretapanje glazbenih tema, nikako ne uspijevajući uhvatiti jedinstvenu, odgovarajuću frekvenciju. Na pomiješanost zvukova koji udaraju kroz njezino tijelo, ona odgovara neujednačenim energetskim pogonom i brojnim izvorima tika, udara i obrata. U njoj iskri tjeskobna ritmika, streloviti uzgoni i uviranja u sebe, u pretklone. Kada izmorena padne na crveni jastuk/vreću, zvučna slika se sužava i utišava. Odjednom je tijelo zvučna kutija u kojoj bruje utonuli zvukovi. Istodobno, ona je i jastuk u kojemu sama anatomski gotovo posve nestaje. Izvedba s jastukom kao identitetskim partnerom u igri otkrivanja i skrivanja, polaganija je i umirujuća, slika prethodne površinske uzburkanosti blijedi pred tromom i masivnom mekoćom ove forme koja odiše toplinom samozagrljaja. U trećem dijelu odijeva crnu haljinu, a tijelo pokazuje novu volju za kretanjem, ali ne iz nogu nego iz ruku. Ova studija pokreta iz motivacije što bi ruke htjele, što grabe i čemu hrle, doprinosi razigravanju različitih svojevoljnosti dviju polovica tijela i montaži nestabilne statike. Poigravanje sa zglobovima i konstantno urušavanje, pomalo je nalik slaganju konstrukcije od lego kockica.
Zbog osobno postavljenog poetičkog odnosa prema izvođačici kao i zbog istaknutih simboličnih rekvizita, ovdje je očigledno nezaobilazno važno istraživanje ženskog oblika tjelesnosti. Društveno obilježeno snažnom ikoničkom semantikom, žensko tijelo u figurativnim alternacijama prolazi kroz svojevrsno fikcionalno čistilište. Prije svega izbrisana je pretpostavka o jasnoj formi. Nulto stanje senzoričke raspuštenosti omogućuje da se tijelo vidi kao materijal koji apsorbira vanjske agense, poput zvuka. Tijelo je platno na kojemu se oslikava splet brojnih, partikularnih unutrašnjih osjeta, tijelo je glina u čiju mekoću se utiskuju pomiješane frekvencije zvukova, također tijelo je i konstrukcija u koju se ugrađuje vanjski, apsorbirani materijal. Premda dramaturškoj obradi nije posvećena velika pozornost zbog čega izvedba naprasno završava, dojma sam da je sve što je bilo prioritetom umjetničke nakane ovdje ipak izraženo i to na vrlo iskren, tjelesno prisutan način. Na onaj način koji svoj simbolički smisao stvara iz skromne zainteresiranosti za živu materiju izvedbenog materijala s kojim radi.
© Jasmina Fučkan, PLESNA SCENA.hr, 27. studenoga 2023.
(Tekst se odnosi na izvedbu od 8. studenoga 2023.)
Alter(N)acija
autorica: Ksenija Zec
suautorica i izvođačica Una Štalcar Furač
glazbena izvedba Šimun Stankov, glazba Nenad Sinkauz, scena Igor Ruf, kostimi Zdravka Ivandija Kirigin, svjetlo Saša Fistrić, suradnica Una Bauer, video Matija Kralj, fotografija Nina Đurđević, vizualno rješenje plakata i programa Danijel Žeželj
Produkcija: UO 21:21 u suradnji sa Zagrebačkim plesnim centrom, 2023.