Plesna scena.hr

Sestre, plesačice, igračice

UPPU PULS, Zagreb: Utrka protiv vremena, autorice Nika Lilek, Luna Lilek

• 
  
  Utrka je jedan oblik nadmetanja, nastojanje da se stigne prije ili nešto postigne prije drugoga, bolje od drugoga. Sestre Nika i Luna Lilek su plesačice, plešu od kad znaju za sebe (koja je prije počela? koja dulje pleše?), jer im je ples, i to onaj natjecateljski, upisan u biće od prvih koraka: vjerojatno su prije proplesale nego prohodale u Plesnom klubu Modus svoje majke Snježane Lilek. Stoga je iznimno zanimljivo i duhovito i autoironično njihovo samoizlaganje u prvom zajedničkom autorskom projektu i plesnom duetu (uz dramaturšku podršku Maje Sviben i trojac glazbenog oblikovanja Vlado Rep, Filip Silić i Matej Predojević) koji su pod naslovom Utrka protiv vremena izvele 3. i 4. studenoga 2023. u toploj, bijeloj dvorani Mjesnog odbora Voćinska, prostoru koji već neko vrijeme pruža utočište izvedbenim umjetnicima. Utrka u naslovu naglašava višestruku kompetitivnost: onu koju su usvojile spremajući se za plesna natjecanja, ali i onu intimnu, arhetipski upisanu u sestrinski odnos. A postoji i ona treća, utrka sa samom sobom, sa svojim željama, mogućnostima, životnim situacijama i odlukama. No, dvije toliko bliske mlade žene, plesačice, igračice ovu utrku zapravo vode plešući i uvijek plešući zajednički protiv vremena, ili zaborava, dijeleći i izmjenjujući osobna iskustva odrastanja – dakako sva su, makar posredno, vezana uz ples.
  
  Sestre Lilek nedavno su zajedno i ravnopravno nastupile u sjajnom Gran Boleru Zagrebačkog plesnog ansambla, i to je, vjerujem, bio jedan korak prema ovom intimnom suočavanju na profesionalnoj sceni. Nika je starija, zrelija, profinjenih linija i pokreta brušenog u kombinaciji suvremenih tehnika i baleta, respektabilne biografije koja uključuje i rad u riječkom Baletu i Kibbutz Contemporary Dance Company (više ovdje i ovdje) no čini se i krhkija, sklonija osobnom propitkivanju, sumnji oko nekih životnih izbora, koje dolaze sa zrelošću. Luna je žive, eksplozivne energije, izravna, snažna, pouzdani oslonac, ali i sklonija natjecateljskom duhu i stalnom uspoređivanju sa starijom sestrom. („A ja sam…“ njezina je česta, tako poznata dječja replika na Nikina sjećanja); ona je zapravo na početku profesionalne plesačke karijere, i unosi na scenu uzbuđenje očekivanja, neskrivenu želju izvedbe. I prenosi mladenačku sigurnost.
  
  Predstava, izvedena u prisnoj atmosferi i radnim uvjetima dvorane, je proizvela rijetko ugodno i dojmljivo tjelesno i emotivno iskustvo gledanja. Vještina i lakoća plesanja sestara Lilek u sprezi s tjelesnim naporom u davanju bez ostatka već je samo po sebi tema i sadržaj. Pritom one stalno komuniciraju, tjelesno, a onda i verbalno, koristeći riječi kao dio pokreta, impulsa. (S poznatim, i prvim pitanjem starije sestre: „Možeš špagu?“ duhovito počinje blok kombiniranog verbalno-plesnog dijaloga, koji s vremenom postaje sve intimniji i ozbiljniji.) Razlikuju se nijanse u međusobnom naboju, oblici tjelesne komunikacije, razgovor ili nadgovaranje kada se natječu ili sustižu ili predviđaju nastavak sekvence ili si zadaju motive pokreta, pa ih variraju, pa pobjegnu u solo dionicu, ili se podržavaju, ispreplićući tijela i sjećanja, superiorno se ucrtavajući u prostor… Ono što posebno plijeni je doza sačuvane djetinje, sestrinske zaigranosti s trenucima nestašluka, iz koje izbija dubinsko prepoznavanje one druge, i zajednička duboka plesačka strast.
  
  Jesu li Nika i Luna Lilek na trenutak pobijedile vrijeme, podijelivši prostor i osobna iskustva na istu temu – plesa kao vokacije i životne odluke, i pritom, kroz kožu, kosti, mišiće, zglobove, osjetile puninu i radost bivanja, osobnog i zajedničkog? Ali, tko još razmišlja o pobjedniku kad postoji takav užitak sudjelovanja u igri i natjecanju?
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 23. prosinca 2023.
  
  Utrka protiv vremena
  autorice i izvođačice: Nika Lilek, Luna Lilek
  dramaturgija Maja Sviben, glazbeno oblikovanje Vlado Rep, Filip Silić, Matej Predojević, oblikovanje rasvjete Saša Fištrić, foto, video, grafika Tina Kadoić / motion Media Company, kostimografija Slavica Motušić
  produkcija Udruga profesionalnih plesnih umjetnika PULS
  uz potporu Ministarstvo kulture i medija RH, Zaklada Kultura Nova

Piše:

Maja
Đurinović