Plesna scena.hr

Nasukana tijela i sanjane slobode

Kratki eksperimentalni film Jugo, autori: Ivona Medić Nikolić, Matej Đuzel, Marko Kalčić

• 
  
  Recentna programska prinova na području plesa i izvedbenih umjetnosti u radijusu istarskog poluotoka, Soul Flow prostor za ples i pokret, samostalni label plesne umjetnice Ivone Medić Nikolić aktivan u Vodnjanu i Puli, svoju prvu godinu službenog postojanja obilježio je značajnom suradnjom na produkciji kratkog plesnog filma Jugo. I film i samostalni angažman putem udruge potaknula je epidemijska paraliza, pobudivši revolt spram pozicije zamrzavanja aktivnosti plesnih umjetnika. Inspiracija za film neposredno je proizašla iz serije fotografija nastalih u Ivoninoj suradnji s Larom Bolković, krajobraznom arhitekticom i fotografkinjom iz Pule, na što su se potom nadovezale ideje o kratkom filmu, voditelja produkcijske kuće Adria Visio i kreativnog producenta u udruzi PANK, Mateja Đuzela, a godinu kasnije i autorska glazba Marka Kalčića. Od početaka tijekom 2020. do dana pulske premijere u Kinu Valli početkom prosinca 2023., Jugo je u potpunosti samofinanciran, nezavisni projekt.
  
  Simbolička figura o koju se oslanja značenje filma jest snažan kontrast između doživljaja slobode u snu i tjeskobnog stanja budnosti, oko čega se pletu sugestije oprečnih emocionalnih doživljaja glavne junakinje, sugerirane toplo-hladnim kontrastom plave i crvene boje, osobito istaknutim u početnim i završnim kadrovima. Tijela opletena kablovima nepokrenuta su poput nasukanih brodova, mogućnosti utjelovljenih putovanja za njih su onemogućena privezima za tehničke uređaje. Kablovi nestaju u kosi pa upravo kosa postaje važan, provodni motiv u drukčije kadrove kojima se otvaraju prostranstva sanjane slobode pejzaža, istarskih maritimnih predjela, stjenovite morske obale ili ogoljele beskrajnosti ravnice na uzvisini. Prema objašnjenju autorice Medić Nikolić: „Film traži svoj vizualni i ideološki identitet u bogatom krajoliku južne Istre. Ovdje također pronalazimo ideju za naslov filma referiranjem na poznati jadranski vjetar koji nas po vjerovanjima naroda čini inertnima i zatvara u vlastite misli. Nerijetko je jugo u narodu krivac za emocionalne fluktuacije, fjaku i odbacivanje odgovornosti i inicijativa.“ Fijukanje vjetra kojim film započinje prije ijedne vizualne slike nosi taj naboj uronjenosti u okolinu kojoj pripadamo kao lokalnom ishodištu i globalnom stanju svijesti, prožetom nestabilnim strujanjima. Redanje krupnih kadrova i detalja ruku koje upravljaju kablovima na uređaju, pobuđuje asocijacije ako ne na Matrix, svakako na prijeteća iskustva kiberprostora i podložnosti nekoj vanjskoj, otuđenoj kontroli perceptivnih doživljaja. „Svaki kabel predstavlja brigu, uređaj, nešto što sputava. Tijelo omotano kablovima je um opterećen konstantnim odgađanjem života koji želimo živjeti.“, objašnjava Ivona.
  
  Predstavljeni okvir sna u filmu je uobičajena konvencija, gotovo inherentno svojstvena građi filmske umjetnosti sklone vremenskim i prostornim skokovima, sažimanjima i potiskivanju, poput mehanizma ljudskog nesvjesnog. Ovaj film otvara dimenziju virtualnosti kao senzoričkog svojstva tijela koje teži slobodi u kretanju, čak i u stanju mirovanja pa umjesto da donosi spokoj, ovo mirovanje pulsira u ritmu rastućeg bijesa. Taj cilj ostvaren je upečatljivim ritmom filmske naracije, transformacijama ugođajnih boja slike i zvuka. Zagonetna atmosfera središnjeg dijela snimljenog u austrougarskoj obalnoj utvrdi Fort Forno u Barbarigi, osobito je privlačna. Lutajući dugačkim hodnicima kamene arhitekture, dvije plesačice poprimaju ambivalentne identitete, skrivene ispod kosa, jedna drugoj sjena, jedna drugoj dvojnica. Uza svu aktivnost istraživanja dubokih perspektiva labirintičnih staza, istaknuta je povezanost tijela s podlogama, zalijepljenost uza zidove, prionulost za tlo, a zatim i stopljenost s membranom svjetlosti na prozorskom oknu. Kraj se zahuktava scenama glave omotane spletom kablova sraslima poput kose, materijom koja se ne da otresti.
  
  Kuriozitet vezan uz nastanak filma jest činjenica da je glazba stvarana odvojeno od filmskog zapisa, jer je do suradnje s autorom glazbe došlo naknadno, nakon što se tandem Medić Nikolić / Đuzel spontano upoznao s njegovim albumom. Tako je zaliha od nekoliko sati snimljenog filmskog materijala ušla u proces obrade, a glazba u proces prilagodbe filmu, pri čemu se nastojalo intuitivno reagirati na unutrašnje znakove podudarnosti. Pridodan je i glas operne pjevačice Georgie Goldin, zahvaljujući kojoj cjelina u jednom trenutku poprima i sakralni, ugodno umirujući ugođaj. U cjelini, riječ je o solidnom ostvarenju i talentiranom autorskom timu koji ovim prinosom čini važan čimbenik razlike u lokalnoj sredini.
  
  © Jasmina Fučkan, PLESNA SCENA.hr, 10. siječnja 2024.
  
  Jugo
  autori Ivona Medić Nikolić, Matej Đuzel, Marko Kalčić
  produkcija Soul Flow (u suradnji s Adria Visio, Udruga PANK, Flip Clip), 2023.
  glavne uloge: Ivona Medić Nikolić, Ema Brajković
  koreografija Ivona Medić Nikolić, direktor fotografije: Matej Đuzel montaža Matej Đuzel, Marko Kalčić, glazba Marko Kalčić, fotografkinja projekta Lara Bolković

Piše:

Jasmina
Fučkan