Plesna scena.hr

Stabilnost zbijenog četverokuta

ASP VEM i ZPC: Na sceni, autorica Vesna Mimica

• 
  
  Premda umjetničko stvaralaštvo svoju svrhu ispunjava u javnoj dostupnosti i komunikaciji, stvaralački proces je ponekad, a možda i najčešće, uistinu samotna aktivnost čak i kad govorimo o kolektivnom autorstvu ili suradnjama pri realizaciji plesnih predstava. Samotnost je to omeđena zidovima studijskih dvorana za vježbanje, samotnost duša zagledanih u ideje o tome kako bi trebao izgledati pokret ili u kojemu bi trenutku publika trebala što vidjeti i osjetiti. Samotnost praćena neizvjesnošću hoće li u aktualnim trenucima izvedbe u očima publike sve doista sjesti na predviđeno mjesto, onako kako je bilo zamišljeno u zatvorenom okrilju studijskih, a ne scenskih zidova.
  
  Novom autorskom predstavom naslovljenom Na sceni, Vesna Mimica izlaže metaproblem zatvorenosti prostora u fizičkom i misaonom smislu, a to čini na monografski sveden i gotovo školski jasan način, čime se idealno uklapa u ciljeve programa namijenjenih razvoju publike. Predstava koncipirana u didaktičnom ključu o tome kako nastaje koreografija u suvremenom plesu namijenjena je veoma širokoj publici različitih stupnjeva kulturne kodiranosti jer na razumljiv način daje mogućnost širokog ulaza u složeni splet suodnosa. U značaj autorskog tima neizostavno se upisuju samostalni doprinosi plesnih umjetnika – izvođača: Lare Frgačić, Ane Novković, Branka Bankovića i Endija Schröttera, što Mimica dokumentarno pokazuje u predstavi uključivanjem snimki s proba, čime se pred gledateljima, vješto upleteno u tkivo dinamike izvedbe, rasplinjava mit o strogoj hijerarhijskoj strukturi autorstva. U ovom se dijelu ujedno ispunjava ideja predstave predočena u najavi: „Bilo bi zanimljivo u nekoj paralelnoj radnji vidjeti proces i finalnu verziju, primjerice da istodobno na jednom dijelu scene gledamo cjelovitu koreografiju, a na drugom proces kojim se došlo do toga.“
  
  Osim aha efekta koji čini važnu premisu za razumijevanje suvremene umjetnosti uopće kao i za buđenje kritičkog mišljenja kod mladih, u dinamici predstave logički slijed je bitno vezan za izmjene u optici suodnosa interijera (scene, studijskog prostora i filmskog kadra) i unutrašnjeg prostora oblikovanog pokretima četvero plesača. Iako je riječ o ograničenoj koreografskoj partituri i ponavljanju formi plesnog vokabulara, njihove izvedbe se u ritmu izmjena individualno izdvajaju vrlo osobnim i različitim energetskim interpretacijama. Stvaralački interijer Mimica vidi kao slijed pulsiranja u kojemu su tjelesne pozicije, točke zamjenjivog posjeda na kojima se plesači rotiraju nastojeći pritom zadržati stabilnost zbijenog četverokutnog prostora između. Koreografija je zasnovana na minimalnim pomacima ili iznenadnim kontrastima kretnji u osobnim kinesferama, a iz naglaska na razlici osobnih tjelesnih monologa prevladavajućih u prvom dijelu, nakon dokumentarnog prikaza stvaralačkog dijaloga s proba, postupno se prelazi u ritam harmoniziranja unisonog vokabulara grupe.
  
  Plesači se izmještaju iz osobnog u timski prostor, iz uskih međa četverokuta sačinjenog od tjelesnih kinesfera, iskaču u široki prostorni plan dvorane i rastežu ga do krajnjih kutova scene. U slijedu rastvaranja čvrstih jezgri koncepata koje smo ovom prilikom nazvali samotnošću, zatvorenošću ili stvaralačkim interijerom događa se shematska drama upisana u sve plesne predstave, a i naslućuje ona druga – drama uvjetne izoliranosti same scene.
  
  Od preispitivanja, bez sumnje, Mimici je više stalo stvoriti ritmički zanimljiv uvid u nulte postavke plesa za nadolazeću publiku ili za sve one koji se pitaju što je koreografija i kako nastaje pa i kako uživati u plesu kao izrazu tjelesnog (z)bivanja, lišenom konstrukcija nekih drugih ili složenijih poruka. U ostvarenju nauma mudro se okružila izvrsnim plesačima, kroz čija tijela energija vrlo postupnog izgaranja teče sljedovima tinjanja, plamičaka i proplamsaja, ali u svakome od njih na drukčiji način, za što bi, kao što često biva pri pokušaju opisa plesnog izražavanja, vjerojatno trebalo izmisliti nove riječi.
  
  © Jasmina Fučkan, PLESNA SCENA.hr, 29. siječnja 2024.
  (Tekst se odnosi na izvedbu od 13. siječnja 2024.)
  
  Na sceni
  autorica Vesna Mimica
  suautori izvođači: Lara Frgačić, Ana Novković, Branko Banković, Endi Schrötter
  video Saša Petrić, fotografija i najavni video Renato Branđolica, montaža Anja Ikić, kostimografija Naš Ormar d.o.o, dramaturška potpora Sunčica Sodar, glazbena potpora Siniša Tvorić
  produkcija ASP VEM

Piše:

Jasmina
Fučkan