Plesna scena.hr

U torziji isprepletenih udova

Umjetnička organizacija Irida, Zadar: Susret sa samim sobom, kor. Anđela Bugarija, Kristina Lisica

• 
  
  U Društveno-kulturnom centru (DKC) Kino u Svetom Filipu i Jakovu, 22. listopada održana je premijera predstave Susret sa samim sobom čije autorstvo i koreografiju potpisuju Anđela Bugarija i Kristina Lisica, a u produkciji Umjetničke organizacije Irida. Prostor izvedbe nazvan po svojoj nekadašnjoj i sadašnjoj funkciji kino, prvi je društveno-kulturni centar sa sudioničkim modelom upravljanja kroz javno-civilno partnerstvo u ruralnom području Hrvatske. Velika prostrana izvedbena dvorana s dvjestotinjak mjesta i velikom pozornicom još nije tehnički dotjerana do kraja, ali je već ovakva, po mogućnostima korištenja prostora za plesne izvedbe, san svakog koreografa i performera. Bibinjanke Kristina Lisica i Anđela Bugarija posvetile su velik dio života plesnoj umjetnosti. U početku neformalno u Zadru kroz razne radionice i plesne stilove, da bi zatim nastavile na Odsjeku plesa Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu gdje su diplomirale prošle godine. Uz niz ostalih umjetničkih projekata i pored suvremenog plesa redovno nastupaju i u Bečkom cirkusu gdje se bave akrobatikom i plesom na svili.
  
  Kroz interdisciplinarni pristup medija plesa, filma i fotografije, koreografski tandem Bugarija – Lisica u solo izvedbi Kristine Lisice predstave Susret sa samim sobom bave se sagledavanjem, razvijanjem i korištenjem vlastitih resursa koji omogućuju ravnotežu na području mentalnog i fizičkog zdravlja koji je temelj svakodnevnog funkcioniranja pojedinca. Predstavu prati i autorska izložba fotografa Antonia Stipinovića smještena u foajeu kina. Izložba artificijelno dokumentira predstavu skicirajući i bilježeći skulpturalne manifestacije tijela (riječima autorica: „potrebna ogoljenja“), kako bi odnos plesačice sa samom sobom i predstavom – uspio.
  
  Početak predstave je samostalni video uradak Matije Lukmana koji prikazuje kretanje plesačice na neuljepšanim, ogoljelim i sablasno pustim primorskim lokacijama. Nakon filma na lijevoj strani pozornice vidimo plesačicu koja je čitav prvi dio predstave tajanstveno okrenuta leđima publici sjedeći na podu u torziji i čvoru isprepletenih udova. Pokušavajući obuhvatiti tijelo animalnom silinom, materijalizira slike amorfne mase živog organizma koji nastavlja svoj put autonomnim pulsiranjem, naizgled nepovezan sa svjesnom voljom plesačice. Tijelo svinuto fizikalnim i fiziološkim zakonitostima gospodari voljom i umom, dok svaki naredni pokret organski proizlazi iz prethodnog. Kompaktna i osmišljena cjelina prvog dijela čije je obilježje bijela boja, tj. kostim i tri trake baletnog poda koje su postavljene na tlu, u kontrastu je sa nastavkom predstave. Opsjednutost tijelom, otkrivanje i upoznavanje svakog segmenta osviještene anatomije sa samim sobom na prirodan, duboko intuitivan način, sugerira vjerodostojnu izvedbu, dok je plesačica prisutna u prostoru i vremenu, sada i ovdje. Na taj način uvlači publiku duboko u sve pore predstave i dokazuje da je fizička izvedba samo jedna razina performansa na sceni. Dubokom koncentracijom razvijaju se i realiziraju tjelesne i izvedbene ideje kroz metamorfozu tijela istovremeno gradeći začudne i žive skulpture. Fleksibilnost i sirova fizička snaga odlika su Kristine Lisice koja posvećeno pristupa svojoj tjelesnosti i čiji je živi podatni materijal tijelo, svjedok vlastitih misli i emocija koje su njegovi čuvari dok je istovremeno krhko, ranjivo i moćno.
  
  Predstava je strukturirana od tri povezana, dinamički različita dijela. Sredina predstave je most između crnog i bijelog, duhovnog i materijalnog, kada se doslovno lijeva strana vrlo introvertno koncipiranog sola, otvara i fizički, da bi preko tri pruge bijelog baletnog poda prešla na drugu stranu. Popratni video asocira na varijacije koreografskih elemenata prikazujući ih kao apstraktnu bujicu pokreta i slika. Dva videa koja prate izvedbu ponavljaju koreografske elemente iz prvog dijela i pretvaraju ih repeticijama i destrukcijom u zaseban apstraktni svijet multimedije. Treći dio predstave izveden u svečanom i sjajnom crnom kostimu, namjerno je iscjepkan i rastresen u poštovanju vertikalnosti tijela. Za razliku od prvog dijela koji je statičan i tajnovit, mogu slobodno reći duhovan, drugi dio sadrži radnje, povremeno i apsurdne, kao kada izvođačica sve tri trake baletnog poda rezignirano odvuče na jednu hrpu. Prelazak iz unutarnjeg u trivijalni svijet (u drugom i trećem dijelu) naglašeni su kostimom i svjetlom, no uz još uvijek prisutno bogatstvo saznanja o sebi i napor kako održati budnost uma i tijela u sadašnjem trenutku pod utjecajem vanjskog svijeta kojem smo izloženi. Predstava je lišena emocija i glume, tijelo i namjera su jasni i precizni. Okrenuta prema svojoj nutrini odakle se nadzire kompleksnost unutrašnjeg života i tjelesnih manifestacija, tek na samom kraju predstave, Kristina Lisica sjeda na rub pozornice i otvara svoju osobnost podižući i pokazujući svoje lice publici.
  
  © Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 19. prosinca 2023.
  
  Susret sa samim sobom
  autorice projekta i koreografija Anđela Bugarija i Kristina Lisica
  izvodi: Kristina Lisica
  glazba i oblikovanje zvuka Predrag Ćosić, kostimografija Paula Zoričić i Natali Radelić, fotograf Antonio Stipinović, snimatelj i montažer, glazba uvodnog videa Matija Lukman, tehničar za svijetlo i zvuk Leon Barčić, Grafički dizajn plakata i triler Ivana Dokoza
  Produkcija: U.O. Irida 2023.
  Pokrovitelji projekta su Ministarstvo kulture i medija RH, Zadarska županija

Piše:

Sanja
Petrovski